Klimatske promjene već osjetimo. Evropa neće biti gladna, ali ćemo hranu plaćati više. Morat ćemo praviti kompromise po pitanju korištenja vode i osiguranja energije. Suočavamo se velikim izazovima širom svijeta, prostora za spas još imamo, ali moramo djelovati odmah samo neke od poruka prof. dr. Maartena van Aalsta, direktora Centra za klimu Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i profesora Univerziteta u Twenteu u intervjuu za N1.

N1: Kao što vidimo u posljednjih nekoliko sedmica, situacija sa klimatskim promjenama ugrožava živote i čini ih još gorim nego što smo očekivali. Situacija, na primjer, u Velikoj Britaniji, kako sam razgovarao sa drugim stručnjacima, trebala je biti ovakva za 50 godina, sto godina, ali se dešava 2022. Dakle, ono što vidimo u ovom trenutku, kada su u pitanju klimatske promjene i kako nas to ugrožava, ili kako brzo mijenja naše živote u ovom trenutku?

Prof. Van Aalst: Mislim da ste upravu. Prije 20 godina mnogi su nas pitali zašto se Crveni krst bavi klimatskim promjenama? Zato što su klimatske promjene viđene kao ekološki problem za daleku budućnost, a kultna slika je bio polarni medvjed na ledenoj ploči koja se topi na sjevernom polu 2100-te godine. A pitanje je bilo znamo li da ljudi uzrokuju zagrijavanje koje bi moglo dovesti do te ekološke probleme? I šta bismo trebali učiniti da smanjimo emisije kako bismo spriječili da se to dogodi? Ipak, sve je to bilo prilično apstraktno i dugoročno. Realnost nas je sustigla posljednjih 20 godina. Znamo da se klimatske promjene već dešavaju. To je zbog povećanja stakleničkih plinova, prvenstveno zbog sagorijevanja fosilnih goriva. I na tome moramo raditi na svim frontovima, smanjiti emisije kako bismo izbjegli daljnji nastavak zagrijavanja, prilagoditi se kako bismo se nosili s onim što je možda promijenjena klima u kojoj već danas živimo, ali čak i nositi se s ekstremima koji nas već pogađaju danas. I zaista, nažalost, čak i ubijaju ljude. Dakle, to je posao naših volontera na prvim linijama ovih rastućih rizika, širom svijeta, svakodnevno.

N1: Ono što vidimo u ovom trenutku je da neki naučnici govore da je taj cilj održavanja globalne topline ispod 1,5 stepeni skoro izgubljen, da ćemo se suočiti sa 2 stepena ili možda čak 3 stepena, ako ne zaustavimo ono šta radimo u ovom trenutku. A ove temperature, kojima trenutno svjedočimo, na primjer, u Velikoj Britaniji ili u Španiji, u suštini nam govore da nam trendovi ne idu u prilog. Koja je Vaša procjena, gdje smo mi kada je u pitanju 1,5 stepeni Celzijusa?

Prof. Van Aalst: Pa, mislim da tu postoje dva važna elementa. 1,5 stepeni je potencijalno još uvijek moguće, ali nam je potrebna velika korekcija kursa zaista brzo. Dakle, mnogo brža, aktivna klimatska politika nego što smo to vidjeli proteklih godina. Vidjeli smo napredak od potpisivanja Pariskog sporazuma, na primjer, 2015. Dakle, krećemo se u pravom smjeru, ali se ne krećemo u pravom smjeru dovoljno brzo. Istovremeno, ono što smo vidjeli od potpisivanja Pariskog sporazuma je da su rizici koje već vidimo danas veći nego što smo očekivali. A nauka nam takođe pokazuje da su čak i na 1,5 stepeni rizici veći nego što smo ranije očekivali. Relativno manji porast temperature, na primjer, 1,5 stepeni je već vrlo opasan. Tako da postaje sve jasnije da zaista moramo učiniti sve što možemo da zadržimo to zagrijavanje, a da se u isto vrijeme već prilagodimo onome s čime se danas suočavamo. I to trenutno vidimo oko nas u Evropi.

