U Srebrenici danas živi značajno manji broj stanovnika nego prije rata. Prema popisu iz 2013. godine, 80% stanovništva živi u srebreničkim selima. Život u Srebrenici je izuzetno težak. No, ljudi se i dalje vraćaju u ovaj grad. Postoje i oni, koji su odlučili svoj život provesti u nekom od srebreničkih sela. Provjerili smo kako žive.

Nakon završenog posla u Vatrogasnom društvu Srebrenica Mujo Hasanović provjerava da li je sve uredu u njegovoj farmi pilića. On je jedan od prvih povratnika u Srebrenici. U rodnu grudu se te 2001. godine, priča on, morao vratiti.

”Veliki broj je napustio i otišao. Ja se sa tim nisam mogao rukovoditi i odlučiti na to. Dva brata su mi poginula, treći je otišao u Austriju jedva izvukao živu glavu. Ja sam odlučio, vratio se… nudio sam i porodici da idu ako hoće, ja nisam mogao. Nešto ima jače u meni, da se vratim na svoje ognjište. Želim da pokažem da se može živjeti od svog rada”, kaže Mujo Hasanović.

Nakon ove odluke Mujo je odlučio da otvori farmu pilića. Ovdje ih uzgaja oko 700, a svaka dva mjeseca isporuči oko 15 tona piletine uglavnom u zemlje inostranstva.

”Mi smo odlučili zbog nemogućnosti zaposlenja djece da pokrenem neki posao, kakav takav, uzgoj pilića, i dobio sam i podršku. I danas očekujem podršku da napravim proširenje, idemo dalje”, navodi.

Osim što se nakon radnih obaveza u potpunosti posvećuje svojoj farmi, zaposlio je i jednog radnika, a tu je i njegov sin. Pored farme, njegova porodica sadi i maline. Kaže, ovo podneblje ima veliki poljoprivredni potencijal. Čista priroda, plodna zemlja. No, Mujo nije jedini radišan čovjek u srebreničkim selima. 17 km od Srebrenice u selu Opeci Asim Bećirović uzgaja stoku. Njegove krave svaki mjesec daju osam hiljada litara mlijeka.

”Može se živjeti, ko god hoće da radi može i živjeti. Ja nemam nikakvih drugih primanja živim od ovoga. Znači to je to. Mlijeko prodaje, ima otkupna stanica i tovim bikove, svake godine pet šest do deset bikova utovim i prodam”, poručuje Asim Bećirović.

Asim se u svoje rodno selo vratio 2002. godine. Od ovog posla školuje kćerku i prehranjuje ženu i sina. Kaže, živjeti se može, ali je važno osloniti se isključivo na svoj rad. Nikakvog poticaja nema, a opet pravi izvrsne rezultate.

Osim uzgoja stoke i pilića ljudi u Srebrenici se uglavnom bave poljoprivredom. Sadi se krompir, sade se jagode, maline. Svima njima je bitno da im se da podrška, olakša svakodnevnica i da ih se ne opterećuje dnevnom politikom.