Zastrašujuće niske presude nasilnicima, olakšavajuće okolnosti za silovanje i nasilje čak i nad djecom: "Imao je potrebu za odnose s njom" i "on hrani to dijete"

Prisustvo prolaznice koja joj je pokušala pomoći nije ga zaustavilo. Istraživanje pokazuje da ranije prijave žrtava, kao ni prisustvo djece nasilju, u većini slučajeva nisu uticali na visinu kazne.

O nalazima, praksama sudova i sistemskim propustima, govorila je u Novom danu autorka istraživanja, novinarka BIRN-a BiH, Azra Husarić Omerović.

N1: Vjerujem da je i vama bilo i mučno i naporno prolaziti kroz sve te slučajeve, odnosno presude, a bilo ih je koliko kroz koje ste tokom istraživanja prošli?

Husarić-Omerović: Bilo je preko 300 presuda za zadnjih 10 godina sudske prakse u Tuzlanskom kantonu, dakle samo općinski sudovi u TK o kojoj moramo pričati svakodnevno koliko god ti detalji bili gnusni, teški za svariti, za čitati, za vidjeti, moramo o njima pričati zato što slučajevi koje smo mi pronašli u analizama presuda na koje smo ukazali pokazuju da je praksa loša i pokazuju da je pravosuđe zakazalo, da su mogli strožije kažnjavati, da su nekim slučajevima izricali puno manje kazne jer su drugačije kvalifikovali djelo, a mogli su teže kvalifikovati, mogli su strožije kvalifikovati i izreći veću strožiju kaznu.

TK: Prijave protiv istih nasilnika, sud ih pusti na slobodu

N1: Šta vas je navjelo da se fokusirate upravo na Tuzlanski kanton?

Husarić-Omerović: TK smo uzeli kao prvi primjer istrage za koju vjerujem da će BIRN nastaviti raditi i dalje, zato što su se u zadnje tri godine desila tri stravična ubistva u Tuzlanskom kantonu i gdje smo vidjeli zapravo da u tim slučajima ubistava njima je prethodila prijava za nasilje u porodici ili prijava za svoju sigurnost, koja nije rezultirala podrškom sistema, odnosno zaštitom. I to je ono što smo mi htjeli da vidimo kroz nasilje u porodici - da li ima kontinuiteta u prijavama. Uočili smo u trećini slučajeva da ima, da su žene uglavnom već nekoliko puta prijavljivale istog nasilnika, a sud ga osudi uslovno i pusti ga na slobodu, uz, reći ćemo, opomenu da to više ne čini. I vidjeli smo u presudama za pokušaje ubistava i ubistva u Tuzlanskom kantonu pred Kantonalnim sudom u TK da je u više od trećine slučajeva pokušaja ubistva i ubistva već bila ranija prijava. Sama puka slučajno, zato da je u dva slučaja žrtva uspjela preživjeti jer je bila brza intervencija zdravstvenih radnika.

Pretučena, silovana u besvjesnom stanju - kazna dvije i po godine

N1: Imali smo primjere koji su toliko brutalni da zvuče kao da nisu stvarni događaji nego nešto što možemo vidjeti u nekakvim nasilnim filmovima. Kakve su prijave prethodile ovim dešavanjima? Koliko su ta nasilja nad ženama koja su provođena prethodno bila, evo, ispostavit će se za institucije mala, nedovoljna da bi se reagovalo adekvatnije? Možete li nam navesti neki primjer da žena koju je u ovom slučaju, naravno štitite identitet svih žrtava, suprug napao tako što je sjekirom razbio staklo u automobilu, zatim je tukao u kanalu, silovao je jednom dok je bila bez svijesti. Šta je ona prethodno proživljavala, što je prijavila, a da prijava zapravo nije urodila plodom?

Husarić-Omerović: Ona je preživljavala teško fizičko nasilje dva puta na javnom mjestu, dakle u jednom marketu, ispred marketa, ispred njenog posla. U iskazima se navodi se da je ona zvala policiju ili su prolaznici kolege zvali policiju, da je policija došla i su opomenula da to više ne čini i udaljila ga. Nije izrekla mjeru zabrane, mjeru zaštite za žrtvu. Treći dan od takvih prijava ona je zapravo i pretučena i silovana. Razlog zašto mi opisujemo u tom konkretnom slučaju tu količinu detalja koja jeste brutalna, koja može izazvati zaista nelagodnost i prilikom čitanja. Nadam se da nije izazvala retraumatizaciju kod određenih žrtava, zaista, ali smo morali iznijeti takvu količinu detalja da bismo pokazali koliko je brutalan zločin bio, a koliko je strašno mala sankcija izrečena počiniocu. Za silovanje, starim krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine, za više puta silovanja i pritom ako je izrečena na brutalan način kako smo mi htjeli da pokažemo opisima u istraživanju, Najmanja kazna je tri godine, a njemu je dodijeljena kazna odnosno izrečena od godinu i po uz godinu dana za nasilje pa je objedinjena od dvije i po godine. Kantonalni sud je povećao kaznu za četiri mjeseca što je zaista jako malo. On je opet dobio manju kaznu u odnosu na koja bi bila zakonom propisana.

"Olakšavajuće okolnosti - bio je emotivan vezan za nju"

N1: Govorimo o ovom primjeru - kazna je bila tolika?

Husarić-Omerović: Dvije i po godine zatvora. Objedinjena za nasilje u porodici i za čin silovanja. Pritome, u izreci sudija je u olakšavajućim okolnostima naveo da je počinilac silovanja i nasilja bio emotivno vezan za partnericu i da je imao potrebu da održava seksualne odnose s njom. To je dakle olakšavajuća okolnost izrekao sudija općinskog suda, što je najporazniji. I to, kada kažemo, olakšavajuće okolnosti utiču na određivanje visine kazne. Neko ko je emotivno vezan za partnera, ne tuče na javnom mjestu partnera, ne siluje dva puta, ne u besvjesnom stanju. Dakle, govorimo o više okolnosti koje su uticale na određivanje ove kazne, koja, opet kažem, najniža za ovakvu vrstu silovanja je tri godine. On je dobio opet u sve umanjeno manje od toga, i za nasilje i za silovanje. I ovim ukazujemo i da je odgovornost Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, odnosno Ureda disciplinskog tužioca, da nadzire pojedinačne slučajeve, pojedinačne prakse sudija koje su pogrešne i da im ukazuje na te greške disciplinskim kaznama ili bilo čime drugim kako se ne ponavljala to. Ok, u ovom slučaju se desilo, mi ukazujemo, ali ne želimo da se ponovi više.

"Sudije nisu izricali veće kazne ukoliko je dijete bilo žrtva nasilja"

N1: Vjerujem da je poražavajuće za svaku ženu, posebno za žene koje trpe, koje su žrtve, kada čuju da su ovakva obrazloženja navođena u zvaničnim dokumentima, u presudama od strane ljudi koji bi trebali biti na strani zakona, na strani žrtve i da uopšte u ovom univerzumu može biti olakšavajuća okolnost silovanje, to što je neko imao potrebu za seksualnim odnosom sa žrtvom. Pretpostavljam da je tu mnogo toga bilo što vas je šokiralo, iznenadilo, mada ste vi u ovoj temi, u ovoj oblasti, ali vjerujem da je bilo podataka na koje niste mogli računati da ćete ih pročitati, da ćete naići na njih?

Husarić-Omerović: Ovo je jedan od slučajeva koji je bio možda i najgori, rekla bih, od cijele prakse koju smo uspjeli analizirati, ali ono što je mene negdje najviše pogodilo jeste da je u više od trećine slučajeva maloljetno dijete bilo prisutno činu nasilja ili je bilo direktno ili indirektno žrtva tog nasilja. To se u nijednom slučaju nije cijenilo kao otežavajuća okolnost. Sudovi nisu povećali kaznu, sudije nisu izricali veće kazne ukoliko je dijete bilo žrtva nasilja. A dijete kao žrtva nasilja, direktno ili indirektno, ima dugoročne posljedice, čak i veće nego žrtva nasilja žena u ovom slučaju i dugoročno može uticati na njegovo odrastanje i povjerenje koje može graditi sa drugim ljudima. Sudovi to nisu dijelili kao otežavajuću okolnost. Ja sam u nekoliko razgovora sa sudijama koji su pristali da razgovaraju nakon što smo završili istraživanje, saznala da je takva praksa bila ranije, da se to nije gledalo kao otežavajuća okolnost, iako su mi svi rekli da prisustvo djece jeste daleko jedna od najtežih otežavajućih okolnosti i da treba kazna biti veća. U većini slučajeva počinitelji su i bez obzira na tu okolnost dobijali uslovne kazne zatvora. Nevjerovatno zaista da je bilo i primjera gdje se reklo - da dijete je prisustvovalo nasilju, ali on je hrani to dijete.

Detalje o istrazi BIRN-a pogledajte u videu:

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad