Trgovina ljudima, kao teško kršenje ljudskih prava i sloboda, i dalje je prisutna u BiH. Ovo je poručeno u okviru završne tribine povodom obilježavanja Evropskog dana borbe protiv trgovine ljudima. Samir Rizvo, iz Ministarstva bezbjednosti BiH, rekao je na press konferenciji da trgovina ljudima još uvijek postavlja niz izazova za čitavo društvo.

“Da bismo se suprotstavili ovome, preduzimamo različite aktivnosti. Imamo sreću da imamo aktivno društvo i NVO koje se bave jačanjem prava žrtava trgovine ljudi”, kaže Rizvo.

Specifična vrsta trgovine ljudima je trgovina djecom, a slučajevi u kojima nadležne bh. institucije dolaze u dodir sa ovakvim predmetima, nisu rijetke.

Michael Ahn, iz američke ambasade u BiH, rekao je da godišnji Izvještaj o trgovini ljudima rangira zemlje u četiri nivoa. BiH je na drugom. Prema izvještaju za ovu godinu, bh. vlasti su uložile veće napore u borbi nego prošle godine, ali i dalje ima mnogo mjesta za napredak. Izrečeno je veći broj kazni zatvora, a formirano je i posebno Odjeljenje za borbu protiv trgovine ljudima. No, slabost je to što su vlasti identifikovale manji broj žrtava, između ostalog, i zbog nedostatka resursa, kapaciteta i stručnog znanja, kako bi se ovom problemu adekvatno pristupilo.

Identifikovano je 57 žrtava trgovine ljudima, što je manji broj u odnosu na 2020. godinu. Od ukupnog broja, 54 su bile maloljetne. Organi vlasti nisu istraživali slučajeve potencijalnog prisilnog prosjačenja djece i prisilnog rada u kojem su žrtve Romi, nego su ih radije pravdali kao tradicionalne kulturološke prakse i običaje i djecu vraćali u njihove porodice čak i kada su roditelji bili uključeni u iskorištavanje svoje djece.

Problem je što zakoni ne prepoznaju roditelje kao osobe koje čine krivično djelo trgovine ljudima ni u slučajevima kada djeca stupaju u maloljetničke, mahom dogovorene brakove, niti kada iskorištavaju svoju djecu za prosjačenje.