Danas je na sjednici Općinskog vijeća Novo Sarajevo usvojena odluka da se sportska dvorana na Grbavici nazove po Goranu Čengiću. Priča o imenovanju ove dvorane počela je 2008. na inicijativu građana.

Od 2013. političku borbu za memorijalizaciju imena Gorana Čengića predvodila je Naša stranka iz koje su se ovim povodom i oglasili:

„Goranu Čengiću smo kao društvo dužni mnogo i breme tog duga smo, kao neko ko je bio u prilici da politički djeluje, preuzeli na sebe. Do sada, na žalost, nije bilo političke volje u Općini da se ovakva odluka donese. Zbog toga smo pokušali, u vrijeme Vlade šestorke, da park u Kampusu Univerziteta nazovemo po njemu. To bi se i desilo kad park bude otvoren, ali to je ipak neki vid utješne zamjene za dvoranu. Tek imenovanjem dvorane ta inicijativa dobija puni smisao jer Goran je bio sportista, a osim toga dvorana je na Grbavici na kojoj se Goran rodio, živio i odakle je odveden u smrt“, naveli su iz Naše stranke.

“Goran Čengić je bio uspješni rukometaš koji je igrao za sarajevski rukometni klub Bosna, beogradsku Crvenu zvezdu te rukometnu reprezentaciju Jugoslavije. U ratu je ostao u sarajevskom naselju Grbavica koje je bilo pod kontrolom srpskih snaga koje su sijale teror nad civilnim stanovništvom nesrpske nacionalnosti. Najzloglasniji zločinac s Grbavice bio je Veselin Vlahović Batko koji je poslije rata osuđen na 42 godine zatvora. Maltretirao je Goranovog komšiju Husniju Ćerimagića. Goran ga je pokušao spasiti, ali ih je Batko obojicu odveo i ubio na obroncima Trebevića. Čengić je posthumno zbog tog svog čina dobio nagradu za građansku hrabrost Duško Kondor”, naveli su iz Naše stranke.

Iz Naše stranke rekli su i da je građanska hrabrost ispoljena u posljednjem ratu potpuno potcijenjena i da je imenovanje dvorane po Goranu Čengiću ustvari vid njene afirmacije.

„U posljednjem ratu desilo se na stotine primjera građanske hrabrosti kad su komšije, rizikujući vlastiti život, pokušavale spasiti tuđi. Jedini primjer građanske hrabrosti koji je donekle memorijaliziran, ali svima poznat ne samo u BiH, nego i u regiji, je primjer Srđana Aleksića. Mi imamo mnogo primjera vojničke hrabrosti o kojima se uči, po kojima se daju imena ulicama i ustanovama i to je važno. Međutim, također je važno da znamo da je bilo običnih ljudi koji su se bez oružja s manje ili više uspjeha pokušali suprotstaviti zlu. Tako vraćamo ratom duboko poljuljanu vjeru u čovjeka i njegovu snagu. To je posebno važno za mlade ljude koji će biti glavni i korisnici i posjetioci dvorane Goran Čengić i koji će se s njim moći identificirati“, istakli su.