Mladi na Balkanu do svoje 34. godine žive sa roditeljima. Oko 70% njih nema hrabrosti da se osamostali. Prednjače Hrvatska, Crna Gora, Srbija. Finansije su glavni razlog'. Da li je krivica za kasno osamostaljivanje isključivo na mladima? Koliko su za to odgovorni roditelji, a koliko naša tradicija i mentalitet? O tome smo u emisiji N1 razgovarali sa demografom Aleksandrom Čavićem, Morgijanom Karić - Nezirović - psihoterapeutkinjom i etnologom Bogdanom Dražetom.

Psihoterapeutkinja Morgijana Karić – Nezirović kaže kako je važno razumijeti kontekst vremena u kojem živimo i socijalnu sigurnost u našoj zemlji.

“Važna je socijalna sigurnost,a nivo socijalne sigurnosti u našoj zemlji je nezadovoljavajući. Značajno je teže osamostaliti se”, navela je.

Etnolog Bogdan Dražeta kaže kako je osamostaljivanje mladih i napuštanje porodičnog doma uslovljeno tradicijom i kulturom podneblja u kojem živimo.

“Imali smo nekada princip zajedniče porodice i komune. Kultura i tradicija koje sprečavaju mlade da odu više nisu ključni faktor, jer su to sada finansijski faktori koji to koče. Ovdje su problem i stambeni krediti za mlade koji ne mogu dobiti kredite jer imaju slabije poslove”, kaže.

Demograf Aleksandar Čavić da je ključni razlog zbog kojeg mladi ostaju duže u roditeljskom domu upravo egzistencija i ekonomska situacija.

“Društveni i ekonomski status, nemogućnost zaposlenja, da se na kvalitetan način riješi stambeno pitanje. Ali postoje neke prepreke koji smo mi kroz naš rad uvidjeli. Mi imamo elemente koji su tradicionalno uslovljeni, a i neke elementi ko je smo naslijedili.”

“To je specifikum naše kulture, a to je brižnost i briga roditelja prema djeci. Definitivno je i to jedan od načina i gdje se rijetko kaže odrasloj djeci da je vrijeme da “pakuju kofere” već to indirektno pokažu”, kaže Karić – Nezirović.

Dražeta ističe da smo prošlosti imali slučajeve zajedničkih porodica. Modernizacijom društva i prelaska ljudi sa sela u gradove i viška stambenog prostora, mladi se sele u nove prostore. Ali te krize pojedinca, egistecijalni i finansijski, mladi indirektno onda dobijaju poruke roditelja da je solidarnost tu najvažnija i da budu jedni uz druge.

“Imamo rascjep tih tradicijskih normi i novog vremena”, naglasio je Dražeta.

“Kod nas imamo etažne objekte koji se prave za djecu”

Osim ekonomije i ekonomskog standarda, postoje i ti elementi koji su oslonjeni na tradiciju, kaže Čavić.

“Imamo etažne objekte kod nas koje se prave za potomke da se ima za djecu. U našoj kolektivnoj psihi imamo taj model da se već neko pobrinuo da imamo stambeni prostor koji nam je obezbijedio” dodaje Čavić.

Svi kažu da se država mora pobrinuti za socijalnu i ekonomsku sigurnost i da će maldi i prije tridesetih godina odlučiti na samostalne živote.