Ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine izazvala je strahove od širenja sukoba na Zapadni Balkan, gdje su neriješeni sporovi na Kosovu i u Bosni i Hercegovini dodatno podigli alarm. Zapadne sile pojačale su diplomatske napore, a Evropska unija je revitalizirala svoj program proširenja kako bi stabilizirala regiju. Iako je najgori scenarij – povratak ratovima iz 1990-ih – izbjegnut, osnovni sigurnosni izazovi i dalje ostaju, navodi se u analizi Instituta za strateške studije (IISS).
ISS navodi da je, kada je Rusija pokrenula svoju sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine, postojala značajna zabrinutost da bi se sukob mogao proširiti na prostor bivše Jugoslavije. Neriješeni spor o suverenitetu između Kosova i Srbije, te napeta politička situacija u Bosni i Hercegovini izazvali su uzbunu u ključnim prijestonicama Evropske unije, unutar NATO-a i u Sjedinjenim Američkim Državama.
Ruski utjecaj u regiji dodatno je pojačao strahove od širenja sukoba. Kao odgovor, zapadna diplomatija prebacila se u višu brzinu kako bi pronašla trajno rješenje za Kosovo. EU je ponovo oživjela svoju politiku proširenja, koju su mnogi u regiji i šire dotad smatrali mrtvom i bez kredibiliteta.
Prema procjeni ISS-a, dvije i po godine kasnije Zapadni Balkan djeluje “relativno stabilno”.
“Najgori scenarij, povratak ratovima iz 1990-ih, nije se ostvario. Nekoliko država u regiji poduzelo je korake prema pridruženju EU“, navodi se.
Međutim, ističe se da “nijedan od gorućih sigurnosnih problema nije riješen“.
“Sukob između srpskih militanata i kosovske policije u septembru 2023. godine ukazao je na stalnu prijetnju niskointenzivnog nasilja. Bosna i Hercegovina ostaje podijeljena kao i prije, s Republikom Srpskom (RS), entitetom sa srpskom većinom, koji gradi de facto državnost. Strukturni problemi poput zarobljavanja države i korupcije nastavljaju ometati zapadne napore da integrišu regiju, dok istovremeno omogućavaju geopolitičkim rivalima poput Rusije i Kine da jačaju svoj utjecaj. Zapadni Balkan će vjerovatno ostati žarište političkog rizika u doglednoj budućnosti“, navodi se.
Čaša napola puna
U analizi se objašnjava da su se potpisivanje Dejtonskog sporazuma 1995. godine, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, i NATO intervencija na Kosovu 1999. godine dogodili su na vrhuncu takozvanog “unipolarnog trenutka“.
Naime, američka vojna moć i diplomatija pomogle su u zaustavljanju nasilja u trenutku kada je zapadna hegemonija bila na vrhuncu. Rusija, pod tadašnjim predsjednikom Borisom Jeljcinom, u suštini se uskladila s NATO-om, dok je Kina bila uglavnom odsutna.
“Sada, kada se svijet odlučno kreće ka multipolarnosti, a Rusija bez ustručavanja vodi rat za teritorijalno širenje i osporava temeljne norme međunarodnog ponašanja, postoji rizik od ponovnog izbijanja sukoba podstaknutih nacionalizmom oko granica na Balkanu“, upozorava se, te se dodaje:
“Srbija, zemlja koja uživa bliske veze s Rusijom i u kojoj revanšizam nikada nije nestao, često se smatra glavnim osumnjičenim u projekcijama najcrnjih scenarija. Ona Kosovo, ili barem četiri opštine sa srpskom većinom na sjeveru, smatra dijelom svoje teritorije. Republika Srpska u Bosni i Hercegovini, pa čak i članica NATO-a Crna Gora, koju mnogi u Beogradu vide kao drugu srpsku državu, također bi mogle biti uvučene u srpsku orbitu“.
Ipak, nedavni događaji pokazuju da EU i NATO također šire svoj utjecaj. Čak i prije ruske sveobuhvatne invazije, NATO je primio Crnu Goru (2017.) i Sjevernu Makedoniju (2020.) kao članice. Zatim je, kao odgovor na rusku agresiju, Savez pojačao prisustvo svojih trupa na Kosovu, gdje predvodi mirovnu operaciju KFOR s 4.500 vojnika.
Prema procjeni ISS-a, iako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić više puta prijetio da će rasporediti srpsku vojsku na Kosovo kako bi spriječio navodno etničko čišćenje lokalnih Srba, “malo je vjerovatno da će riskirati sukob s NATO-om“.
