With or Without You: Hoće li ikad pući "brak iz interesa" između Čovića i Dodika

Historia de un amor

Obojica su započela svoje mandate s reputacijom umjerenih lidera, ali je njihova politika tokom vremena poprimila nacionalističke tonove. Dodik je 2006. godine postao premijer RS-a predstavljajući se kao reformista, dok je Čović u to vrijeme rekonstruisao HDZ BiH nakon teških unutarstranačkih lomova.

Njihov prvi značajniji zajednički politički iskorak bio je tzv. Prudski proces 2008. godine, koji je imao za cilj dogovor o ustavnim reformama. Iako nije dao konkretne rezultate, Prud je postavio temelje za dublju političku saradnju između dvojice lidera. Već tada se mogla nazrijeti njihova spremnost da usaglašavaju stavove, političke i interesne ciljeve.

Tokom narednih godina, njihova veza se dodatno učvršćivala – zajednički su radili na kadrovskim rješenjima u državnim institucijama, podržavali jedni drugima entitetske inicijative i nastupali gotovo sinhronizovano u svim važnijim političkim pregovorima.

Interesi i mehanizmi saradnje

Iako nominalno predstavljaju različite narode i političke doktrine, Dodik i Čović su našli čvrst temelj za saradnju u odbrani koncepta etničke reprezentacije i entitetske autonomije. Zajedno su se suprotstavljali reformama koje bi, po njihovoj ocjeni, jačale institucije na državnom nivou na štetu entiteta.

Zajednički su istupali i kada je riječ o osporavanju nadležnosti Ustavnog suda BiH, protivljenju djelovanju visokog predstavnika i odbijanju reformi koje bi smanjile etničku zastupljenost u korist građanskog modela. Jedan od zapaženijih zajedničkih političkih stavova bio je zahtjev za izmjenom Izbornog zakona BiH na način koji bi omogućio tzv. legitimno predstavljanje, što je bio ključni zahtjev HDZ-a, a SNSD je u tome davao potpunu podršku.

Prema analizama istraživačkih medija, političku saradnju prate i ekonomski interesi. Domagoj Margetić, novinar i istraživač, ukazao je na to da dvojicu lidera povezuju i poslovi vezani za energetsku infrastrukturu – poput plinovoda, terminala i kontrole nad resursima. Time njihova saradnja prelazi granice političkog dogovora i ulazi u sferu poslovnog partnerstva, gdje nacionalistička retorika često služi kao dimna zavjesa.

Međunarodni i unutrašnji pritisci

Dugogodišnji savez Dodik–Čović bio je predmet kritika i međunarodnih zvaničnika. Bivši visoki predstavnik Christian Schwarz-Schilling još 2018. godine upozoravao je da politika ovog dvojca vodi ka dezintegraciji BiH.

Saradnja je imala i značajne posljedice na domaći politički život. Bošnjačke stranke su često optuživale SNSD i HDZ BiH da drže državu u talačkoj krizi, koristeći mehanizme blokade da bi realizovali uske političke ciljeve. I dok je Dodik imao podršku iz Rusije i Srbije, Čović je uspijevao osigurati podršku iz Zagreba, što je dodatno učvršćivalo poziciju oba lidera.

Uprkos različitim prioritetima (SNSD je protiv članstva BiH u NATO-u, HDZ nominalno za), njihova saradnja je opstajala zbog preklapajućih interesa u očuvanju etničkog principa i slabljenju uloge međunarodne zajednice.

Promjena dinamike?

Javnost posljednjih dana očekuje zaokret, prvenstveno zbog Dodikovih sve oštrijih poteza usmjerenih ka podrivanju državnih institucija, uključujući nepoštivanje odluka Ustavnog suda i ignorisanje poziva Tužilaštva BiH. U tom kontekstu, HDZ se počinje distancirati – najprije kroz izostanak podrške entitetskim inicijativama, a potom i kroz kontakte s opozicionim strankama iz RS-a.

Politički analitičari smatraju da je riječ o promišljenom manevru Dragana Čovića koji želi očuvati međunarodni legitimitet svoje stranke, a istovremeno iskoristiti slabost SNSD-a kako bi ojačao pregovaračku poziciju oko Izbornog zakona. Međutim, mnogi upozoravaju da je saradnja i dalje otvorena mogućnost ako Dodik ponudi konkretne političke ustupke.

Savez Milorada Dodika i Dragana Čovića obilježio je poslijeratnu političku scenu BiH, ne samo kao pakt lidera već i kao sistemsko udruživanje moći koje je godinama krojilo tokove politike, reformi i međunarodnih odnosa.

Njihovo savezništvo bilo je funkcionalno, efikasno i – prema mnogima – destruktivno za procese demokratizacije i integracije BiH. Iako su posljednji mjeseci donijeli nagovještaje razlaza, politička realnost u BiH ukazuje da će se on teško dogoditi.

Novi sastanak koji će Čović danas održati sa Trojkom, te najavljeni sastanak sa opozicijom iz Republike Srpske daće nove odgovore. U institucijama se još ništa nije desilo.

Čović je proteklih dana često isticao da HDZ ne napušta svoje partnere. Hoće li se to desiti kada su "partneri" izazvali najveću krizu u BiH nakon rata, prekršili zakone, napali ustavni poredak BiH i završili pod sankcijama brojnih zemalja i centralnoj potjernici Suda BiH ostaje da vidimo.