N1: Profesore, također ste dio IPCC radne grupe dva, koja je u osnovi jedna od grupa koja radi na procjenama gdje se trenutno nalazimo. Koji su najveći rizici za nas u ovom trenutku kada su klimatske promjene u pitanju? Zato što je u posljednjem izvještaju ili izvještaju IPCC-a prije toga rečeno da treba očekivati da ćemo vidjeti ekstremnije valove vrućine u područjima gdje to nismo očekivali, ali i u područjima gdje nismo očekivali da ćemo vidjeti ekstremnije, niže temperature i smrzavanja i niskih temperatura. Koji su rizici u ovom trenutku?

Prof. Van Aalst: Zato je generalni sekretar UN-a Antonio Gutterres pozvao radnu grupu IPCC-a da izvijesti o Atlasu ljudske patnje. Dakle, postoji mnogo rizika i mnogo vrsta uticaja širom svijeta, od kojih se mnogi već danas dešavaju. Dakle, to je jedna važna poruka više nije projekcija samo za budućnost. To je također ono što već opažamo i direktno povezujemo sa antropogenim klimatskim promjenama. To je mnogo vrsta ekstrema. Onaj koji raste najuniverzalnije, skoro svuda na zemlji su toplotni talasi. I to je jedan od rizika za koji mislim da smo potcijenili kao glavni pokretač rizika. Dakle, ljudi su oduvijek razmišljali o porastu nivoa mora, a zatim o riziku od obalnih poplava ili povećanju obilnih padavina, a time i o riziku od poplava rijeka kao što smo vidjeli prošle godine, na primjer, u Njemačkoj i Belgiji, koje su usmrtile stotine ljudi u srcu Evrope, ili zaista rastuće temperature u odnosu na ranije, kao i duži periodi bez padavina, što dovodi do povećanog rizika od suše, što također vidimo u mnogim dijelovima Evrope upravo sada. Direktan utjecaj topline nije toliko posmatran.

U Maroku nikad vrelije, oboreni svi toplotni rekordi – izmjereno 50 stepeni

Područja koja su već povremeno bila vruća ljeti, nisu znala koliko će biti teže sa povećanjem intenziteta toplotnih talasa. To je u velikoj mjeri slučaj oko Mediterana u ovom trenutku gdje temperature postaju pomalo nepodnošljive, ali i u mnogim zemljama koje su mislile da im ne prijeti toplotni talas. Spomenuli ste Ujedinjeno Kraljevstvo, na primjer. To je bila zemlja koja je mislila da kada konačno dobije par toplih dana, da je to zapravo lijep dan, to je dobar ljetni dan koji omogućava ljudima da idu na plažu. Potpuno potcjenjujemo višak mortaliteta među ranjivim osobama u društvu koji bi pratio one ekstremne vrućine na koje ljudi nisu navikli, a samim tim ni prilagođeni. Ljudi ne prilagođavaju svoje ponašanje novim rizicima koji se pojavljuju. Važna poruka je i da se dosta tih uticaja može izbjeći. Posebno za toplotne talase da se uticajem na ljudsko zdravlje može upravljati, ako uložimo kratkoročno, u naše ponašanje tokom tih toplotnih talasa, dobar toplotni talas, sisteme ranog upozoravanja, ali i, na primjer, da obezbjedimo da ranjivi ljudi piju dovoljno tokom tih veoma toplih perioda pa da se i ja brinem o starijim ljudima u svom susjedstvu, na primjer, i dugoročno, na primjer, prilagođavamo način na koji gradimo naše gradove, zelenije gradove ili hladnije gradove. Dakle, to su odluke koje sada donosimo o načinu na koji će naša sela i naši gradovi biti oblikovani u narednim decenijama, gdje moramo razmišljati o toj toplijoj klimi s kojom ćemo se suočiti.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad