U Tuzlanskom kantonu godišnje između 20 i 30 je novootkrivenih pacijenata sa celijakijom. Pacijenti se nalaze u velikim problemima jer hrana za njih je izuzetno skupa u BiH. Kilogram bezglutenskog brašna košta devet puta više od običnog. Pacijenti nemaju alternative jer je to jedina bolest koja se kompletna liječi ishranom.

Suada i njene kćerke imaju celijakiju. Ishrana je posebna, specifična i skupa. Puno vježbe je Suadi trebalo da stekne vještina korištenja bezglutenskog brašna te napravi hljeb, pita ili rezanci.

“Ovo brašno ne možete rukom umjesiti već koristimo drvenu kašiku. Ova kašika ne može ići sa običnim pšeničnim brašnom zato što drvo ima pore i dođe do kontaminacije. Što se tiče ostalog suđa, plastičnog, porculanskog, to se da oprati”, rekla je Suada Salihović iz Udruženja osoba oboljelih od celijakije u Tuzlanskom kantonu.

I rezanci su brzo bili na stolu. Jedini lijek za ovu bolest je bezglutenska dijeta, a oboljeli, muku muče sa ishranom.

“Moramo naći i začine bez glutena, sve bez glutena. U mojoj kući se ne koristi ništa što sadrži gluten. Posebno suđe, posebno sve. Nije to baš tako jednostavno kao što se priča”, pojasnio je Senad Turbić iz Udruženja.

“Teško je naći odgovarajuće mjesto gdje ćete jesti, gdje vam je spremljeno. Morate samo sebi kod kuće pripremati. Snalazim se. Lakše je kada imate nekog. Ja imam prijateljicu koja je ranije saznala da ima celijakiju pa sam s njom prošla kroz taj period”, rekla je Murisa Džibrić.

Celijakija je alergija na glijanid koji je osnovni sastojak glutena u brašnu. Bolest je autoimuna, nije rijetka ali često se kasnije otkrije pa to uzrokoje i druge dijagnoze.

“Još pet dijagnoza imam, s tim da postoji mogućnost još neke ako se ne budem pridržavala. To stvara moje tijelo, antitjela koja napadaju moje organe i oštećuje ih. Toga se niko nije prije sjetio već su me liječili od anemije”, izjavila je Varcelija Jukić iz Udruženja osoba oboljelih od celijakije TK.

“Jedna molekula od 33 aminokiseline koje naše tijelo ne razgrađuje. Kod osoba koje imaju jednu genetsku komponentu, poseban oblik genetike, nije patološki, dolazi do prenosa te molekule u područje ispod crijeva i dolazi do patološke, imunološke reakcije koja za rezultat ima upalu čitavog crijeva”, pojasnio je Nermin Salkić, gastroenterolog iz UKC Tuzla.

Pacijenti kažu da stroga dijeta nije problem ali jest cijena proizvoda. Kilogram brašna košta oko 9 KM. Keks od 100 gr košta oko 5 KM. Refundacija za hranu od Zavoda zdravstvenog osiguranja TK je 50 KM što nije dovoljno za osobe koje nemaju izbora. Bezglutenska hrana bi trebala bi biti plaćena i refundirana kao ostali lijekovi, poručuju oboljeli.

“Kao oboljeli tražimo da se tretiramo kao i ostali bolesnici. Celijakija se svugdje u svijetu vodi kao obljenje pod šifom K90. Zašto ne bi i u TK? Zašto mi oboljeli od celijakije ne ostvarimo svoja prava kao i ostali oboljeli kao što su dijabetičari, osobe sa visokim pritiskom. Da imam zakon da na recept dižemo svoj lijek”, pita Suada Salihović.

A jedini je lijek bezglutenska hrana. U Zavodu zdravstvenog osiguranja TK registrovana su 303 pacijenta, dok je u Udruženju 265. No pretpostavlja se da je taj broj veći te iz Udruženja apeluju na oboljele da im se pridruže kako bi zajedničkom borbom došli do svojih lijekova. Prvenstveno, brašna.