Reditelj Dino Mustafić u Pressingu na N1, odgovarajući na pitanje - zašto se 25 godina nakon rata slavi nasilje kroz nacionalističke ispade, kazao je da zato što prisustvujemo jednoj razvijenoj kulturi laži i poricanja, koja relativizira činjenice iz prošlosti, a još nije došla do istine o Drugom svjetskom ratu.

“Moja želja je da javnost shvati da to nije nikakva elementarna nepogoda, da to nije kiša koja je pala i donijela poplavu, nego da je to uglavnom ona uvijek projektovana, da je to jedan sistem uređeni, sistem radikalnog zla, ideja koje su ideje krvi, noža, spaljene zemlje, protjerivanja. Ono što je užasavajuće, poslije tih svih iskusava, je da ne postoji ni jedan kolektivitet na Balkanu koji nije prošao kroz muku patnju i stradanje. Svi zapravo govore o svojim žrtvama, a ne o drugima. Užasavajuće je da se to polako danas institucionalizira”, rekao je Mustafić.

Komentarišući da je reditelj filma Dara iz Jasenovca ismijavao žrtve logora u BiH u emisiji sa Milomiorom Marićem, kazao je da je to potpuno nepojmljivo.

“Da reditelj koji je režirao film o Jasenovcu duge logore koji su se javili 40 godina poslije, a mislim na logore iz tog kraja, koji su svojom brutalnošču, po nasilju, po tim leševima koji se još uvijek traže, da ne samo nije iskazao empatiju, nego da ih je negirao. U toj emisji učestvovao je u jednom orgijanju. Kada ljudi to sebi dozvole da ismijavaju i da cinično komentarišu žrtve i njihove porodice, nakon toga nema više razgovora. Za mene je to eliminirajuća stvar, čak i profesionalna znatiželja da pogledam taj film, jer smatram da se radi o jednoj veoma važnoj temi kao što je tema Jasenovac. To je jedna ružna medijska igranka. To cipelarenje žrtava je gore od bile kakve ulice. Možda pravimo grešku što ih spominjemo. Takvi ljudi ne žele da dođu do pomirenja i da nas ne razdvaja ništa. To sve što nam se dogodilo devedesetih mora da dođe u sferu sudskih presuđenih činjenica koje se nikada ne smiju dovoditi u pitanja”, naveo je Mustafić.

Kazao je i da nema potrebe da o tim temama neko raspiruje mržnju, te da treba da pokažemo lice plemenitosti i dobrote.

“Ako neko kreira ambijent i podstiče to, onda se moramo pitati, zašto se ti ljudi ne bojkotuju. Pa pazite, koliko puta Dodik uvrijedi, prvenstveno mislim na Bošnjake, i sa kojom strašću to on uradi u svom mandatu, to je nebrojno puta i to uvijek traži neke komentare. Dakle, kome nije jasno šta je politička agenda tog čovjeka i zašto to on radi, on nema dvije čiste u glavi”, istaknuo je.

Rekao je da se i danas sjeća atmosfere devedesetih.

“Kao generacija smo pogriješili jer smo gledali tadašnje sjednice parlamenta u Republici BiH na nivou angedote i viceva, smijali smo se tim nepismenim ljudima koji su pravili gramatičke greške i govorili “njiha”. To “njiha” je otišlo u nešto vrlo strašno. Otišlo je u topovski eho, otišlo je  skrojeno u odjelu akadamskog šinjela. Iza toga su stajali također intelektualci i univerzitetski profesori. Iskoristili su narod da mu mozak isperu i da ga gurnu u krvoproliće”, naveo je.

Dodao je da nama treba ozbiljan preobražaj, promjena društvene paradigme, hrabri ljudi koji će govoriti istinite, koji neće biti vođeni političkim prazmatizmom, nego vođeni politčkim idealizmom.

“Nova generacija treba da vrati elemente prosvjetiteljskih politika, emancipatorskih politika. Treba se suprostaviti vlasti. Postoje razni otpori. Svaka predstava koju ja radim je iz jedne definicije za koju ja smatram da je obaveza svakog javno angažiranog intelektualca, a to je da često govori ono što ne ide u njegovu ličnu korist, nego čak štetu. Mi još uvijek nemamo zakonske mehanizme u kojima ćemo zabraniti govor mržnje, zabraniti negiranje sudskih presuda iz Haga. Mi smo vjerovali da će te presude uticati na društvenu svijest, nije se na tome komuniciralo”, istaknuo je naš sugovornik, dodavši:

“Mi smo odavno zemlja sa specijalnim potrebama, nažalost. BiH nije sposobna sama iznutra da pronađe jedan kohezioni faktor, to će morati biti uz pomoć onih koji su napravili ovu zemlju. Siguran sam da će Bajdenova administracija neke stvari pomaknuti. Ne vjerujem da ćemo biti na listi prioriteta vanjske politke. Ali on je jedan znalac prilka na Balkanu i jedini predsjednik SAD-a koji ne treba savjetnika po pitanju BiH, jer su ovdje stvari očigledne i jasne”.

Naveo je da je bitno da ove ljude koji trenutno vladaju BiH smijenimo, zamijenimo i otjeramo u prošlost.

“Bitno je da damo priliku novim ljudima, politkama, da pričaju druge priče, priče koje će biti važno kako živimo i zarađujemo. U kojima će biti važni neki drugi identiteti od kulturnih do sportskih, kakvi smo roditelji, djeca, naprosto neke vrijednosti koje su iščezle devedestih sa namjerom da živimo u paklu kakvom živimo danas. U paklu korone, u paklu siromštva i korupcije. Ovo je nažalost prevazišlo metaforu bolesti, ovo može da traje, ne mora epizoda sa BiH da ima epilog. Truljenje, raspad, može da traje generacijama”, rekao je.

Za kraj je poručio da ipak ima optimizma, čim vjeruje da ovo do nekog dopire.

“Optimizam je i moja predstava na sceni Narodnog pozorišta 27. februara. To je optimizam. Dok radimo i stvaramo”, zaključio je reditelj Mustafić.