Zašto djeca postaju agresivna? Psihologinja: Iza nasilnog ponašanja uvijek postoji patnja

Gostujući u Novom danu, Mulić Čorbo kazala je da nasilje u društvu nije nova pojava, već nešto što traje godinama, a da se sada suočavamo s eskalacijom neadekvatnog reagovanja i nedovoljno funkcionalnog sistema odraslih koji bi na nasilje trebao odgovoriti.

„Mi generalno živimo u društvu koje ima visoku toleranciju na nasilje. Nažalost. Ono što vidimo svaki dan jeste jako puno nasilnog ponašanja koje je prisutno i koje smo normalizirali“, kazala je.

Istaknula je da nasilje unutar škole ili bilo kojeg sistema ne smije biti prepušteno slučaju, a da se upravo to, prema njenom mišljenju, predugo dešavalo.

Na nasilje, kako je objasnila, utječu društvo, škola, odrasli, sistem u kojem živimo, način života i način na koji reagujemo na nasilje.

„Djeca ne žive izolovano od nas. Djeca žive s nama i uče od nas. Ja ovdje više postavljam pitanje šta je to što su djeca do sada naučila i šta uče od nas“, rekla je.

Prema njenim riječima, moguće je da se odrasli danas osjećaju bespomoćno i da ne znaju kako odgovoriti na određena ponašanja djece, ali je važno to priznati i potražiti pomoć kako bi se moglo pomoći i djeci.

„Nasilje je simptom“

Mulić Čorbo naglasila je da je jedan od problema to što se nasilno ponašanje često pokušava samo eliminirati, bez pokušaja razumijevanja onoga što se nalazi iza njega.

„Nasilje je simptom. Svaka reakcija, svako ponašanje je simptom nečega i mi treba da se bavimo onim što je iza toga“, kazala je.

Kada se odrasli osjećaju uplašeno i bespomoćno, dodala je, mnogo je teže razumjeti dijete i pomoći mu.

U takvim situacijama često se pojavljuje potreba da dijete koje pokazuje probleme u ponašanju jednostavno bude udaljeno iz škole ili prepušteno nekom drugom sistemu.

Međutim, Mulić Čorbo smatra da upravo tu postoji problem izostanka saradnje različitih institucija.

„Ne može škola sama, ne mogu ni roditelji sami. Ne može ni centar za socijalni rad sam. Ne može ni zdravstvena služba, centri za mentalno zdravlje sami“, rekla je.

Prema njenim riječima, odgovor na sve kompleksnije izazove mora biti zajednički.

„Moramo pronaći način kako da sarađujemo zajedno. Ne da razmjenjujemo papire i dopise, nego da zaista sarađujemo i pravimo multisektorska rješenja za kompleksne slučajeve“, poručila je.

Naglasila je da pojedinačni slučajevi nasilnog ponašanja nisu prevencija, nego već „gašenje požara“.

Zbog toga je, smatra, potrebno mnogo više ulagati upravo u prevenciju i u razumijevanje onoga što ona suštinski podrazumijeva.

„Odgovorno tvrdim da u ovoj zemlji u ovom trenutku itekako imamo stručnjake. Oni trebaju udružiti snage i zajedno praviti sisteme i rješenja koja imaju smisla“, kazala je.

„Tamo gdje je strah nema funkcionalnosti“

Govoreći o tome da nastavnici sve češće navode kako osjećaju strah zbog nasilnog ponašanja učenika, Mulić Čorbo bila je jasna.

„Tamo gdje je strah nema funkcionalnosti. Ima preživljavanja“, rekla je.

Dodala je da situaciju ne treba posmatrati kao sukob odraslih i djece.

„Kada odrasli osjetimo strah spram djece, izgubili smo naš autoritet i to govori o našoj bespomoćnosti i nefunkcionalnosti“, kazala je.

Prema njenim riječima, često se govori da je nastavnicima i odraslima oduzet autoritet, ali se postavlja pitanje ko taj autoritet treba vratiti.

„Je li mi odrasli ili nam djeca trebaju vratiti autoritet? Autoritet se ne gradi na strahu. Autoritet se gradi na poštovanju, na zajedničkom slušanju potreba i djece i odraslih“, istaknula je.

Kaže da razumije frustraciju i strah nastavnika, ali da represija prema djeci nije rješenje.

„Time nećemo ništa dobiti. Samo ćemo poslati poruku da smo mi na jednoj strani, a djeca na drugoj“, rekla je.

Prema njenom mišljenju, mnogo važnije pitanje jeste kako nastavnicima ponuditi podršku i kako ih ojačati.

„Kako da pošaljemo poruku nastavnicima da brinemo o njima, da imaju stručne službe koje su snažne, da imaju timove kojima se mogu obratiti i da to nije sporadično, nego u kontinuitetu“, navela je.

Istaknula je da osjećaj potpune prepuštenosti samom sebi kod nastavnika neizbježno utječe i na djecu.

