Najmanje hiljadu migranata je i dalje bez adekvatnog smještaja u Unsko-sanskom kantonu. Mnogi od njih vrijeme provode u graničnom pojasu, ili se spremaju za "game" ili su iz istog nasilno vraćeni. Bez hrane, odjeće, vode. Humanitarna organizacija SOS Bihać daje sve od sebe kako bi olakšala teške sudbine.

Timovi SOS Bihać spremni bez obzira na vremenske uvjete. Na raspolaganju kažu, 24 sata, svaki dan. Iako mnogi volonterski, uvijek se odazivaju. A pozivi za pomoć su konstanti. Osim hitnih intervencija, često patroliraju, ne bi li sreli migrante u nevolji.

Krenuli smo s njima.

“Patroliramo podnožjem naše planine Plješevice, susrećemo se svakodnevno s tzv. push backovima. Nedavno smo imali push back od 400 ljudi a mi te sve ljude upućujemo u Lipu jer tamo imamo i improviziranu bolnicu. Oni su bili označeni sa štembiljima poput životinja, A, B, C, D. Oni su nam rekli da su to oznake puteva gdje ih oni deportuju“, kazao je Zlatan Kovačević, direktor SOS Bihać.

Nakon samo 15-ak minuta vožnje od samoga centra grada, susrećemo brojne migrante.

Timu SOS Bihać je rekao da je upravo deportovan s teritorije Hrvatske. Pojašnjava da se tu u blizini nalazi grupa od 25 muškaraca, kojima se isto dogodilo. Ubrzo dolazimo do njih.

“Tri puta su me iz Slovenije deportovali“.

“Pet kilometara smo ušli u Sloveniju. Uhvatili su nas vratili u Hrvatsku, a onda su nas oni vratili u BiH. Policija nas uvijek udara, i uvijek nam uzme obuću, telefone, novac“, kažu nam migranti.

Tim SOS-a im na licu mjesta dijeli vodu, hranu, potom i obuću, ali i određeni broj vreća za spavanje. No, dijele i lijekove, uglavnom protiv bolova, a pružaju i prvu medicinsku pomoć. Ovaj 19-godišnjak ima povredu ruke, vjerovatno od udaraca pendrekom.

Migranti u gameu ostaju danima. Osim policije susreću se i s drugim nevoljama.

“Ako im je prvi put da idu pojedu hranu početkom i onda cijelo vrijeme moraju gladovati. Takve su nam grupe najgore, dođu dehidrirani, gube svijest i često to izazove teške posljedice pa ih moramo zbrinuti i u Kantonalnu bolnicu“, dodaje Kovačević.

Sve što timovi SOS Bihać zateknu na terenu, kažu, dokumentuju, fotografišu, a potom šalju određenim institucijama u EU, kako bi probudili svijest o neophodnosti zaštite ljudskih prava stotina migranata koji doživljavaju torture u graničnom pojasu.