Tokom “jednog od najbrutalnijih i najrazornijih sukoba u Evropi od Drugog svjetskog rata” se među omladinom u Bosni i Hercegovini razvila jedna specifična subkultura koja je “ujedinila bosansku omladinu kroz muziku”, piše Vice.

Bila je godina od početka rata, 1993. godine, kada je Boris Boras, koji je tada imao 13 godina, razvio ljubav prema elektornskoj muzici u opkoljenom glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Vice navodi kako su napadi snaga Bosanskih Srba bili “nemilosrdni” tokom opsade Sarajeva, te da je više od 300 granata u prosjeku padalo na grad svakog dana, često na stambene zgrade.

Trideset godina kasnije se Boris, sarajevski DJ poznat kao “Borgie”, prisjetio tih dana tokom rata i ispričao svoja iskustva za Vice.

“Vjerujte mi na riječ, u jednom trenutku u mojoj kući nismo imali struju, nismo imali plin, nismo imali vodu i nismo imali hranu”, prisjetio se on.

Ipak, to ga nije spriječilo da se uključi u rave scenu koja je eksplodirala širom Velike Britanije i Evrope.

Prodigy “promijenio igru”

Prvi album popularne grupe Prodigy, Experience, je objavljen prethodne godine i “promjenio igru”, te je “također postao soundtrack za brojne mlade potencijalne ravere u Bosni, poput Borgija”, piše Vice.

“U to vrijeme bili smo okruženi vojskom i oni su imali svoj izvor struje koji su dovodili u štab”, ispričao je on.

“Ja i moj prijatelj bi koristili tu struju i to nikada nisu saznali”, ispričao je, te dodao kako bi pomoću toga slušao i snimao pjesme u to vrijeme.

“Želio sam da se povežem sa muzikom koja je predstavljala mene. Za mene je bilo vrlo, vrlo ludo slušati Prodigy usred rata. Nisam mogao da verujem kakva je to muzika”, rekao je.

Borbe su bile krvave i brutalne i protezale su se uglavnom južno i istočno od glavnog grada do gradova poput Mostara, koji je teško uništen tokom sukoba.

“Muzika je, što nije iznenađujuće, postala luksuz. Odsječeni od vanjskog svijeta, sve veći broj mladih u zemlji žudio je da čuje više od novih zvukova koji dolaze sa britanske i evropske rave scene”, navodi Vice.

“Omladina tražila novi zvuk”

Zatim piše o situaciji u Banjaluci u to vrijeme, gradu sa većinskim srpskim stanovništvom gdje je “jednako nestrpljiva omladina bila u potrazi za novim zvukom, a elektronska muzika je nudila nešto izvan roka ili tradicionalnog srpskog turbo-stila koji je dominirao regionom”.

U gradu je bio proglašen policijski čas, što je gotovo ubilo muzičku scenu i učinilo ulice nepoželjnim mjestom.

“Bili smo potpuno uplašeni jer nije bilo svjetla na ulici”, ispričao je Siniša Tamamović, tehno DJ rođen u Banjaluci.

“Bio je potpuni mrak kada bi noću žurili kući i zatekli pijane ljude na podu, ili bi vam pijani vojnici prišli s oružjem. Bilo je zastrašujuće i nesigurno”, opisao je.

Njegov prijatelj i kolega banjalučki DJ, Mladen Tomić, se također prisjetio tog vremena.

“Zbog rata je bilo vremena kada smo bili bez struje, ili smo je imali samo dva-tri sata tokom dana, pa kada bi propustio radio emisiju, propustio bi muziku. Molio bih se samo da ne razgovaraju tokom pjesama”, isrpičao je on.

“Način da se mladi povežu i zabavljaju”

Tek nakon okončanja sukoba je elektronska muzička scena u BiH zaista počela da se razvija, s rave i tehno kulturom “koje su se brzo pojavile kao način da se mnogi bošnjački, srpski i hrvatski mladi u zemlji ponovo povežu i zabavljaju”, navodi se u članku.

“Bili smo među prvim promoterima u Banjaluci koji su okupili sve DJ-eve iz regiona sa kojima smo imali sukobe”, ispričao je Siniša.

“To je bio naš pokret, na neki način – nije nas bilo briga nizašta politički, samo smo htjeli da okupimo sve da shvate da je sigurno i lijepo doći u Banjaluku. Ali je bilo to nešto i za nas, imali smo nastupe u područjima sukoba gdje je za nas navodno bilo opasno ići jer je većinska religija bila drugačija od naše”, naveo je on.