„Ni djeca nam nisu sigurna u školama, ni nastavnici nam nisu sigurni u školama. Preduvjet da napravimo neku funkcionalnu i dugoročnu promjenu jeste da prvobitno napravimo sigurno okruženje“, kazala je.

Pravilnici jesu potrebni, ali kazna sama po sebi nije rješenje

Sindikat srednjeg obrazovanja Kantona Sarajevo traži, između ostalog, izmjene pravilnika i veću zaštitu nastavnika.

Mulić Čorbo smatra da su pravilnici potrebni, ali da oni sami neće riješiti problem.

„Nama su pravilnici potrebni, ali pravilnici koji su funkcionalni, pravilnici koji daju neki smisao“, rekla je.

Naglasila je da se promjena ponašanja ne postiže samo kaznama.

Prema njenim riječima, kada govori o kazni, prije svega misli na fizičko kažnjavanje, isključivanje i zatvaranje.

Kada škola rješenje vidi isključivo u izbacivanju učenika, to, prema njenom mišljenju, nije dovoljno.

„Škola je odgojno-obrazovna ustanova. Uvijek će biti djece koja imaju probleme u ponašanju, a koji dolaze iz pozadine iz koje dijete dolazi“, navela je.

Dodala je da sankcija mora postojati, ali da ona nema smisla ako nije praćena adekvatnim odgovorom i pružanjem pomoći djetetu.

„Nijedna kazna, nijedna posljedica, nijedna granica, kako god je nazovemo, ako nije praćena razumijevanjem, toplinom i uključivanjem djece da ih čujemo i da vidimo zašto su u patnji, nema smisla“, kazala je.

Posebno je naglasila da iza agresivnog ponašanja uvijek postoji neki oblik patnje.

„Nijedno agresivno dijete ili nasilno ponašanje nije došlo, a da iza toga nije neka patnja“, rekla je.

Granice nisu isto što i nasilje

Mulić Čorbo objasnila je i kako bi roditelji trebali razumijevati postavljanje granica.

Kao primjer je navela situaciju u kojoj četverogodišnje dijete na igralištu baca kamenje na drugo dijete.

„Nećete razgovarati s četverogodišnjakom u tom trenutku, nego ćete vrlo jasno reći: ‘Kada to radimo, idemo kući.’ I onda odete kući. Ne udarite dijete, ne derete se na njega, nego ga učite kroz ponašanje šta je prihvatljivo, a šta nije“, objasnila je.

Naglasila je da djeca na tom razvojnom nivou mogu razumjeti i prihvatati određene norme.

Istovremeno, podsjetila je da agresivno dijete nije sretno dijete.

„Pa nismo ni mi sretni. Da li smo mi kao odrasli ljudi, puni frustracije i nelagode unutar sebe, sretni i zadovoljni? Nismo“, rekla je.

Prema njenim riječima, danas imamo frustraciju, strah i nemoć nastavnika, ali iste emocije postoje i kod djece.

Razlika je u tome što djeca razvojno ne mogu svoje emocije izražavati na isti način kao odrasli.

Zbog toga je, smatra, posao odraslih koji rade s djecom izuzetno odgovoran.

„Djeca negdje provode šest do osam sati, neko s njima razgovara, u nekom su okruženju i pod nekim utjecajem. Jako je važno kakav je taj utjecaj“, kazala je.

Naglasila je da porodica nije jedina koja odgaja dijete.

„Svi sistemi u kojima djeca borave jednako odgajaju djecu. Porodica ne živi izolovano“, rekla je.

Posebno kod tinejdžera, dodala je, utjecaj izvan porodice u određenom razvojnom periodu može biti i veći.

„Imamo iskrivljenu sliku vrijednosti“

Tokom razgovora spomenuti su i teški slučajevi nasilja, uključujući pucanje iz pištolja u nastavnika u Lukavcu, slučaj u Tuzli u kojem je djevojčica nožem izbola školske drugarice te slučaj u Sarajevu u kojem je maturant gađao profesore knjigama.

Govoreći o tome, Mulić Čorbo rekla je da društvo ima ozbiljan problem s vrijednostima.

„Mi danas imamo kompletno iskrivljenu sliku vrijednosti“, kazala je.

Istaknula je da autoritet jeste izvor moći, ali da ta moć ne smije biti zloupotrijebljena.

„Da bi djeca postala zdravi, funkcionalni odrasli ljudi, njima treba funkcionalno i zdravo vodstvo“, rekla je.

Pod vodstvom, kako je objasnila, podrazumijeva nastavnike, roditelje i cijelu zajednicu.

Djeca moraju imati sigurno okruženje, jasne granice, pravila i posljedice.

„Sloboda ne dolazi bez odgovornosti. Dobit ćemo slobodu, ali ona nosi dio odgovornosti“, poručila je.

Problem ekrana ne postoji samo kod djece

Govoreći o sve većoj izloženosti djece ekranima, društvenim mrežama i internetu, Mulić Čorbo kazala je da se odrasli prvo moraju pozabaviti vlastitim navikama.

„Nadam se da ćemo to uskoro sve ozbiljnije shvatiti kao nešto što traži od nas odraslih da se prvo pozabavimo sobom, da bismo onda mogli s djecom“, rekla je.

Pita se kako je moguće da djeca do duboko u noć ostaju uz telefone i ekrane, a da odrasli tvrde da ništa ne mogu učiniti.

„Kako je to da smo mi nemoćni, da su telefoni kod njih, da nemamo mogućnost napraviti pravila unutar kuće? Ali ta pravila se moraju odnositi na sve članove kuće“, naglasila je.

Ako roditelj za stolom gleda u telefon ili leži u krevetu i skrola, kaže, teško može očekivati da će se dijete ponašati drugačije.

„Ako ja nemam kontrolu nad tim, a očekujem da dijete ima kontrolu, onda imamo problem“, kazala je.

Podsjetila je da djeca uče po modelu i iz okruženja u kojem odrastaju.

„Danas je tehnologija napravljena kao dopaminski šut. Cijela industrija je napravljena tako da mi konstantno dobijamo nagrade. Svaki lajk, svaki skrol, svaki sadržaj koji nas je razonodio ili obradovao“, rekla je.

Zato, smatra, odrasli moraju prvo osvijestiti vlastiti problem i uspostaviti samokontrolu kako bi mogli pomoći djeci.

„Stalno govorimo o zavisnosti djece od ekrana, a ne bavimo se svojom zavisnošću od ekrana“, poručila je.

Svaka promjena ponašanja treba biti alarm

Mulić Čorbo smatra da djecu treba uključivati u razgovor i pitati ih s kakvim se poteškoćama suočavaju.

„Ne da mi odrasli znamo najbolje za njih“, rekla je.

Istaknula je da živimo prebrzo i da smo preopterećeni brojnim obavezama, zbog čega teško zastanemo i preispitamo i sebe i djecu.

„Svaka promjena ponašanja djece unutar škole i unutar porodice jeste alarm“, kazala je.

Ali taj alarm, naglasila je, ne treba odmah značiti kaznu i represiju, nego potrebu da se pogleda šta se nalazi ispod određenog ponašanja.

Navela je primjer srednjoškolca koji baci knjigu na nastavnicu.

„Ja bih se prepala. Vjerovatno ne bih željela ponovo ući u taj razred. Pitanje je kako smo ponudili podršku toj nastavnici i toj školi“, rekla je.

Prema njenom mišljenju, tada bi se trebali uključiti stručnjaci koji će pomoći nastavniku, školi, ali i djetetu koje je počinilo takav incident.

„Pravilnici nam neće riješiti problem. Mi možemo izbaciti tu djecu iz škole, ali ta djeca nam ostaju u zajednici. Ta djeca će imati svoju djecu, bit će odrasli ljudi. Mi nismo ništa napravili“, kazala je.

„Da bismo pomogli djeci, moramo pomoći odraslima“

Na kraju razgovora Mulić Čorbo poručila je da se ono što se događa djeci ne može odvojiti od onoga što se događa odraslima.

„Našoj djeci se ne dešava ništa što se ne dešava nama. Mislim da je to ključno“, rekla je.

Prema njenim riječima, djecu se ne može posmatrati izolovano, kao što ni odrasli ne žive izolovano.

„Da bismo pomogli djeci, moramo pomoći odraslima. Samo odrasli koji imaju podršku, samokontrolu, razumijevanje, znanje i koji nisu sami mogu pomagati djeci“, istaknula je.

Potrebno je razumjeti da se iza određenog ponašanja može nalaziti patnja, bol, nezadovoljena potreba ili teške porodične okolnosti.

„Ne možemo reći: ‘On je iz te i te porodice’ i završiti s tim. Hajde da vidimo šta ja mogu uraditi, da li nešto mogu uraditi“, kazala je.

Naglasila je i važnost podrške nastavnicima, ističući da dodatna administracija, protokoli i pravilnici sami po sebi ne pomažu nastavniku u učionici.

„Odvlače ih od onoga što je suštinski njihov posao“, rekla je.

Smatra da veliki broj nastavnika voli svoj posao, radi ga srcem i pozitivno utječe na brojne dječije živote.

„Hajde da stavljamo akcenat na odlične nastavnike, odličnu djecu i dobre saradnje i da tu snagu usmjerimo prema djeci koja dolaze iz rizičnih porodica i djeci koja imaju promjene u ponašanju“, rekla je.

Kada se promjena ponašanja pojavi, kaže, sistem mora znati kome se obratiti i šta konkretno učiniti, umjesto da se sve završi na opomenama i izbacivanju učenika.

Podsjetila je da nasilni incidenti ne plaše samo nastavnike, nego i drugu djecu u razredu i školi.

„Ako imamo nekoga ko napadne nastavnika, postoje i djeca koja se toga plaše. To nije ništa izolovano. Djeci se ništa ne dešava što se nama ne dešava i ovdje zaista trebamo sjesti i otvoriti dijalog podrške jedni drugima, a ne jedni protiv drugih“, zaključila je Mulić Čorbo.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad