Ljeti skiper i turistički vodič na Uni u Bihaću, zimi vodič, lovac na auroru borealis i čoban na farmi irvasa na najsjevernijem dijelu Finske. Mladić iz Bihaća, iako oduvijek avanturista, lani je potpuno odbacio okove straha i zaputio se daleko od doma. Planirao ostati 15 dana, ostao više od 2 mjeseca. A planira se vratiti opet, samo da završi sezonu u prelijepom kampu na Uni gdje je kuću zamijenio šatorom.

15-ak minuta vožnjom od Bihaća dolazimo do kampa na samoj obali rijeke Une. Tu nas dočekuje domaćin, mladić Amar Alagić koji od malena pošto mu je otac bio vodič radi na rijekama. Čim je imao dovoljno godina odlučio je u vlastitom gradu napraviti ponudu i omogućiti turistima nezaboravno iskustvo. U tri dana vožnje kanuima, raftinga, stend up pedala na divljim vodama, ali i noćenja u šatoru kraj Une posjetitelji upoznaju cijeli kanjon Grmuše.

Amar Alagić:

”Mislim da još nema osobe koja je otišla tamo a da nije ostala zatečena tom ljepotom prirode.”

A dodaje poznatu izreku da prirodu nismo naslijedili od djedova, već posudili od sinova. Zato ga zabrinjava eventualna izgradnja minihidrocentrale na izvorištu Une, smatra da će to svakako utjecati na tok rijeke uz koju je odrastao i na kojoj svako ljeto provodi i više od 3 mjeseca. Raduje ga ipak glas naroda i borba aktivista.

Amar Alagić, vodič Una Kayak Safari:

”Da su se ljudi skupili za rijeku Unu, da su aktivisti tu avakodnevno da su društvene mreže preplavljene s tim.. da Una zapravo drži ljude skupa i da se pokazalo da rijeka ima ljdue koji je cijelim srcem vole.”

Iako sad mjesecima uveseljava posjetitelje Bihaća svojim kampom i skiperskim sposobnostima sezona će u zavisnosti od vremenskih uslova završiti kroz mjesec ili dva. Amar će tako svom šatorski dom kraj Une zamijeniti nekim drugim, najvjerovatnije opet onim u Finskoj, gdje je prošle godine zbog poznanstva baš iz kampa proveo zimu. Na najsjevernijem dijelu, gdje ga je prvi dan dočekala temperatura od minus 18.

Amar Alagić, vodič Una Kayak Safari:

”Sjećam se da sam pitao radimo li sutra jer sam vidio da će biti minus 20 i nešto, oni su rekli ”naravno da radimo to su još uvijek niske temperature” budući da tamo temperature idu… najniža je bila minus 40 u jednom trenutku.”

Nedugo nakon nabavio je adekvatnu opremu i navikao se. Te i tu radio turističke ture sa turistima- plivao u Arktičkom okeanu, ali i vodio posjetitelje da vide brojne zanimljivosti najsjevernijih dijelova svijeta.

”Išli smo sa haskijima ture po sat vremena u šumi. Auroru borealis smo lovili, ona se znači stvarno mora loviti. Mora se kretati, nije uvijek na istom mjestu, mora se pratit aktivnost tako da smo nekad znali i po 10 sati tokom noću putovat, a nekad smo znali to uradit i za sat vremena.”

Poslije nekog vremena se vratio a onda ponovo u Finsku na farmu irvasa. Planirao je biti tu 15-ak dana, ali je ostao više od 2 mjeseca. Sve do perioda kada se ove životinje u koje se zaljubio puštaju u divljinu.

”Jedna prelijepa miroljubiva životinja, koja prihvati tebe i ti prihvatiš njih.”

A prihvatio je i irvase, Fince, turiste iz svih dijelova svijeta i Sami ljude koji su prvi naselili to područje Finske. Razlike u kulturama i načinu života drastične, no postoje i sličnosti.

”Šta me je iznenadilo kad su me zvali da idemo na roštilj a bilo je minus 28 vani da sjedimo onako kao što mi radimo svakodnevno pored Une na plus 40.”

Danas oni koje je upoznao u Finskoj dolaze kod njega u Bihać na Unu. Povratku u Finsku, Irvasima se posebno raduje. No nikad ne zna gdje ga put još može odvesti. Iako nam je sam otkrio da ga je dugo kočio strah u odlasku daleko sada sa sobom nosi bogato iskustvo i lijepa poznanstva, samo jer je strah odbacio. Sada će izgledno još neki period iz ljepote u kanjonu Une odlaziti u daleke sjeverne krajeve.