U međuvremenu, 21. marta 2024. godine, lideri EU su se složili da pokrenu pregovore o pristupanju s Bosnom i Hercegovinom. Ona se pridružila redovima Albanije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije, koje su već uključene u pregovore, dok je jedino Kosovo trenutno isključeno.
“Iako Bosna i Hercegovina više puta nije ispunila sve zahtjeve koje je postavio Brisel, EU je odlučna da nastavi saradnju s ovom zemljom radi stabilnosti. Nakon što su već odobrili pregovore o članstvu s Ukrajinom i Moldavijom, lideri EU su smatrali da Bosna i Hercegovina ne bi trebala biti isključena“, objašnjava se.
EU također povećava svoje ekonomske ponude. U novembru 2023. godine, Evropska komisija je usvojila novi Plan rasta, koji predviđa izdvajanje 2,2 milijarde američkih dolara bespovratnih sredstava i 4,3 milijarde dolara povoljnih kredita za regiju u periodu od 2024. do 2027. godine.
Osnovna ambicija plana je udvostručiti veličinu lokalnih ekonomija, čiji kombinirani BDP trenutno iznosi nešto više od 100 milijardi dolara. Plan predviđa stvaranje regionalnog zajedničkog tržišta kao koraka prema uključivanju u jedinstveno tržište EU, čak i prije punopravnog članstva u Uniji.
“S obzirom na rastuće razgovore o odvajanju od Kine, neki stručnjaci vide Zapadni Balkan kao moguću lokaciju za “near-shoring” (pronalaženje proizvodnih kapaciteta geografski bliže vlastitom tržištu), imajući u vidu njegovu blizinu EU i visok nivo integracije. Nadalje, nije nezamislivo da bi do 2030. godine jedna ili više lokalnih zemalja, na primjer Crna Gora ili Sjeverna Makedonija, mogle zaključiti pregovore o pristupanju i pridružiti se EU“, navodi se.
“Tako se, po prvi put, čini da geopolitički procesi rade u korist regije. Dominantni trend je brža integracija u Zapad u trenutku kada se regionalne podjele produbljuju zbog djelovanja Rusije“, dodaje se.
Međutim, upozorava se da, uprkos napretku u vezi s integracijom Zapadnog Balkana u EU i NATO, politička dinamika u regiji i dalje izaziva zabrinutost.
Nestabilnost na Kosovu
Za početak, takozvani “razgovori o normalizaciji” između Srbije i Kosova ponovno su u zastoju. Početkom 2023. godine je djelovalo da su visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell i specijalni izaslanik SAD-a Gabriel Escobar na korak od postizanja dogovora. Sporazum, koji su u Ohridu ispregovarali predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Albin Kurti, definisao je diplomatsku formulu koja uključuje de facto priznanje suvereniteta Kosova u zamjenu za samoupravu srpske zajednice.
Međutim, ISS ističe da je ovaj dogovor iz marta 2023. godine bio je “verbalno prihvaćen”, ali nije potpisan, a većina njegovih odredbi do danas nije implementirana.
Zatim se opisuje “ozbiljna eskalacija nasilja” na Kosovu u septembru 2023. godine, “kada je sukob između sigurnosnih snaga i srpskih militanata rezultirao sa četiri smrtna ishoda“.
Nekoliko mjeseci ranije, više od dvadeset NATO mirovnjaka zadobilo je povrede tokom nasilnog protesta Srba na sjeveru Kosova.
Intenzivna diplomatija SAD-a i EU-a bila je potrebna da se situacija smiri u oba navrata. Vučić je za takve incidente okrivio vlasti u Prištini zbog, kako je rekao, njihovog grubog postupanja prema srpskoj zajednici. Također nije oklijevao da stavi srpske trupe raspoređene oko Kosova u stanje pripravnosti kad god bi napetosti porasle.
S druge strane, kosovska vlada ukazuje na malverzacije Beograda, pri čemu srpski sigurnosni operativci i nacionalističke mreže pod kontrolom Vučića stvaraju svojevrsno vlastito područje na sjeveru. Kurti je obećao da će učiniti sve što je u njegovoj moći da potvrdi suverenitet Kosova, uključujući nedavnu zabranu cirkulacije nacionalne valute Srbije, dinara, na tom području.
“Kako se mandat Josepa Borrella bliži kraju, čini se da EU gubi zamah na Kosovu. Energija Brisela troši se na upravljanje ponavljajućim krizama, umjesto na postizanje sveobuhvatnog sporazuma“, navodi ISS, te dodaje da povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću 2025. godine “dodatno komplikuje situaciju“.
“Tokom Trumpovog prvog mandata, njegov izaslanik za Balkan, Richard Grennell, djelovao je suprotno interesima EU, zagovarajući podjelu teritorija kao rješenje za pitanje Kosova. Obnova transatlantskog raskola ostaje zabrinjavajuća mogućnost“, navodi se.
Problem BiH
ISS također ističe probleme u Bosni i Hercegovini, navodeći da je predsjednik bh. entiteta Republika Sepska (RS) Milorad Dodik više puta osporavao i institucije centralne države i visokog predstavnika međunarodne zajednice, Christiana Schmidta.
“Tokom godina, Dodik je prijetio da će pokrenuti punu secesiju Republike Srpske (RS) od Bosne i Hercegovine te je uspio nezakonito preuzeti ovlasti od Sarajeva u oblastima poput oporezivanja i pravosuđa. Njegova naredna meta je uspostava odvojenog izbornog sistema“, navodi se, te se dodaje da je prošle godine Dodik je zabranio ulazak Schmidtu u RS, što je visoki predstavnik ignorisao.
“Dodik se sada suočava sa suđenjem zbog svojih aktivnosti koje narušavaju ustav (dio Dejtonskog mirovnog sporazuma). Ako bude proglašen krivim, mogao bi se suočiti s kaznom zatvora do pet godina. Međutim, presuda protiv njega mogla bi izazvati političku krizu u podijeljenoj zemlji, a vrlo je malo vjerovatno da bi EU-ova mirovna misija (EUFOR) uhapsila Dodika“, ističe ISS.
U analizi se napominje da Dodik “ima utjecajne saveznike u inostranstvu” i pored Rusije, koja ga oduvijek podržava.
Objašnjava se da, iako su on i njegova saveznica Željka Cvijanović koja je trenutno u Predsjedništvu BiH pod sankcijama vlada Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva, EU nije uvela takve sankcije.
“Premijer Mađarske Viktor Orban podržava Dodika, a nekoliko drugih članica EU, uključujući Austriju i Hrvatsku, protivi se sankcijama. Rezultat je nejedinstvo unutar Zapada, pri čemu SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo kritikuju blag pristup Evropljana“, navodi se.
ISS ističe da je Dodik također izgradio snažne veze s Hrvatskom demokratskom zajednicom Bosne i Hercegovine (HDZ BiH).
“S pozitivne strane, Bosna i Hercegovina napreduje na putu prema članstvu u EU, usvajanjem određenih zakona koje zahtijeva Brisel i ispunjavanjem različitih kriterija. Podrška članstvu u EU je snažna, čak 64% stanovnika Republike Srpske (RS) izjasnilo se u prilog pridruživanju. Međutim, ovaj napredak dijelom odražava činjenicu da je EU snizila prag za otvaranje pregovora o članstvu, odustajući od nekih prethodnih uvjeta, poput reforme zakonodavstva koje regulira pravosuđe u Bosni i Hercegovini“, ocjenjuju u ISS-u.
Međutim, ističu da ovaj pomak prema EU nije promijenio stavove rukovodstva u RS-u, te Dodik i dalje tvrdi da bi članstvo u BRICS-u moglo biti alternativa pridruživanju EU, “što je stav usmjeren na jačanje euroskepticizma u RS“.
Stari problemi
ISS navodi da EU već više od dvije decenije nastoji promovisati demokratsko upravljanje i vladavinu prava na Zapadnom Balkanu.
“Izgradnja funkcionalnih pravosudnih sistema, kao i donošenje i sprovođenje snažnog antikorupcijskog zakonodavstva, prioriteti su koji odražavaju lekcije naučene iz iskustva zemalja Srednje i Istočne Evrope koje su se pridružile EU 2000-ih, ali su kasnije počele nazadovati“, navodi se, te se upozorava da “ni Zapadni Balkan nema ohrabrujuće rezultate kada je riječ o zarobljavanju države, autoritarizmu i neliberalizmu“.
Kao primjer se navode “sporni lokalni izbori u Beogradu”, održani 17. decembra 2023. godine.
Suočen s protestima zbog izborne prevare, Aleksandar Vučić optužio je opoziciju za pokušaj „obojene revolucije“ u ukrajinskom stilu, uz podršku neimenovanih zapadnih sila, s ciljem rušenja legitimne vlasti – a ovu retoriku su ponovili ruski zvaničnici u Moskvi.
“Sve u svemu, autoritarizam je primjetan trend u Srbiji, što dodatno svjedoči o opadajućem utjecaju Zapada na domaću politiku na Zapadnom Balkanu. Čini se da Vučić nije spreman da se odrekne vlasti. Sistem upravljanja koji je izgradio oko sebe – temeljen na raširenom klijentelizmu, gotovo potpunoj kontroli nad medijima i javnim sektorom, uznemiravanju civilnog društva i žestokoj anti-zapadnoj retorici u javnom diskursu – predstavlja privlačan model za druge zemlje u regiji“, navodi se.
Takmičenje velikih sila
“Prelazak na multipolarni svjetski poredak i izazovi koje Zapadu postavljaju rivali poput Rusije i Kine izazivaju zabrinutost da bi regija mogla postati arena geopolitičkog nadmetanja“, ocjenjuju u ISS-u, te navode da je Moskva izgradila veze s lokalnim akterima, poput Srbije, Republike Srpske i određenih stranaka, političara i nacionalističkih aktivista u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, s ciljem blokiranja širenja NATO-a i EU.
Međutim, smatraju da su se “ti napori pokazali neuspješnim“, s obzirom da su se Crna Gora i Sjeverna Makedonija pridružile NATO-u, dok je EU revitalizirala svoju politiku proširenja. Vučić nije uveo sankcije Rusiji, ali nije ni potpuno stao na stranu Rusije, kako bi zadržao podršku EU i SAD-a.
“Rat u Ukrajini također je ograničio resurse koje Rusija može posvetiti regiji“, navode.
Ipak, ističu da istraživanja javnog mnijenja u Srbiji i drugim zemljama pokazuju da “Moskva uspijeva privući pažnju lokalne publike svojim anti-zapadnim porukama, dijelom zbog negativnih sjećanja na NATO intervenciju iz 1990-ih“.
“Vođenje informacijskog rata na Balkanu stoga je relativno jednostavno, ne samo zato što su lokalni mediji i formatori javnog mnijenja često ideološki usklađeni s Kremljom. Osim toga, od februara 2022. više od 300.000 Rusa migriralo je u Srbiju, čime su ojačane ekonomske veze između dvije zemlje, iako se mnogi Srbi protive ruskoj invaziji na Ukrajinu“.
Kina također ima značajan utjecaj u regiji, posebno u Srbiji, zahvaljujući svojoj ‘diplomatiji zajmova’ u okviru Inicijative Pojas i put (BRI) i direktnim stranim ulaganjima. Procjenjuje se da kumulativni iznos preferencijalnih zajmova i investicija iz Kine u Srbiji prelazi 11 milijardi američkih dolara.
“Za razliku od Rusije, Kina ne zauzima čvrste stavove po regionalnim sigurnosnim pitanjima i stoga je prihvatljivija za širu paletu aktera. Međutim, BRI nije osigurao značajna sredstva za druge zemlje regije osim Srbije. Trenutno kineski izvođači uglavnom apliciraju za infrastrukturne projekte koje finansira EU. Američki pritisak na pitanja poput 5G tehnologije dodatno je ograničio manevarski prostor Pekinga“, navode u ISS-u.
Prognoza
Na kraju se ističe da Zapadni Balkan predstavlja “hronični politički i sigurnosni izazov za Zapad“.
“Međutim, u poređenju s akutnim krizama kao što su one u Ukrajini i Gazi, ovaj izazov nije ni hitan ni neizvediv. EU nema izbora nego da nastavi s naporima za postizanje rješenja u Kosovu, osigurajući da Bosna i Hercegovina ostane relativno stabilna i otvarajući put za pridruživanje zemalja Zapadnog Balkana uniji“, navodi se.
Također se u analizi uzima u obzir da bi neke zemlje mogle “iskoristiti ublažene uvjete za članstvo u EU, provodeći određene reforme i pretvarajući se da su sprovedene druge“.
Predviđa se da će ostale, poput Srbije i Bosne i Hercegovine, “vjerojatno ostati u sivoj zoni“, ali se ističe da bi, “ako je cilj EU-a i NATO-a stabilnost, a ne duboka transformacija regije, to mogla biti cijena koja vrijedi platiti“.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!