Zekerijah Smajić, ekspert za evropsku politiku i proširenje EU objavio je analizu diplomatske ofanzive koja se prokelih dana odvija u Bosni i Hercegovini. "Ciklička diplomatsko-politička opsada Sarajeva ušla je u fazu od koje u narednih mjesec dana nama odustajanja. Pritisci na bh. vlasti će biti sve veći kako bi se ispunila četiri, nočekivano laka, preostala uslova za otvaranje pregovora o članstvu u Evropskoj uniji", navodi Smajić.

Njegovu analizu prenosimo u cjelosti.

Nakon nedavne posjete političke „Trojke“ Evropske unije koju su činili predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, odlazeći holandski premijer Mark Rutte i hrvatski premijer Andrej Plenković, ofanzivu su početkom ove sedmice nastavili njemački ministar odbrane Boris Pistorius i direktorica za Evropu i Centralnu Aziju u Evropskoj službi za vanjske poslove (EEAS ), Angelina Eichhorst.

Visoka zvaničnica evropske diplomatije je u regionu bila zbog sastanka s političkim direktorima ministarstava vanjskih poslova država zapadnog Balkana. Njemački ministar odbrane, zbog susreta sa svojim sarajevskim kolegom, Zukanom Helezom. Bez obzira na rečenu protokolarnost, iz nedvosmislenih poruka upućenih državnim i političkim dužnosnicima u BiH je očigledno ko je zapravo bio u fokusu ove posjete.

U preostalim nedjeljama do 21. i 22. marta, za kada je zakazano prvo proljetno zasjedanje evropskih lidera, službeni Brisel od dužnosnika u Sarajevu očekuje veoma malo, čak nikada manje obavezujućih reformskih koraka. Svega četiri. U svojoj suštini, ipak, ti su koraci izgleda za neke od be-ha političara i dalje preteški, za druge savladivi.

Relativno lak zadatak

Gledajući funkcionalističkim očima (a od Bosne i Hercegovine se želi napraviti funkcionalna i operabilona država) ni jedan od tri uslovljena državna zakona ne bi trebalo da bude preteško breme ni za jednu političku opciju u BiH, ni za jedan etnos, niti i za jednu državnu instituciju, osobito ne za državnu Parlamentarnu skupštinu u kojoj se svi ovi zakoni moraju izbrusiti i konačno verificirati.

Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma! Šta bi, i kome bi, išta (osim, možda, pojedinih paragrafa ili formulacija) moglo biti sumnjivo, sporno ili neprihvatljivo u legislativi koja je zakonodavna potreba i logičnost za svaku kakvu-takvu državu. Protiv odredaba iz ovog ili sličnog zakona, zdravorazumski gledano, mogu biti samo teroristi i oni koji ih, manje ili više skriveno, podržavaju!

Kome je, i šta je (osim pojedinih paragrafa ili formulaija) nesistemsko u prijedlogu Zakona o sprječavanju sukoba interesa? Protivnici ovog, ili slične verzije zakona, po logici zdravog razuma, mogu biti samo oni koji su skloni nezakonju i manipulacijama.

Brčko, sjedište državnog suda?

Najsporniji jeste prijedlog Zakona o sudovima jer je višestruko kompleksan. Od sva tri očekivana zakonodavna ključa za otvaranje pregovora s Evropskom unijom, jedino se ovaj legislativni paket eksplicitno i implicitno utemeljuje na Ustavu. Dadatni problem je u tome što je i sam Dejtonski ustav, zbog vlastite ezopovštine i kontroverznosti, raskošno izvorište tvrdih i nepresušnih međuetničkih tenzija. Ali i ishodište latentne građanske sumnjičavosti u stvarne intencije njegovih brzopletih autora u vezi s funkcionalnošću, cjelovitošću i suverenitetu ove zemlje.

U slučaju ovog Zakona sporna je i sublimacija njegovog naziva. Sporne su i kaznene nadležnosti Suda BiH jer bi entiteti, osobito vlasti Republike Srpske, željele primat entitetskog pravosuđa nad državnim. Sporno je sjedište Drugostepenog suda jer se iz Banja Luke insistira da njegovo sjedište bude u njihovom glavnom gradu, dok su političke stranke iz Federacije spremne prihvatiti lociranje državnog suda u Istočnom Sarajevu što je, kako se trenutno izjašnjavaju, maksimum njihove popustljivosti.

Kompromisna lokacija za državni sud bi, što da ne, mogao biti Brčko Distrikt jer bi geografski, komunikacijski, psihološki pa i politički, mogao biti svima prihvatljiv kao najneutralnija zona za oba, u mnogo čemu neharmonizirana, entiteta.

Strane sudije

Što se tiče troje stranih sudija u Ustavnom sudu BiH, sve i svačije dileme bi oko toga trebalo da ugasnu s činjenicom da po novoj (revidiranoj) metodologiji pristupnih pregovora sa EU, (usvojenoj 25. marta 2020. godine) ni jedna zemlja-kandidat za članstvo ne može okončati svoje pristupne pregovore dok se (imperativno) ne uskladi sa standardima EU u oblasti pravosuđa i osnovih prava (Poglavlje 23.) te u oblasti pravde, građanskih sloboda i javne sigurnosti (Poglavlje 24.).

Osim navedenog, u prvom od ukupno šest tematskih klastera, pod „vladavinu prava“ su osim dva navedena poglavlja uključeni i funkcioniranje demokratskih institucija, reforma javne uprave i zakonitost u javnim nabavkama (Poglavlje 5.); pouzdana statistika (Poglavlje 18.); te efikasna finansijska kontrola po svim linijama (Poglabvlje 32.) Sve dok ove tematske oblasti ne budu u potpunoj harmoniji s evropskim zakonodavstvom, pregovori o pristupanju Evropskoj uniji nisu završeni makar svi ostali tematski klasteri (preostalih pet) bili ispregovarani.

Kompromis, sveta riječ politike

Nemarne su i neznalačke, dakle, sugestije istaknutih be-ha zvaničnika da bi strane sudije iz Ustavnog suda „trebalo da odu s okončanjem pristupnih pregovora“ i „pred sami ulazak u EU“. Ni za koga zdravog uma, a pogotovo ni za koga ko istinski želi svoju zemlju u Evropskoj uniji, ne bi trebalo da bude dileme trebaju li strane sudije u Ustavnom sudu zemlje i kada bi trebalo da odu. Strani suci ne samo u ustavnom paravosuđu, već i u pravnom sistemu u bilo kojoj državi svijeta predstavljaju recidiv kolonijalno-protektorske logike i prakse koju je nužno, kao jaram s iznurenih volova, hitno zbaciti s vrata!

Kako?

Kompromis je sveta riječ cjelokupne evropske politike, njene integracione doktrine i svake učevne diplomatije.

Zašto se ova čarobna riječ, konačno, ne bi zametnula i u političkom leksikonu be-ha dužnosnika koji za Evropskom unijom retorički čeznu isto koliko i puko građanstvo?

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad