Kraj za "vaspitni prut" u FBiH? "Fizičko kažnjavanje djece nije opcija ni u jednoj situaciji"

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine prihvatila je inicijativu za pokretanje zakonske zabrane fizičkog kažnjavanja djece kroz izradu novog Porodičnog zakona. O posljedicama ovakvih metoda, ali i širem kontekstu odgoja, u jutarnjem programu N1 govorila je Nihada Čolić", dječja i adolescentna integrativna savjetnica iz Psihološkog savjetovališta Iskre nade“.

Inicijativa u Parlamentu: Zakon kao odgovor države

Komentarišući mogućnost da fizičko kažnjavanje postane zakonom kažnjivo, Čolić ističe da je nasilje i do sada bilo tretirano zakonom, ali da ova inicijativa donosi bitne preciznosti.

"Mislim da je ova inicijativa, koja je u Domu naroda Parlamenta Federacije i koja je prošla te ide u dalju proceduru, u stvari samo malo više karakterizirala, odnosno objasnila koje su to vrste nasilja. Naravno da pozdravljamo i mišljenja smo da je ovo jedan dobar odgovor države na čuvanje integriteta, i fizičkog i psihičkog, djece", navela je Čolić.

Ipak, upozorava da zakon sam po sebi nije dovoljan.

"Bez adekvatne preventivne i edukativne podrške roditeljima i profesionalcima, stvari se neće u potpunosti promijeniti. Važna je komunikacija u kontekstu same inicijative kako roditelji ne bi pružali otpor", dodala je.

Problem kazni u sistemu i "prut u parku"

Osvrnuvši se na trenutne vaspitne mjere u školama, poput smanjenja vladanja, Čolić ističe da su one često besmislene i administrativno prezahtjevne.

S druge strane, u svakodnevnom životu, fizičko kažnjavanje je i dalje prisutno na javnim mjestima.

"Svjedoci smo u dječijim parkovima da roditelji, pa čak i bake, ponekad djecu čuvaju držeći prut u ruci i prijeteći njime, a ponekad ga i upotrijebe pred svima, a na to vrlo rijetko bilo ko reaguje", primijetila je voditeljica, na što je Čolić odgovorila da je takva metoda neproduktivna te da je roditeljima potrebna podrška u uspostavljanju granica.

Čolić je jasna – fizičko kažnjavanje nije opcija ni u jednoj situaciji. Umjesto toga, prvi korak mora biti razgovor i postavljanje granica.

"Postoje djeca kod kojih će zabrana imati efekta, a postoje i ona kod kojih neće. Nekoj djeci će oduzimanje omiljene igračke, sporta ili neke aktivnosti biti dovoljno", pojašnjava ona, ali dodaje i važnu opasku o slobodi današnje djece.

Paradoks kontrole: Današnja djeca pod ogromnim pritiskom

Iako se teži ukidanju batina, savjetnica upozorava da su današnja djeca pod većim pritiskom nego ranije generacije. Sve je strukturirano – od učionica do sporta.

"Često se kaže: 'I nas su kažnjavali, pa smo tu gdje jesmo.' Međutim, današnja djeca nemaju prostora za spontanu slobodu. Roditelji stalno prate njihov razvoj i često rješavaju konflikte umjesto njih. Rijetko ih vidite na igralištima da imaju slobodu kretanja. Previše ih kontroliramo, previše aktivnosti im dajemo", ističe Čolić, dodajući da istraživanja pokazuju kako se mozak bolje razvija u manje kontrolirajućoj atmosferi.

Zbog stalnog straha od neuspjeha (škola, matura, rezultati), djeca često "eksplodiraju", a roditelji, koji su i sami pod stresom, često ne znaju kako adekvatno reagovati jer su djeca materijalno prezasićena pa klasične kazne gube smisao.

"Imamo potrebu da ih kaznimo, a roditelji često ni ne znaju kako. Nekada je kazna bila “nećeš izaći vani”. Danas to često ni nije kazna jer djeca ionako ne izlaze mnogo. Materijalno su prezasićena, pa ni oduzimanje stvari često nema efekta. Zato sam rekla da bi zakon bio jači kada bi uključivao i sistem podrške roditeljima", smatra Čolić.

Rad savjetovališta "Iskre nade“: Djeca koja ne znaju čitati

Govoreći o radu savjetovališta, Čolić je iznijela zabrinjavajući podatak iz prakse. Iako su očekivali slučajeve vezane za razvode, sve je više djece od osam godina koja ne znaju čitati.

"Ta djeca jako teško prate program. Tada nastaje začarani krug – zbog problema s čitanjem ulaze u emocionalnu krizu, ne mogu pratiti nastavu, dolazi do frustracija i mentalnih teškoća. Zakoni se ne bi smjeli pisati samo u kancelarijama, nego na osnovu potreba iz prakse", poručuje Čolić.

"Helikopter roditelji" i nevidljive rane psihičkog kažnjavanja

Nastavnici se danas, osim s administracijom, bore i sa "helikopter roditeljima" koji po svaku cijenu zahtijevaju vrhunske rezultate, što narušava komunikaciju.

Čolić posebno naglašava da fizički bol nije jedini problem.

"Izuzetno je važno govoriti i o psihičkom kažnjavanju djece. Ignorisanje djeteta kada ima problem može biti čak teže od fizičkog kažnjavanja. Ružna riječ, gest ili ignorisanje mogu ostaviti ozbiljne posljedice", upozorava ona.

Poruka za kraj: Pitajte ih jesu li sretni

Na kraju razgovora, Čolić je podsjetila da roditeljstvo zahtijeva intuiciju i da su greške normalne, ali da je ključ u pravovremenoj reakciji na rane znakove problema.

"Nije najvažnije pitati dijete kakvu je ocjenu dobilo. Mnogo je važnije pitati ga je li bilo sretno, s kim se družilo, šta ga je učinilo sretnim ili tužnim. Djeca često kroz igru ili crtež ispričaju sve što ih muči", zaključila je Nihada Čolić uz poruku da je djetetu najpotrebnije naše vrijeme i pažnja.

Cijelo gostovanje pogledajte u videu ispod:

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad