Sistem je kočnica i u zdravstvu. Umjesto ranog otkrivanja dijabetesa u Bosni i Hercegovini enormne količine novca izdvajaju se za liječenje komplikacija kod oboljelih. Kako izgleda život osoba oboljelih od dijabetesa i sa kakvim problemima se susreću u svakodnevnici- priča Azura Delića.

Imao je 13 godina kada je saznao da boluje od dijabetesa. Prvo strah, a onda prihvatanje i snalaženje – tako Dino Jahić danas dvadesetjednogodišnji student opisuje život sa šećernom bolesti.

”Sve je to bio je to skup nekih emocija, pitaš se: šta je ovo, šta se dešava? Nepoznat prostor jednostavno… dok s vremena na vrijeme nisam hvatao fore kako da se uklopim u taj drugi život”, kaže Dino Jahić.

Koristio je i penove, a inzulinska pumpa mnogo mu je olakšala. Nju refundira Zavod i ne mora je plaćati.

”Njen je mehanizam takav da stalno pola jedinice ili jedinicu šalje u organizam”.

No, mnogi pumpu ne mogu dobiti zbog svojih godina, a sami je zbog nedostatka finansija ne mogu nabaviti. Uredba o medicinskim sredstvima KS kaže da svi osiguranici koji su prije navršenih 26 godina koristili pumpu na teret sredstava Zavoda, nakon navršenih 26 godina zadržavaju pravo na pripadajući potrošni materijal i zamjenu pumpi u slučaju kvara. U praksi nije tako.

”Sa 26 godine dijabetes tip 1 ne prestaje. Takav pacijent nosi svoju bolest i ima istu potrebu za doziranje inzulina. Tu bi trebalo tražiti načine… Vjerovatno je to doneseno da bi se ti troškovi stavili u neku kontrolu”, kaže Tarik Čatić, Menadžer za pristup tržištu.

S druge strane problem je i nabavka senzora za mjerenje šećera u krvi. Adna Bešlija magistrica sporta senzore mora nabavljati sama – u drugim zemljama. I to od trenutka kada je završila drugi ciklus studija.

”Jedan senzor košta 60 eura, 120 KM… traje samo 14 dana. Ukolliko želimo da nam država refundira jedini uslov je da smo studenti i do 26 godine refundiraju. Ako završimo fakultet prije refundacija nam se ukida i nemamo pravo”, kaže Adna Bešlija.

Adna ima 24 godine, a ukinuto joj je to pravo. To joj je značajno otežalo. Još mnogo oboljelih od dijabetesa primorano je izdvajati ogromna sredstva i dovijati se na razne načine:

”Igrom slučaja imam rodicu koja živi u Turskoj i preko nje naručujem, ali uvijek moram da gledam kada će ona ovamo da li će neko moj tamo… morate da nekoga molite da vam pošalje preko nekoga, dostavi…”

Sve poteškoće reflektuju se na zdravlje oboljelih. Dijabetes je treći uzrok smrti u BiH. Zbog izostanka adekvatnog tretmana kardiovaskularni poremećaji oboljelih od dijabetesa su poražavajući, objašnjava doktor Nabil Naser.

”Nema multidisciplinarnog pristupa, da je tu dijabetolog, kardiolog uz saradnji sa nadležnim zdravstvenim institucijama, zatim prepisivačke smjernice, a ne naučne smjernice i njihova primjena… to dovodi do toga da lijekovi koji su nam potrebni sa kardivaskularnim benefitima ne nalaze se na esencijalnim listama lijekova”, ističe Nabil Naser, kardiolog.

Prema prvoj urađenoj studiji troškova dijabetesa u BiH godišnje se izdvaja 378 miliona. Više od polovine ovih sredstava bude potrošeno na liječenje komplikacija. To puno govori o zdravstvenom tretmanu, ističu oboljeli.