Dr. Sekul Stanić, heroj! Gledajući u maju 1992. kako u Foči gore zapaljene kuće njegovih komšija Bošnjaka, doktor Sekul Stanić je od stida i očaja sam zapalio svoju kuću, sjeo na stolicu i gledao kako i ona zajedno sa ostalim kućama izgara do temelja. Bio je to veliki gest uglednog fočanskog Srbina. Doktor Sekul je bio pedijatar i direktor fočanske bolnice, a premlaćen je i ubijen u julu 1993. u Foči, zato što je spašavao život svojim kolegama, ljekarima bošnjačke nacionalnosti. Tako glasi priča o Sekulu Staniću, čovjeku koji bi u Sarajevu u jednoj od najprometnijih ulica mogao dobiti bistu. Problem je što vrlo vjerovatno ta priča nije istinita.

Da bismo priču razumjeli, podsjetićemo da je Foča jedan od gradova u kojima su počinjeni neki od najmonstruoznijih zločina u proteklom ratu. Većinu njih počinili su stanovnici tog grada koji su ubijali, silovali i zatvarali svoje dojučerašnje komšije. Naravno, bilo je i onih koji su svoje komšije krili i spašavali od noževa pijanih četničkih vojvoda ali taj, kako tvrde žrtve, nije dr. Sekul.

Na Facebooku se trenutno vodi jako žustra rasprava između inicijatora ideje o izgradnji biste dr. Dragana Stevanovića i preživjelih Fočaka.

“Taj prijedlog će malo sačekati, a meni je izuzetno drago da sam pokrenuo ovu lavinu konačno i da ćemo konačno doći do istine. Dakle, 13 godina se u medijima povremeno vrti ova priča o humanitarcu, heroju građanskog otpora u Foči koji je zapalio svoju kuću i pomagao svojim sugrađanima Bošnjacima da pobjegnu od četničkog terora. Kao takav je dobio prestižnu nagradu “Duško Kondor” koju dodjeljuje jedna humanitarna organizacija uz suport svih medija u FBiH uz potpuni suport prilikom dodjele nagrade organa Grada Sarajeva, odnosno Gradskog vijeća Grada Sarajeva. Ta nagrada je dodijeljena 2011. godine. Od tada do danas niko nije reagovao ili je bilo sporadičnih reakcija sa drugačijim tvrdnjama. Tu nagradu, između ostalog, nosi i jedna Latinka Perović ili kao što je jedan kolektiv građanin Grada Sarajeva, jedna prestižna i važna nagrada”, kazao nam je Stevanović i dodao:

“U međuvremenu se pojavila jedna reakcija koja dokazuje da ono što piše u biografiji djelimično gotovo u potpunosti nije tačno. To me potaklo da dodatno istražujem i tražim aktere iz tog perioda koji imaju podobnije informacije ili više činjenica i u svakom slučaju stat ću samo iza istine”, rekao nam je Stevanović.

Ko je bio doktor Sekul Stanić, život i smrt u fočanskom paklu?

Ugledni fočanski pedijatar bio je direktor bolnice u Foči koja je slovila za jednu od najboljih u Bosni i Hercegovini. Doktor Stanić je 2011. godine posthumno odlikovan nagradom Duško Kondor za građansku hrabrost jer je tokom aprila pomagao pacijentkinjama bošnjačke nacionalnosti i ljekarima fočanske bolnice da pobjegnu od sigurne smrti.

Nagradu je dodijelila fondacija koju je osnovala Svetlana Broz koju smo kontaktirali kako bi nam dala više informacija o ljudima koji su posvjedočili herojstvu doktora. Zbog svog zdravstvenog stanja ona nije u mogućnosti da provjeri informacije ali nam je kazala da će brojne trudnice koje je spasio doktor sigurno posvjedočiti. Kazala nam je i da je o herojstvu doktora Stanića snimljen i dokumentarni film sa izjavama svjedoka. Film nismo pronašli na dostupnim video platformama. Film “I bi svjetlost” u kojem se spominje Stanić snimio je sociolog Džemal Sokolović u filmu se navodi navodno buntovno djelo doktora. Ni taj film nije moguće pronaći na internetu ali se u objavljenim člancima povezanim sa filmom navodi da je ubijen 1993. godine. Ta informacija nije tačna.

Kenan Sarač, koji godinama dokumentuje imena i djela zločinaca u Foči, na svom je blogu objavio fotografiju iz muzeja posvećenog poginulim Srbima iz Foče, na kojem je kao godina smrti navedena 1992. godina.

Priča o paljenju kuće u Foči, najvjerovatnije je mit, potvrdila nam je u neformalnom razgovoru Broz nakon što smo joj rekli da Dr. Stanić prema tvrdnjama preživjelih Fočaka uopšte nije imao kuću u tom gradu.

Fočanska bolnica kao mjesto zločina

Dr. Sekul Stanić bio je jedan od osnivača SDS-a u Foči, to je fakt, kao i da je bio jedan od osnivača fočanskog “kriznog štaba.”

Fakt je i da su iz fočanske bolnice u sigurnu smrt otišli brojni bolesnici koji su u trenutku kada su Foču 1992. godine zauzele srpske snage sa kojima je Stanić morao sarađivati. Prema navodima svjedoka neki su ubijani i ispred bolnice. Mnogi od pacijenata fočanske bolnice ni do sada nisu pronađeni.  Sekul Stanić je bio direktor te bolnice sve do 17. decembra 1992. kada je, prema zvaničnoj verziji događaja, izvršio samoubistvo u Miljevini.

Dr.sc Mesud Šadinlija, viši naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunardnog prava Univerziteta u Sarajevu između ostalog je o doktoru Staniću kazao:

“Dobri poznavaoci prilika i događaja u Foči s početka agresije znaju za samo jedan rani primjer u kojem je mala grupa fočanskih ljekara, u kojoj je bila doktorica Asima Pilav sa svojom porodicom, najprije odlukom Kriznog štaba SDS-a puštena iz logora u Kazneno-popravnom domu u kućni pritvor, a zatim nakon nekoliko dana bolničkim kombi-vozilom, koji je za takvu upotrebu odobrio direktor bolnice Sekul Stanić, transportirana preko državne granice do Nikšića. I to je sve.”

Drugi primjeri pomaganja Bošnjacima i njihovog spašavanja, kako navodi Šadinlija nisu poznati, niti su negdje zasvjedočeni, što naravno ne mora značiti da ih u izvjesnom smislu i u nekom broju možda nije bilo.

“U nedostatku stvarnih i poznatih događaja izmišljena je jedna maštovita filmska scena u kojoj je doktor Sekul, kao humanistički superheroj rezigniran nemogućnošću da spriječi paljenje bošnjačkih kuća, iz protesta zapalio vlastitu kuću u Foči, iako svoju kuću tamo nije ni imao, već je živio u društvenom stanu u centru grada”, zaključio je.

Da bi čitateljima bilo jasnije, svi Bošnjaci koji su na bilo koji način htjeli napustiti Foču nakon što je zauzeta od strane vojske RS i srpskih i crnogorskih dobrovoljaca morali su imati potvrdu “kriznog štaba”.

Stanić je, kako smo provjerili i potvrdili dao odobrenje da bolnički vozač iz fočanskog pakla do Podgorice odveze doktoricu Asimu Pilav, doktore Tafru i Ajanovića kao i porodicu prijeratnog direktora rudnika Dževada Loje koji je bio zatočen u logoru. Žrtve smatraju da za taj čin ne zaslužuje nikakvu bistu i da je trebao zaštititi bolesnike koji su iz bolnice odvedeni u smrt.

Dževad Lojo čija je porodica u tom kombiju izvedena iz Foče, kazao je:

“Pomoć koju je pružio svojim kolegama da napuste Foču, kao i drugim licima među kojima je bila moja supruga sa djecom dok sam ja bio u logoru, može se i dvojbeno tumačiti, s jedne strane kao doprinos etničkom selektivnom čišćenju grada, za koje su tadašnje srpske vlasti izdavale propusnice da mogu izaći iz Foče, ali samo jednom manjem broju ljudi, dok su drugi masovno, kao što sam i ja, odvođeni u logor u KPD-omu, i od koji su većina, njih oko 400, 1992. godine kroz navodne razmjere zvjerski pobijeni i bačeni u Drinu, razne jame i druga nedostupna mjesta da se nikada ne pronađu. Bila bi humana gesta da je dr. Sekul Stanić, kao ugledni građanin, ljekar i direktor Bolnice stao u odbranu njihovih prava i suprotstavio se tim genocidnim postupcima srpskih vlasti”.

U fočansku bolnicu su dovođeni i premlaćeni logoraši iz zloglasnog  KPD Foča neki od njih nakon što su im otvoreni bolnički kartoni odvedeni i ubijeni. Adnan Isanović, poznati fočanski ugostitelj bio je uhapšen u Čohodar-Mahali, Uzeir Čankušić u Šukovcu, a Ibro Selimović u Tabacima. Svi su sa ranama i povredama dovedeni u logor. Iz njega su 24. aprila odvedeni u bolnicu u kojoj su primljeni. Ubrzo po prijemu srpski gardisti su ih izveli, odveli u obližnji potok iza bolnice i strijeljali.

Ubistvo ili samoubistvo u pritvoru?

Supruga doktora Sekula Stanića prilikom primanja nagrade koju je posthumno dobio 2011. kazala je:

“Suprug mi je javio da se sprema da napusti Foču i da lokalna vlast to jedva čeka. Međutim, iscenirali su aferu, uhapsili ga i zatvorili. Zvanično je saopšteno da je u zatvoru izvršio samoubistvo, ali u to ne vjerujem ni ja, niti bilo ko od onih koji su ga poznavali”.

Sumnju u samoubistvo doktora potvrđuju i preživjeli Fočaci koji tvrde da je brutalno ubijen. Prema navodima svjedoka doktora je na najbrutalniji način likvidirao jedan od fočanskih zlikovaca. Neki od njih navode i da je razlog smrti podjela “ratnog plijena”. Takve informacije nisu potvrđene nijednim dokumentom osim iskazima preživjelih.

Ime doktora Sekula Stanića nalazi se i na spomen obilježu stradalim Srbima u Kozjoj Luci.

Na najavu da će se doktoru podići bista u Sarajevu reagirala su i brojna udruženja. Smatraju da je priča o njegovoj humanosti samo dobro iskonstruisan mit, te da direktor bolnice i jedan od čelnih ljudi fočanskog SDS-a iz kojeg su potekli brojni ratni zločinci ne zaslužuje nikakvo posebno odlikovanje.

Prema izjavama svjedoka iz Udruženja žrtava rata Foča u bolnici su počinjena brojna silovanja žena.

“Nakon najave o izgradnji spomenika Sekuli Staniću iz Foče, osobi koja kao heroj postoji samo u filmu: ‘Lepa sela lepo gore’ pozivamo inicijatore, ali i sve buduće inicijatore, da prije nego što započnu dirati ratne rane da pitaju ili bar pročitaju nešto što su utvrdili sudovi, nešto što je zapisano u brojnim izdanjima preživjelih žrtava pa tek onda javno saopšte ideju koju žele realizirati”, poručili su danas u saopćenju iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida i Udruženja Pokret “Majke enklave Srebrenica i Žepa”.

Mnogi od aktera priče o navodnom herojstvu fočasnkog doktora više nisu među živima pa je teško doći do informacija i istine, no jedno je jasno, u slučaju da neko želi da izgradi spomenik povezan sa žrtvama i herojima bilo kojeg mjesta u Bosni i Hercegovini trebao bi konsultovati one koji su u njemu živjeli ili preživljavali.

Preko dvije hiljade ubijenih Fočaka, stotine silovanih žena i djevojčica i preko 600 onih čije kosti još nisu pronađene zaslužuju bar to da ih se poštuje.