“Bilo je dosta mladih koji su napustili Bosnu tokom rata te se počeli vraćati, a elektronska muzika je bila način da ih se poveže. Mladi ljudi su također počeli putovati u različite gradove u BiH kako bi posjećivali događaje elektronske muzike”, dodao je.

Bila je to prilika za Mladena da usavrši svoj zanat kao DJ.

“Bila je to velika strast. Vlasnik prodavnice ploča mi je jednom rekao da ima samo dve ploče sa liste od 20 njih koje sam naručio u radnji u Novom Sadu u Srbiji, ali sam se ipak vozio četiri sata da ih pokupim i odmah se vratio da ih pustim u setu te noći. Bilo je stvarno ludo”, dodao je.

Rave u vojnoj bazi

Vice navodi da je NATO u sklopu mirovnih napora u zemlji nakon završetka rata pokrenuo radio stanicu Oksigen FM kako bi ujedinio bosansku omladinu kroz muziku.

Čak je održano i nekoliko klupskih večeri, uključujući i jednu za engleske NATO vojnike u obližnjoj kasarni, u kojoj su nastupali i Mladen i Siniša.

“Bilo je ludo kada sam stigao, bili su ti momci koji su spremali skladište za pravi rave u vojnoj bazi”, ispričao je Siniša.

“To je bio moj prvi put da sam iskusio kako Englezi mogu piti”, dodao je.

A u ratom razorenoj prijestolnici zemlje su ilegalni rave nastupi bili pravac za DJ-eve kao što je Borgie. Sa 17 godina već je nastupao na nekoliko zabava.

“Bilo je puno napuštenih mjesta koja bi promoteri koristili za ravove. Ljudi bi pronašli most u gradu i puštali elektronsku muziku, house, tehno i iz tog pokreta su proizašle vrlo, vrlo dobre žurke”, ispričao je on.

Od takvih nastupa u napuštenim zgradama do žurki ispod poznatog mostarskog Starog mosta, koji je potpuno srušen tokom rata i obnovljen 2001. godine, ova scena se sve više razvijala kada je sukob došao do kraja.

“Kultura droge”

Godine 1998., jedan od prvih velikih elektronskih festivala u BiH, Futura, pokrenut je u glavnom gradu s DJ Viceom iz Detroita koji je nastupao zajedno sa Meltdown Mickeyjem, originalnim članom grupe Spiral Tribe u Velikoj Britaniji. Prva večer ovog festivala održana je u napuštenom i spaljenom Domu mladih.

“Bile su to zaista hektične godine. Svakog vikenda je bila žurka za žurkom. Ljudi su samo uživali u oslobađanju od rata i svih tih loših scena. Uživali su u muzici i subkulturi koja je proizašla iz toga”, rekao je on, misleći na kulturu droge vezanu za scenu, koja je, kaže, za neke postala previše intenzivna.

Članak Instituta za izvještavanje o ratu i miru iz 2001. godine naglašava neke od problema vezanih za drogu koji su se počeli javljati u to vrijeme, opisujući to kao bosansku “narko-bijedu”. Pominje se sve veći broj mladih ljudi koji su nakon rata uzimali tablete i heroin.

“Mnogo ljudi je jednostavno nestalo sa klupske scene”, rekao je Borgie.

“Za njih je to bilo previše, pa se više nisu pojavljivali na zabavama”, objasnio je.

Za Borgieja i mnoge njegove vršnjake, međutim, muzička scena je ponudila pozitivan prostor za uživanje u novostečenoj slobodi.

Danas se sva trojica i dalje bave muzikom, a Mladen i Siniša su stekli priznanje na međunarodnoj sceni od tehno giganata kao što je Richie Hawtin.

Mladen je rekao da u BiH tehno scena nije popularna kao što je u gradovima poput Berlina ili Londona, te dodao da je Futura je zatvorila svoja vrata 2000. godine.

Ipak, banjalučki elektronski festival Freshwave, koji je osnovan prije 10 godina, privlači veliku publiku.

“Uz redovne klupske večeri širom zemlje, oni pomažu da se bosanska underground rave scena održi živom. Uostalom, tehno je tada bio dovoljno jak da okupi generaciju mladih ljudi i premosti podjele nakon godina brutalnog rata – osjećaj koji vjerovatno i danas odjekuje među klaberima”, rekao je.

“Ljudi koji su volili ovu scenu nekada i oni (koji je vole) sada su slična grupa ljudi. Razmišljaju drugačije, ne mrze nikoga, samo žele da uživaju u muzici i plesu”, zaključio je Mladen.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad