Novi slučaj femicida u Bosni i Hercegovini. Policija utvrđuje tačan motiv ubistva žene pa potom i samoubistva muškarca počinitelja iz Zavidovića. U Ljubuškom je nasilnik koji je pretukao ženu pušten na slobodu nakon ispitivanja. Lana Jajčević, pravnica u savjetovalištvu za žene i djecu žrtve nasilja grada Banja Luka, bila je gost Novog dana i govorila je o zakonskim procedurama kada su u pitanju nasilje u porodici i femicid.
Oba entitetska zakona koja definišu nasilje u porodici i nasilje nad ženama su – krivično djelo. Dugi niz godina ovo nasilje je bilo u sferi prekršaja, a danas zvanično je krivično djelo.
Zakon o nasilju u porodici je mijenjan i usavršavan: zakonska regulativna je dobra, međutim, pitanje je implementacije tog zakona, kaže Jajčević.
“Vrlo često se dešava da neki ljudi koriste privatne veze, političke veze i onda se nasilnici ne kažnjavaju zakonskim odredbama”, dodaje ona.
Istanbulska konvencija
Istanbulska konvencija, zvanično poznata kao “Konvencija Savjeta Evrope o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici”, je međunarodni pravni instrument usvojen radi zaštite žena od svih oblika nasilja i promovisanja jednakosti polova.
Cilj Konvencije je da pruži sveobuhvatnu pravnu osnovu za sprječavanje, zaštitu žrtava i kažnjavanje počinilaca nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Konvencija takođe prepoznaje da je nasilje nad ženama oblik diskriminacije i kršenje ljudskih prava, i kao takvo zahtijeva ozbiljan odgovor država.
BiH je jedna od prvih zemalja koja je potpisala konvenciju i u državi postoji tijelo koji nadgleda njenih primjenu zakona.
“Dobili smo niz preporuka GREVIO komiteta na kojima se treba raditi, ali ta primjena nam nekako promiče”, kaže Jajčević i dodaje da se ne provode imenovane zaštitne mjere i rijetko se izriču hitne mjere zaštite. Ističe da se i ne kontroliše da li se one primjenjuju na terenu, odnosno, ako se da zabrana prilaska – to nema adekvatnu verifikaciju u stvarnosti. Obzirom da niko ne probjerava na terenu, počinitelj stoga počini novo krivično djelo.
“Nasilnik bi trebao da bude udaljen iz mjesta stanovanja i moralo bi se kontrolisati da li poštuje tu mjeru i tu na terenu nastaje problem”, objašnjava pravnica.
Ako se ne implementiraju odredbe Istanbulske konvencije onda samo postoje mjere upozorenja od međunarodne zajednice. Nema mjera kazne za države jer ako je zemlja potpisala, podrazumijeva se da će primjenjivati Konvenciju. “Zakon je dobar ali primjena na terenu je loša”, naglašava Jajčević.
Zašto se ne kažnjavaju nasilnici?
“Često dođe do problema među subjektima zaštite, centar za socijalni rad, policija, sudovi, tužilaštva, nevladine organizacije koji upravljaju sigurnim kućama…Onda kad se desi femicid pa jedni na druge prebacuju odgovornost”, direktno na terenu je problem, kaže Jajčević.
U susjednoj Hrvatskoj je velika aktivnost nevladinih organizacija za zakonsko definisanje femicida kao posebnog krivičnog djela. Kod nas to još nije na stolu.
Žene koje prijave nasilje i dalje su nezaštićene
Svi trebamo biti u lancu podrške ženi koja je prijavila nasilje, ali mi to izostavljamo. Jajčević predlaže smještanje u sigurne kuće kada se žena štiti od nasilnika, ali ni to nije dugoročno rješenje jer ne postoji sistemska zaštita.
“Nažalost, imamo slučaj da sud nije prepoznao važnost zadržavanja u pritvoru nekoga kod koga je nađen arsenal oružja. Ako to nije razlog da se neko zadrži u pritvoru, ja ne znam šta je”, ističe pravnica za N1 i dodaje “ako sud to ne prepozna, ja stvarno ne znam šta mi ovdje radimo”.
Vodeći problem je taj što nema sistemskog rješenja nakon što žena napusti sigurnu kuću. Društvo ne prepoznaje potrebu da joj se podrška pruži na način da se obezbijedi, na primjer, siguran dom. Žena će obično biti izvan svog stana sa djecom, ali nema nikakvog daljeg rješenja. Poslodavci, također, nisu spremni da zaposle ženu žrtvu nasilja, pogotovo što nasilnik zna i na poslu da uznemirava ženu.
“Najlakše je da se ženi ne pruži podrška”, one su često primorane da se vrate nasilniku jer im sistem ne pruža nikakvu alternativu.
Kakve su kazne za nasilnike?
U Bosni i Hercegovini femicid nije definisan kao zasebno krivično djelo, a postoje zakonske kazne koje nisu male. Međutim, na terenu mi imamo takvu primjenu zakona da sudovi vrlo često izriču kazne koje su ispod zakonskog minimuma, sa puno olakšavajućih okolnosti za nasilnika: zato što je porodičan čovjek, dobar domaćin i slično. “A logično je da neko nije dobar domaćin ako je tukao suprugu i to pred djecom”, kaže Jajčević.
Ona dodaje da su kazne vrlo često samo uslovne, nekad i novčane, ali vrlo niske i ne podržavajuće za žene: “volim reći da je represija najbolji sistem kako da se žrtva zaštiti, ali to ne daje nikakvu poruku nasilnicima”.
Nasilnici, kako pojašnjava pravnica, često nemaju imovine tako da se i ta kazna koju dobiju ne može isplatiti i stoga se samo ide u krug.
Femicid je u nekim zemljama izjednačen za teško ubistvo i ministarstvo treba predložiti zakon koji će krenuti sa daljim procedurama.
“Svi subjekti zaštite gube komunikaciju. Nažalost kada žena prijavi nasilje i nama, negdje se komunikacija izgubi kada krenem zvati telefonom od jednih do drugih. Svako ko sazna da se nasilje dogodilo dužan je da prijavi. Naši građani su spremni prijaviti slavlje u zgradi ‘jer ne može niko da spava’, a kada čuju da se dešava nasilje to vrlo često izostaje prijava jer niko neće da se petlja u tuđe živote”, zaključuje Jajčević.
Sve utječe na to da žena ne prijavi nasilje, sigurno je da postoji veliki broj nasilja za kojeg i ne znamo jer žene znaju da neće dobiti nikakvu vrstu zaštite već pojačano nasilje od partnera, pojašnjava ona.
Po zvaničnim istraživanjima svaka treća žena pretrpjela je nasilje.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!