Više od 30 godina tragao za ocem, kopajući pronašao kosti: "Iskopao sam ljudske zube, možda je to moj tata..."

Osmankić je odlučio da svoju životnu priču podijeli sa nama. Kazao nam je kako je svog oca posljednji put vidio 1992. godine.

"Nestanak mog oca je poznat organima i on je nestao u blizini Bihaća. Tu je posljednji put viđen davne 1992. godine. Moram da napomenem da su pronađene određene grobnice, ali tijelo moga oca već 33 godine nisu pronašli. Vršio sam pritisak na institute da istraže taj dio i htio sam da ih aktiviram da rade svoj posao. Na kraju sam morao da uzmem stvari u svoje ruke. Nisam mogao da podnesem sve te neistine i laži koje sam dobivao godinama unazad. Svi su mi obećavali i lagali. Naravno, nije ovo samo moj slučaj. Radi se o velikom nemaru institucija prema porodicama nestalih i poginulih. Nisam viđao istraživačke timove da rade nešto po ovom pitanju. I naši se problemi iznose samo kada su izbori. Zato sam se odlučio na ove korake", ovako je započeo priču za N1 Osmankić.

Tokom razgovora kazao nam je da mu se otac zvao Irfan Osmanić i da je bio član Teritorijalne odbrane u to vrijeme.

"Moja porodica i ja tragamo već 33 godine. Ljudi ne razumiju kolika je to psihička i duševna bol koju proživljavamo. Uvijek sam sumnjao da se tu nalazi, jer je to u neposrednoj blizini gdje se sve desilo. Osoba koja mi je dala informaciju slučajno je za lokaciju grobnice saznala u kafani, kada su se ljudi hvalili time što su uradili. Čovjek mi je prenio tu informaciju i nije tražio pare. Mene ni ne zanima ko je ubio mog oca, samo želim da pronađem njegove kosti", kazao je.

Kesu sa kostima predao policiji

Potom je dodao:

"Nakon te informacije krenuo sam da istražujem taj lokalitet. Počeli smo da kopamo i pronašli smo kosti. U prvom trenutku nismo bili sigurni da se radi o ljudskim kostima, dok se nisu pojavili zubi. U tom trenutku smo odmah stali i prijavili slučaj policiji. Uradio sam sve po pravilima. Nisam išao na to da oštetim dokaze. Imao sam kesu kostiju i policiji rekao da krenu da rade. Tek sada su se svi pokrenuli. Prvo smo pronašli male kosti, od ruku, a ispod kamenja smo pronašli lobanju. Pretpostavljam da ispod toga ima još više..."

Kako kaže, sutra je zakazana ekshumacija u 13 sati.

"Većina tijela je pronađena. Jako je velika mogućnost da se radi o kostima mog oca. Ja to ne želim sebi da priznam, jer sam prevelik broj puta bio razočaran. Sa 11 godina sam bio u mrtvačnici i tražio patike svog oca. Poslije toga sam pregrmio stotine kostiju da bih ga pronašao. S druge strane, nadam se da je to tijelo mog oca. I ukoliko bude, ja ne želim da stanem. Želim da dođem do novih grobnica i da drugim porodicama pomognem. Uređaje koje imam i posjedujem finansiram sam. Iznajmio sam tehnologiju koja vrši analizu tla i može pronaći grobnice. Radim nešto što bi neko ko je plaćen trebao da radi. Tačan lokalitet ne smijem da kažem jer je sve pod istragom."

Na kraju razgovora za N1 kazao je kako je sada sve do Instituta za nestale i Tužilaštva BiH.

"Nadam se da će to biti moj otac"

"Ja ću da pratim korake koji se meni kažu i želim da pratim svaki njihov potez. Ne želim da ispustim to sada iz ruku. Iskreno se nadam da će to biti to."

Kako neslužbeno saznajemo iz Tužilaštva USK, povodom pronalaska posmrtnih ostataka u blizini Loskunskog mosta, MUP KS je poduzeo određene istražne radnje. Nezvanično saznajemo da je dostavljen izvještaj Tužilaštvu BiH kao nadležnom tužilaštvu. Tužilaštvo USK još uvijek nije izvještaj dobilo na znanje.

Stav institucija

Također, o ovome smo razgovarali i sa Emzom Fazlić iz Instituta za nestale BiH.

"Institut za nestale izašao je na teren i sačinili smo izvještaj te podnijeli zahtjev za ekshumaciju, jer se na toj lokaciji nalazi još ostataka. Međutim, još uvijek čekamo naredbu Tužilaštva kako bismo izašli na ekshumaciju. Posmrtni ostaci koji su pronađeni i doneseni u policiju smješteni su u Identifikacijski centar u Šejkovači. Apelujemo na građane koji pronađu posmrtne ostatke da o tome obavijeste nadležne organe, da ne djeluju sami. Radi se o mjestu zločina koje je potrebno procesuirati na adekvatan način", kazala je Fazlić.

Alenova borba traje decenijama, ali ona nije samo njegova, ona je glas svih onih koji i dalje traže istinu zakopanu u tišini i zaboravu. Nestali su više od statistike, to su životi koje ne smijemo zaboraviti. I dok god postoji barem jedna porodica koja traži, nada nikad neće umrijeti.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad