Nakon gotovo dvije godine od usvajanja, Zakon o kontroli i ograničenoj upotrebi duvana i ostalih duvanskih proizvoda za pušenje, konačno će stupiti na snagu 13. juna. Radi lakšeg prilagođavanja, objavljen je Pravinik za ugostiltelje i građane, a za one koji ga se ne budu pridržavali, definisane su kazne do 5.000 KM. Prema novom zakonu, pušenje će biti zabranjeno u svim zatvorenim javnim prostorima, mjestu rada i u javnom prevozu, ali i u automobilima, u kojima se nalaze maloljetne osobe.

Najviše stavki odnosi se na prilagođavanje novim uslovima u ugostiteljskim objektima. Jednogodišnji period prilagođavanja je istekao 28. maja, no time nije zatvoren prostor za tranziciju. Vlasnici objekata površine do 50 m2, u kojima se služi samo piće, mogu odlučiti hoće li njihov objekat biti pušačkog ili nepušačkog tipa. Ako je riječ o ovom prvom, prostor će morati biti opremljen sistemom ventilacije i filtracije vazduha. Za veće objekte, obavezno je fizičko odvajanje prostora za pušenje, koje ne smije biti manje od 10 m2, niti veće od 20% ukupne površine prostora. Za objekte manje od 50m² u kojima se služi hrana i piće, pušenje je u potpunosti zabranjeno. Ista pravila važe i za elektronske cigarete i nargile, dok je upotreba bezdimnih duvanskih proizvoda, IQOS-a dozvoljena.

Jasmina Čekrić, član Federalne komisije za kontrolu upotrebe duvana:

“Svi oni koji imaju zakonom zabranjeno pravo da izgrade sobe za pušenje, u skladu s Pravilnikom, imaće šest mjeseci da prilagode svoje poslovanje”.

Zbog ovog zakona negodovali su, s razlogom, najviše predstavnici ugostitelja i hotelijera, s obzirom na kazne koje će morati platiti, u slučaju nepridržavanja ovih odredaba. A u kojim slučajevima će ova pepeljara postati prošlost na stolovima ugostiteljskih objekata, objasniće nam oni koji najviše i znaju o tome.

Ugostitelji spočitavaju što nisu konsultovani u vezi sa izradom Pravilnika. Zakonu zamjeraju političku konotaciju, iza koje se krije briga o zdravlju građana, diskriminatornost i uz sve to, neprovodivost.

Amir Hadžić, Udruženje hotelijera i restoratera BiH:

“Sav teret i obaveze su prebacili na ugostitelje. Prostor gdje je istaknuto na ulazu da je prostor za nepušače i da je duvan štetan po zdravlje, to je obavezno, pisati – onaj ko uđe i eventualno zapali cigaru, obaveza je poslodavca, konobara, ako zapali cigaru da ga opomene. Poslije toga, ako nastavi, u drugoj situaciji, treba da mu zabrani kompletnu uslugu. I ako nastavi da puši, mora da ga zamoli da napusti na neki način odstrani iz prostora. Jesu li oni normalni? Ko ove nabildane, ljute, može da izbaci iz kafane?”.

No, razgovaralo se s ugostiteljima prilikom pisanja zakona, kaže Čekrić. Otuda i ustupci.

Jasmina Čekrić, član Federalne komisije za kontrolu upotrebe duvana;

“Nije ni bila namjera da se izgradi soba za pušenje, niti je to u skladu s Konvencijom niti globalnim praksama. Međutim, to su ugostitelji tražili, čime su amandmirali zakon. Međutim, to dolazi uz određene mjere, a ne kako smo imali odvojene prostore. To podrazumijeva i određene ventilacijske uslove, maloljetnici ne mogu pristupiti sobama za pušenje”.

Za nepoštovanje Zakona određena je kazna u iznosu od 2.000 do 5.000 KM za pravne subjekte, te od 300 do 1.000 KM za odgovorne osobe. Za fizičke osobe predviđena je kazna od 100 KM.

„Nisam „za“. Mi smo Balkan, ovo je BiH. Ne mogu nam i to ljudsko pravo oduzeti. A što droga na sve strane ubija djecu?“; „Da, zabrana pušenja. Zato što se zagađuje. I ovako nam je sve zagađeno“;  „Ne treba zabraniti pušenje. Biće, bogami, teško ovim gazdama. (A vama?) Pa i meni isto“, samo su neki od komentara građana.

Međutim, negativnih ekonomskih efekata neće biti, kažu ekonomisti, pozivajući se na iskustvo država koje su ovo pitanje ranije uredili.

Admir Čavalić, ekonomista i zastupnik u Parlamentu FBiH:

“Razumijevajući da je tržište već izvršilo adaptaciju, odnosno, veći broj kafića se adaptiralo, u skladu sa anticipacijom ove mjere. Za očekivati je da će doći i do adaptacije samih potrošača, odnosno, konzumenata”.

Zabranjeno je pušenje i u zatvorenim javnim prostorima, mjestu rada, javnom prevozu, ali i u automobilima, u kojima se nalaze maloljetne osobe. Izuzeci su, između ostalih, korisnici usluga u službama i odjeljenjima za zaštitu mentalnog zdravlja, u ustanovama za palijativnu njegu, ustanovama za njegu starih osoba, kao i u ustanovama namijenjenim za izdržavanje kazne, aerodromima, u posebnim prostorijama za pušenje. No, ko će novi zakon kontrolisati, pitaju se skeptici?