Slobodan Kesić iz Banjaluke mladić je koji je prije četiri godine ostao bez vida. No, umjesto da padne u očaj, Slobodan je odlučio prigrliti život, čineći ga inspiracijom za sve oko sebe.

U crvenom odijelu i sa bijelom bradom Slobodan Kesić iz Banjaluke širi radost među djecom. Uloga Svetog Nikole u kojeg se sam maskira za vrijeme praznika, sezonski je posao koji obavlja. No, rijetko da ko može primijetiti da osmijesi i lica mališana koje obraduje, za njega zauvijek ostaju nepoznanica.

“Sinoć mi prilazi jedna djevojčica, oslovila se: ćao, mi smo malo porasli, mi bi da se fotografišemo, kako se zoveš? Dunja. Ja sam nju pitao da li je to ona ista Dunja koja je prošle godine meni donijela poklon. E sada roditelji su ostali zapanjeni, kako ja znam, ali neke stvari ne znam ni ja sam da objasnim”, priča Slobodan.

Slobodan radi čak četiri posla

Gubitak vida, Slobodana nije spriječio da danas radi čak četiri posla. Slobodan je doktor i maser. No, ipak, kako kaže rad sa djecom je nešto što ga najviše ispunjava, zbog čega je postao omiljena maskota u gradu na Vrbasu. Sve je to na početku nesreće koja ga je zadesila izgledalo nemoguće, do jednog momenta.

“I onda sam sam uzeo štap, odlučio da odem, da izađem tu prema pasareli da odem u susjedno naselje, Novu Varoš i malo po malo, sad već uveliko negdje od marta mjeseca, znači već nekih devet mjeseci ide sam i na posao, redovno se ide na kupanje, pliva se na Vrbasu, ide se na Šehove”, ističe.

Istrčao i banjalučke maratone

Korača Slobodan lagano, ali odlučno. Svaki pređeni kilometar za njega je pobjeda nad tamom. No, koraci, priznaje, i nisu baš tako laki ponekad banjalučkim ulicama.

“Treba još da se radi na infrastrukturi. Nemate u principu mnogo obilježenih staza za kretanje, imate jednu kraću stazicu u Gospodskoj ulici. Ono što bih zamjerio je nesavjesnim vozačima, oni parkiraju gdje ne treba i ponajviše mi smetaju ‘bim bimovi’ (romobili) koje ostavljaju na jako nezgodna mjesta”, poručuje.

Problema sa zapošljavanjem što je kako priznaje rijetkost u našem društvu kada su u pitanju osobe sa invaliditetom, nije imao. Ipak, za Slobodana jedina barijera je kako kaže u glavi čovjeka:

“A ako to u glavi svojoj negdje presložimo, mislim da nema nemoguće. Naravno, treba postojati upornost, treba postajati volja i iznad svega toga vjera”.

Da njegovo srce vidi više od očiju, dokaz su i istrčani banjalučki maratoni za oboljelu djecu. Iako je tama postala Slobodanov trajni pratilac, sreća koju osjeti od onih koji mu se u decembru najviše raduju, za njega je jasnija od bilo kog pogleda.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje