Srebrenička majka Hajra Ćatić ukopana je na mezarju Komarčevo u Srebrenici. Dženaza-namaz klanjan je ispred Čaršijske džamije. 

Prije dženaze održana je komemoracija posvećena ženi koja je svoj život posvetila traženju nestalih Srebreničana među kojima je i njen sin Nino čije kosti nikada nije pronašla.

Kada Hotić na komemoraciji Hajri Ćatić: "Sada će im se duše sresti". pic.twitter.com/HNpMrpfEWb

— TV N1 Sarajevo (@N1infoSA) November 11, 2021

Ćamil Duraković bivši načelnik opštine Srebrenica na komemoraciji je kazao:
“Svaki put kada svjedočimo dženazama naših majki o svakoj imamo posebno nešto reći. Hajra je bila jedna od najtiših, ali jako snažna u svojim namjerama. Bila je jako hrabra žena.Nije bila bučna, iako su imale pravo da budu najbučnije na svijetu. Nažalost, Hajra je već nekoliko mjeseci bila jako iznemogla u svojoj bolesti. Sve što je radila u životu nije bilo samo za njenog sina, rahmetli Ninu, čije kosti još uvijek nisu pronađene, nego je to bila poruka koja se čula širom svijeta koju je Hajra nosila sa sobom iako bolesna. Veliki gubitak, ali evo ovo danas što smo gledali, prije svega da Udruženje koje je ona vodila, ostaje predano njenim ideologijamas i nakanama i da svi mi koji smo ostali iza Hajre imamo uzor kako da se dostojanstveno borimo za pravdu koja još uvijek nije zadovoljena“.

“Veliki gubitak za sve one koji ustrajavaju na istini i pravdi, koji se bore da zločinci budu kažnjeni, koji se bore da oni koji su ubijeni u genocidu da budu pronađeni. Hajra je simbol našpe borbe , i generalno žene Podrinja, žene Srebrenice su simbol naše borbe i ona će ući u historiju, kao neko ko je na sebi svojstven način upoznao čitav svijet o razmjerama genocida na ovom prostoru, možda io šire i jače nego bilo koje institucije koje su to zapravo trebale uraditi” rekao je Ramiz Salkić, potpredsjednik RS na komemoraciji.

Srebrenička majka Munira Subašić kazale je da je preselila na bolji svijet  prije nego što je pronašla kosti svoga djeteta.

“Mislim da je to još gori bol nego da je pronašla svoga sina da je mogla da ode , da kaže sine tu sam.Njena borba, koju ćemo mi majke nastaviti, je velika, i ne samo nje, nego i drugih majki koje su preselile prije nje. Meni je jako žao kad ode majka , a ne pronađe kosti, mislim to je dublji bol. Ja sam hvala Bogu pronašla dvije kosti i mogu da kažem svakome da sam imala sina, jer mnogi neprijatelji i ovog vremena i devedesetih žele da što manje pronađemo kostiju, da nam kažu da nismo ni imale djecu, i svaki nepronalazak čovjeka ne možemo kazati da smo ga imale. Kažemo mi kolektivno nisu odgovorni Srbi, ali kolektivno trebaju da se stide za ono sve što su nam uradili i pogotovo nakon 26 godina da nam ne kažu gdje su kosti naše djece da mi majke možemo da rahat umremo. Svaka majka bi rahatnije umrla kad bi našla kost svoje djece.”

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad