Do izbornog dana ostalo je još nešto više od sedmice. O tome šta su do sada pokazali kandidati za ključne državne pozicije, kakvu su kampanju vodili, zašto odbijaju da se suočvaju međusobno u debatnim emisijama, razgovarali smo s doc. dr. Seminom Ajvaz, šeficom Odsjeka za komunikologiju na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u Mostaru, koja je doktorirala upravo na predsjedničkim kampanjama.

N1: Kako biste ocijenili dosadašnje predizborne aktivnosti kandidata za čelne pozicije u državi? Njihove poruke, način na koji se obraćaju građanima, skupove koje organizuju?

Ajvaz: S obzirom da su ovi izbori dosta neizvjesni i na kocku su stavljene višegodišnje političke karijere, očekivala sam mnogo snažniji angažman struke.

U ovoj izbornoj kampanji najdominantnija je agresivna i narcisoidna politička komunikacija, također, na skupovima se mogu čuti i poruke koje su protkane prijetnjama, ratnom retorikom i vjerskim elementima. Govori obiluju samohvalom i obračunavanjem sa protivnicima. Cilj je što više devalvirati protivnika kako bi se povećala vlastita vrijednost. Evidentno je da najkonkurentniji kandidati primaju najviše udaraca i da ne postoje nikakvi kriteriji prilikom plasiranja informacija, kao ni odgovornost za izrečeno. Nastupaju s nedostatkom argumenata i mnogo gafova. Sve manipulativne tehnike se koriste, s ciljem da bude što uvredljivije i nekorektnije. Nismo čuli jasna programska rješenja, većina ih je distancirana od važnih tema, bave se kompromitiranjem najkonkurentnijih i personalnim vrijeđanjem na ličnoj razini. Akcenat je na prošlosti, a ne na budućnosti.

N1: Da li biste mogli uporediti bh. predizbornu kampanju s kampanjama u pojedinim zemljama EU? Koje su naznačajnije razlike?

Ajvaz: U razvijenim zemljama nemoguće je započeti predizbornu kampanju bez cijelog tima stručnjaka za odnose s javnošću koji svakodnevno rade na imidžu kandidata i vode organiziranu komunikaciju s javnošću i pomno osmišljene akcije kako bi politički kandidat bio po mjeri javnog mnijenja. U Bosni i Hercegovini za ovaj sofisticirani posao političari najčešće angažiraju osobe koje nemaju potrebno znanje o političkoj propagandi i političkoj motivaciji ili uzimaju one koji im tepaju i podilaze.

N1: Zašto u BiH nema kvalitetnih predizbornih debata? Šta su ključni razlozi za takve odluke (npr. HDZ je odlučio ne učestvovati uopšte, pojedine stranke su odlučile učetvovati isključivo pojedinačno i to na “odabranim” medijima)?

Ajvaz: Debata je najzahtijevniji dio predizborne kampanje, a istovremeno je i suština političkog života svakog demokratskog društva. Debate bi trebale biti neizostavan dio predizborne kampanje, jer je to najvjerodostojnija interakcija između kandidata i birača, kao i dokaz da se politički procesi vode zbog građana, a ne mimo njih. Rijetki su kandidati koji se pristaju pojaviti u ovakvim emisijama jer su tada pod posebnim povećalom javnosti gdje ih i najmanja greška može koštati povjerenja birača. Debata može i povećati i smanjiti šanse kandidata. Također, istina je da određeni političari izbjegavaju gostovanja u medijskim kućama koje nisu pod njihovom kontrolom, ne samo u vrijeme predizbornih kampanja, nego i u redovnoj političkoj komunikaciji. Vezano za HDZ, mogu da razumijem razloge njihove odluke, oni su politička opcija koja nema konkurencije u hrvatskom korpusu, izuzev u utrci za Predsjedništvo BiH, ali isto tako općepoznato je da se njihovi kandidati za člana predsjedništva hronično ne pojavljuju u ovakvim vrstama emisija. Isto tako, stranke koje imaju višedecenijsku vlast, izgradile su moćnu infrastrukturu i isključivo su fokusirane na terenski rad, te im debate nisu važne.

N1: Zašto kandidati bježe jedan od drugog i od javnih sučeljavanja koje možemo gledati u svakoj demokratskoj evropskoj državi pred izbore?

Ajvaz: Kod nas još uvijek ne postoji taj nivo političke kulture. Kampanje u BiH se uglavnom svode na organiziranje skupova i jednosmjernu komunikaciju sa biračima. Na tim skupovima se uglavnom obraćaju svojim istomišljenicima uskraćujući opću javnost za informacije o njihovim stvarnim intelektualnim kapacitetima, programima, ideologiji, rješenjima i slično. Nesudjelovanjem u sučeljavanju pokazuju nespremnost za odmjeravanje snage s protukandidatima, ali i neodgovornost prema biračima.

N1: Kandidat za člana Predsjedništva BiH, Denis Bećirović sinoć je naprasno napustio TV emisiju i duel s protukandidatom, jer u studiju nije bilo još jednog protukandidata, Bakira Izetbegovića, molim Vas za komentar?

Ajvaz: Denis Bećirović nije ponizio ni gosta u studiju, ni voditelja, ponizio je sebe, jer primitivno ponašanje ne priliči osobi koja se kandiduje za najvišu funkciju u državi. Prema domaćinu koji ga je ugostio ponio se neljudski i neprofesionalno, sa pretjeranom dozom agresije. Također, pokazao nam je da ima jako nisku sposobnost tolerancije na frustraciju, te da je bahat, arogantan i nezreo. Omalovažavanjem kandidature Hadžikadića, omalovažava više od 58 000 ljudi koji su svoje povjerenje ukazali Hadžikadiću tokom prošlog izbornog ciklusa.

Napuštanjem emisije je zabio autogol i potvrdio da je sav njegov „program“ udaranje po Izetbegoviću i SDA. Emisija je bila prilika da prezentuje vlastite kvalitete i učestvovanjem u debati da dokaže po čemu smatra da je bolji kandidat od Izetbegovića. Ko god da ga je savjetovao da tako postupi, nije predvidio da Bećirović nema kapacitet da to prezentuje na dopadljiv i neiritantan način. Cilj je vjerovatno bio da skrene pažnju na sebe, a zapravo je pokazao neodgovornost prema građanima, jer kandidati su tu radi građana, a ne radi njih samih. Vođenje države nije napuštanje situacija koje ti se ne sviđaju. Nedržavnički, populistički i krajnje neozbiljno. Porukom koju je uputio Hadžikadiću, vezano za procent glasova koji su mu nedostajali u prošlom izbornom procesu, je zapravo kazao da se niko ne smije kandidovati kada je on kandidat i izlazi na mejdan Bakiru Izetbegoviću, kako bi svi koji su protiv Izetbegovića njega podržali.

Kandidat koji vjeruje u svoje kvalitete nema problem da pored njega bude još deset drugih kandidata.