Nestašica citostatika u Bosni i Hercegovini je dugotrajan problem koji predstavlja ozbiljan izazov za pacijente koji se suočavaju sa karcinomom i čiji tok bolesti zavisi od ovih lijekova. Citostatici su terapije koje se koriste za zaustavljanje rasta i širenje malignih ćelija u tijelu, a nedostatak ovih lijekova u BiH može negativno utjecati na efikasnost liječenja i ishod bolesti. Riječ je uglavnom o lijekovima koji su u upotrebi decenijama, a Svjetska zdravstvena organizacija ih je proglasila esencijalnim za svaki zdravstveni sistem te bi njihova opskrba trebala biti neupitna.

Uzroci nestašice citostatika u BiH su različiti, a problemi se javljaju u različitim fazama nabavke. Različiti faktori dovode do toga, uključujući nedovoljne zalihe lijekova, kašnjenja u dobijanju dozvola za uvoz, i nedostatak sredstava za kupovinu. Moguća rješenja uključuju poboljšanje sistema planiranja nabavke, efikasniju proceduru nabavke i distribucije, kao i osiguranje dovoljnih finansijskih sredstava za nabavku citostatika. Također, potrebno je unaprijediti saradnju između različitih nivoa vlasti i zdravstvenih ustanova kako bi se osigurala bolja dostupnost lijekova i kvalitetnija njega pacijenata koji se bore sa ovim bolestima.

Zbog nestašice citostatika, pacijenti u BiH su često primorani da putuju u druge zemlje kako bi kupili neophodne lijekove. Ovo je stresno i finansijski zahtjevno za mnoge pacijente i njihove porodice, posebno za one koji se suočavaju sa dugotrajnim i skupim tretmanima.

Sistem nabavke citostatika u Bosni i Hercegovini nije jedinstven, već se razlikuje od kantona do kantona i od zdravstvene ustanove do zdravstvene ustanove. U Kantonu Sarajevo, citostatike uvozi “Fond za zdravstveno osiguranje Kantona Sarajevo”. Ova javna institucija je odgovorna za finansiranje i organiziranje zdravstvene zaštite u Kantonu Sarajevo, uključujući i nabavku citostatika.

Opšti sistem nabavke citostatika u BiH se sastoji od nekoliko faza:

Planiranje nabavke: Zdravstvene ustanove, u saradnji sa nadležnim institucijama, procjenjuju potrebe za citostaticima na osnovu broja pacijenata i planiraju nabavku odgovarajućih količina lijekova.

Nabavka: Nabavka se vrši putem javnih tendera ili direktnog uvoza, u zavisnosti od procedura koje su propisane u određenom kantonu ili zdravstvenoj ustanovi. Javni tenderi su najčešći način nabavke citostatika u Bosni i Hercegovini, a dobavljači moraju udovoljiti određenim uslovima i kriterijumima kako bi mogli da dobiju ugovor za nabavku lijekova.

Distribucija: Nabavljeni citostatici se distribuiraju zdravstvenim ustanovama u BiH putem centralizovanih ili decentralizovanih sistema, u zavisnosti od kantona ili institucije koja je odgovorna za distribuciju. Međutim, distribucija lijekova nije uvijek ravnomjerna, što može dovesti do nestašice citostatika u pojedinim dijelovima zemlje.

Obzirom na decentralizovanost sistema, ne postoji jedinstven sistem informisanja pacijenata o nestašici pojedinih citostatika pa sami pacijenti, nerijetko za ovaj problem saznaju tek kada dodju na terapiju. U tom slučaju pacijenti dobijaju potvrdu o nestašici lijeka u zdravstvenoj ustanovi koja im služi za kasniju refundaciju novca koji su potrošili na koju nerijetko cekaju duze od mjesec dana. Zbog neatraktivnosti našeg tržišta velikim farmaceutskim kućama i njihovim distributerima, kompleksnih birokratskih procedura, citostatike često nije moguće nabaviti ni u privatnoj režiji na tržištu BiH. Pacijenti su zbog toga primorani putovati u susjedne države kako bi kupili lijek i potom ga ilegalno prenijeli preko granice – jer legalna mogucnost za to ne postoji. Jedina utjeha pacijentima je činjenica da su komercijalne cijene lijekova u susjedstvu, konkretno Srbiji – višestruko niže od onih kod nas.

Troškovi zdravstvenog sistema

Uzmimo primjer citostatika Carboplatin koji se koristi u liječenju karcinoma pluća i jajnika: maksimalna dozvoljena veleprodajna cijena ovog lijeka u dozi od 450 mg na tržištu BiH iznosi 253 KM sa PDV-om koja u maloprodaji u Federaciji može biti uvećana za 25% (18% u RS). Isti lijek na tržištu Srbije u maloprodaji košta oko 50 EUR-a.

Sve ovo dovodi do neopravdanog odgađanja terapije koje nerijetko ima ozbiljne posljedice po pacijente, u vidu daljeg razvoja i prognoze bolesti a samim tim i većih troškova po zdravstveni sistem.

Navedene posljedice su samo neki od mogućih efekata odgađanja terapije citostaticima usljed nestašice. Stoga je izuzetno važno da pacijenti s karcinomom dobiju pravovremenu i odgovarajuću terapiju kako bi se osiguralo najbolje moguće liječenje i smanjio rizik od daljnjeg širenja bolesti.