Život nakon smrti u Srebrenici: Nešto ima jače u meni, da se vratim na svoje...

Nakon završenog posla u Vatrogasnom društvu Srebrenica Mujo Hasanović provjerava da li je sve uredu u njegovoj farmi pilića. On je jedan od prvih povratnika u Srebrenici. U rodnu grudu se te 2001. godine, priča on, morao vratiti.

''Veliki broj je napustio i otišao. Ja se sa tim nisam mogao rukovoditi i odlučiti na to. Dva brata su mi poginula, treći je otišao u Austriju jedva izvukao živu glavu. Ja sam odlučio, vratio se... nudio sam i porodici da idu ako hoće, ja nisam mogao. Nešto ima jače u meni, da se vratim na svoje ognjište. Želim da pokažem da se može živjeti od svog rada", kaže Mujo Hasanović.

video-cdn src="https://best-vod.umn.cdn.united.cloud/stream?asset=sasrebrenickaselapkgazu120210708174840633-n1info-ba-worldwide&stream=hp1400&t=0&player=m3u8v&sp=n1info&u=n1info&p=n1Sh4redSecre7iNf0" video-id="4403363"]

Nakon ove odluke Mujo je odlučio da otvori farmu pilića. Ovdje ih uzgaja oko 700, a svaka dva mjeseca isporuči oko 15 tona piletine uglavnom u zemlje inostranstva.

''Mi smo odlučili zbog nemogućnosti zaposlenja djece da pokrenem neki posao, kakav takav, uzgoj pilića, i dobio sam i podršku. I danas očekujem podršku da napravim proširenje, idemo dalje", navodi.

Osim što se nakon radnih obaveza u potpunosti posvećuje svojoj farmi, zaposlio je i jednog radnika, a tu je i njegov sin. Pored farme, njegova porodica sadi i maline. Kaže, ovo podneblje ima veliki poljoprivredni potencijal. Čista priroda, plodna zemlja. No, Mujo nije jedini radišan čovjek u srebreničkim selima. 17 km od Srebrenice u selu Opeci Asim Bećirović uzgaja stoku. Njegove krave svaki mjesec daju osam hiljada litara mlijeka.

''Može se živjeti, ko god hoće da radi može i živjeti. Ja nemam nikakvih drugih primanja živim od ovoga. Znači to je to. Mlijeko prodaje, ima otkupna stanica i tovim bikove, svake godine pet šest do deset bikova utovim i prodam", poručuje Asim Bećirović.

Asim se u svoje rodno selo vratio 2002. godine. Od ovog posla školuje kćerku i prehranjuje ženu i sina. Kaže, živjeti se može, ali je važno osloniti se isključivo na svoj rad. Nikakvog poticaja nema, a opet pravi izvrsne rezultate.

Osim uzgoja stoke i pilića ljudi u Srebrenici se uglavnom bave poljoprivredom. Sadi se krompir, sade se jagode, maline. Svima njima je bitno da im se da podrška, olakša svakodnevnica i da ih se ne opterećuje dnevnom politikom.