Napadi na povratnike, nažalost, nisu nepoznanica u BiH. Umjesto u predblagdansko vrijeme da se raduju proslavi s najmilijima, žive u strahu. Takav je slučaj Fadila i Ajše Memišević u selu Omeragići kod Višegrada. Brutalno su napadnuti, a napadač još nije uhićen i kažnjen.

Hasib Memišević dočekao nas je raspoložen, ali i dalje je, kako kaže, u grču. Njegovi roditelji Fadil i Ajša dočekat će Kurban Bajram ovdje u Blažuju. U Višegrad neće ići. Kod svog sina borave tri mjeseca, tačno toliko je prošlo od brutalnog napada na njih.

”To je žalosno”, kaže Ajša Memišević.

Traumatična sjećanja se stalno bude. Fadilu naročito.

”Kad hoćeš da legneš sve ti slika u glavi… čarapa na glavi, rukavice i pištolj u ruci. Kad je došao na vrata, mi sjedimo, klanjali jaciju i sjedimo… samo se vrata od kuhinje otvoriše”, govori Ajša Memišević.

Uslijedila je prava životna drama. Napadač ih je vezao i brutalno pretukao.

”Došla sam kasnije sebi on kaže ”doviđenja balije, ja ću biti ovamo” blizu kao… a dva kera imamo i koji bi inače spavali kod mene, a sad nisu lajali ni ništa”, priča Ajša Memišević.

Bez obzira na to prvi čovjek Višegrada nakon događaja izjavio je da napad nije motiviran nacionalnom mržnjom, te da u Višegradu nema problema. U međuvremenu napadač nije priveden pravdi. Iz MUP-a Republike Srpske o tome da li ima novih saznanja nisu odgovorili.

‘‘Nemamo mi plaho informacija, osim da je Bojan Prodan hapšen i da nemaju dovoljno dokaza. Da se radi na tome, da se privodi, saslušavaju, ali nešto konkretno ne znamo ništa. To i najviše insana i boli, što vrijeme i prolazi polahko”, kaže Hasib Memišević.

Vrijeme prolazi, ali strah kod Fadila i Ajše ne. 2000-te godine vratili su se u selo Omeragići u Višegradu jer je Fadil Memišević suviše vezan za svoju rodnu grudu. Da je napadač uhapšen, kažu oboje, iz Sarajeva bi odmah otišli u svoje voljeno selo.

”Mi budemo kada je sin tu, smijemo, bili za prvi maj i poslije dva puta još. Ali ne smijem ja, ne mogu zaspati tamo… sve mi slika”, kaže Ajša Memišević.

Slika pretučenih Memiševića uznemirila je i ostale povratnike.

“Samo u našem selu su dvije tri porodice digle ruke, što bi narod rekao. Odu na dan, ne smiju ljudi da noće, boje se. Nije jednostavno, ali ići ćemo. To je moja očevina, djedovina, rodna gruda – neću dići ruke od nje”, govori Hasib Memišević.

A sada je pitanje da li je pravosuđe kao i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske diglo ruke ili zasukalo rukave da otkrije ko je brutalno pretukao, ponizio i zauvijek traumatizirao Ajšu i Fadila Memiševića.