Nakon niza tragičnih događaja koji su šokirali građane, pitamo se u kakvom društvu mi to živimo? Nasilje je poprimilo pandemijske razmjere, a nesigurnost se uvukla u sve domove. Zabrinjavaju detalji stravičnih zločina koje izvršavaju članovi porodice. O tome kako prevenirati i vratiti značaj mentalnog zdravlja u Danu uživo govorio je socioolog, Vladimir Vasić.
“Haos na Pofalićima; Prestravljeni svjedoci tvrde: Muškarac mačetom razbijao sve oko sebe”, “Novi detalji monstruoznog ubistva u Sarajevu: Policiju pozvala svekrva, rekla im da se snaha ubila”, “Stravični detalji tragedije na Širokači: ‘Stariji brat je prvo pucao u noge, policija ga je dugo molila da izađe. Uslijedila je eksplozija, a potom požar'”… Ovo su samo neki od naslova koji su proteklih dana preplavili bosanskohercegovačke medije. Ubistvo na svakom koraku – ne samo u glavnom gradu, nego i u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine.
Sociolog Vladimir Vasić kaže da ekstremni slučajevi koji svakodnevno potresaju društvo u BiH iznenađuju čak i struku. Ističe da se najviše ubistava dešava u situacijama u kojima se izvršitelj ubistva i žrtva dobro poznaju.
“Nažalost, evo kod nas u našem gradu se dešava da su izvršitelj i žrtva čak najbliži srodnici, da su članovi porodici, da su krvno vezani, emotivno vezani. Imali smo neki dan ubistvo članova porodice gdje je brat brata ubio. Sada je supružnik ubio suprugu uz saučesništvo majke, odnosno svekrve”, kaže Vasić.
Dodaje da su ovakvi zločini posljedica individualnih poremećaja kod ličnosti uz manje ili više utjecaja vanjskih faktora društvenih okolnosti.
“Ali ih moramo posmatrati kao individualne slučajeve. Ono što je mnogo važno i ono što može da zabrine i zainteresuje javnost jeste kakva je naša reakcija poslije zločina. Kako smo mi reagovali? Da li ćemo reagovati ili smo ostali ravna linija?”, napominje Vasić.
Na osnovu dosadašnjih reakcija javnosti na ubistva, kaže Vasić, djeluje da su bh. građani postali tolerantni na zločine.
“To se, čini mi se, uklapa u ovu današnju strukturu savremenog društva gdje nikoga nije briga za tuđe probleme, nikoga nije briga za nečije tuđe nesreće. Prosto okrećemo glavu. Ovaj slučaj koji se nedavno desio je ekstreman jer je tijelo te nesrećne žene, mlade osobe bilo nekoliko dana u stanu prikriveno, sakriveno, da niko možda nije ni primijetio, nije niko reagovao… Dakle, postavlja se pitanje da li smo mi indirektno neki socijalni saučesnici ovih teških zločina i krvnih delikata i mislim da ti naši zahlađeni međuljudski odnosi da produkuju, nažalost, ovo što se dešava”, dodaje sociolog.
Kaže i da su ovakva ubistva posljedice neliječenih ozbiljnih problema – da li postraumatskog poremećaja ili neke druge traume – ali su ti zločini gotovo uvijek posljedica nekog psiho-socijalnog stanja.
“Zločin je uvijek proces. Nasilje je proces. Uvijek to nasilje počinje od nekog, ne smijem da kažem, ali od nekog banalnog i kasnije se zaoštrava, zaoštrava, radikalizuje se do vrhunca, kulminacije koju vidimo, a to su krvni delikti, odnosno ubistva”, ističe.
Političke tenzije u BiH utječu na mentalno zdravlje građana
Danas su nakon sastanka državne koalicije u Mostaru stranke potvrdile da su dogovorile usvajanje budžeta. No, to je samo jedna “dobra” vijest u moru loših.
“Pa još crnje vijesti dolaze iz Mostara, ali vidite kako je gospodin Čović relaksiran. Govori da možemo da maštamo o budžetu. Dakle, kakva se poruka šalje stanovništvu BiH? Da maštamo o proračunu, kako on kaže, odnosno budžetu, da maštamo o euroatlantskim integracijama i da maštamo o nekom boljem životu. I sva ta maštarija nijihova nas dovodi u stanje i socijalne i mentalne blokade, iz prostog razloga što se ljudi plaše u BiH. Strah je čovjekov najveći neprijatelj, ali strah u BiH s jedne strane tjera ljude iz ove države, s druge strane blokira nas u jedan začarani krug gdje nije ni čudo što, kako narod kaže, pucamo po šavovima. Nemamo kome da se obratimo. Najveći problem za populaciju je kad prestanu da vjeruju u rad institucija, kad prestanu da vjeruju u funkcionalnost institucija”, ističe Vasić.
Bh. građani obeshrabreni, nemaju povjerenje u nadležne institucije
Jedan od najvećih problema, kada je u pitanju porodično nasilje, je strah žrtve, kaže sociolog, koja obično nema kome da se obrati ili da potraži neku ekonomsku zaštitu.
“Bilo je i takvih slučajeva, gdje kažu ‘pa šta hoćete vi, mi smo uradili sve što je do nas'”, dodaje Vasić.
Alati za prevenciju nasilja postoje, kaže, a jedan od njih je adekvatno tretiranje nasilnika.
“Te ljude je potrebno, na kraju krajeva, zbrinuti. I oni su žrtve. Oni su žrtve samih sebe i njihovi zločini su posljedica njihovog neadekvatnog tretiranja u datom trenutku. Slučaj zadnjeg, nadam se zadnjeg, zločina u BiH jeste da je izvršitelj tog strašnog zločina psihijatrijski slučaj. Čovjek koji je preuđen za neko krivično djelo u susjednoj Republici Hrvatskoj, da je tretiran tamo po njihovim nekim zakonima, tek tako je vraćen u BiH… Mi nemamo nešto što se zove postpenalni tretman. To je, dakle, kada osoba izađe sa izdržavanja kazne iz zatvora. Ko prati tu osobu poslije, kako će i da li će se adaptirati u društvo? Niko. Nasilnika kad pustimo, ne može on doživotno biti u zatvoru, i kad ga pustimo u socijalnu sredinu, znate koliko je briga famoznog sistema hoće li se on vratiti žrtvi, da li će osvetnički djelovati, da li će izvršiti neko teško krivično djelo i na kraju krajeva, ljudi su puštreni nekako sami sebi da rješavaju svoje probleme. I nažalost, ovi zločini koji se dešavaju, oni se dešavaju u okvirima najsvetijeg što imamo, a to je porodica”, kaže Vasić.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!