Denis Agović ispisuje historiju evropske košarke, postat će prva osoba sa cerebralnom paralizom koja će učestvovati na košarkaškom Mastersu. Denis Agović će predstavljati Bosnu i Hercegovinu na Masters turniru u Amsterdamu, koji se održava u sklopu Svjetske ture u 3x3 basketu. Prvi profesionalni igrač s invaliditetom u seniorskoj košarci, Denis Agović bio je gost Novog dana.

Denis Agović je sa suzama govorio o svom uspjehu.

“Ličnu pobjedu bi poklonio svim građanima BiH. Ovo je moja zemlja i ja nemam drugu. Idem nastupati pod tom zastavom. Dobio sam mjesto sa profesionalnim košarkašima. Ako moj rezultat bude dobar mogu za superfinale, a onda i titulu”, kazao je Agović.

Denis Agović će predstavljati Bosnu i Hercegovinu na Masters turniru u Amsterdamu, koji se održava u sklopu Svjetske ture u 3×3 basketu. Za N1 ispričao je kako tekao njegov put.

“Do pete godine nisam mogao hodati. Bio sam apsolutno nepokretan. Jedina stvar koju su mogli uraditi je da me ograde jastucima, da bi mogao sjediti. Ima i danas problema. Cerebralna paraliza se ne može sakriti. Nisam mogao hodati do pete godine. Zanimljivo je kako sam prohodao. Gledao sam utakmice Mirze Delibašića koje je snimao moj otac. Otac mi je postavio isproviziran koš na vrata dnevnog boravka. Kada je to napravio da bi me natjerao da se posvetim sebi i svom zdravlja. Nema šutiranja sjedeći. To je u meni probudilo inat”, kazao je Agović.

Potom je dodao:

“Počeo sam se baviti fizikalnim terapijama i onda sam mogao stajati na nogama. Jedino mi je bilo važno da pobjedim. Velika borba za stajanje i hodanje. To je velika i bol. Imao sam do sedam do osam operacija. Poslije svake sam ponovo učio da hodam. Uvijek me vadila činjenica da želim igrati korake. Prvo ozbiljno samostalno hodanje je bilo sa 13 godina. Jedini način na koji sam mogao da igram košarku je šutiranje. Zbog toga sam se odlučio da usavršim svoje šutiranje”.

No, kako kažem na takmičenu pravila su ista za sve takmičare.

“Fantistično iskustvo za mene. Iznenađne činjenicom. Nisam ni svjestan koliku sam stvar napravio. U prilici sam sada da napravim stabilnost svoju, što je nekada bilo nepojmivo. Nisam uopšte priviligiran na takmičenju. Ista su pravila kao i igrači koji nemaju nikakav invalditet. Najbolja četiri igrača prolaze u finale. Ukoliko uradim sve što mogu, dobit ću rezultat. Prilika koju sam dobio je velika stvar”, kazao je Agović.

Kada je riječ o troškovima i finansiranju za put na ovo takmičenje Denis Agović je kazao da sve mora sam finansirati.

“Samostalno moram pokriti troškove. Imam pravo na pratioca. Troškove putovanja, smještaja i povratka nazad. Snosim ja sam. Sponzori su dozvoljeni u ovom segmentu. Dobio sam službenu informaciju da moram snositi svoje troškove. Ja tamo želim otići, ali bi bilo jako dobro da neko stane iza mene. Za dvije osobe 4.500 KM maraka.

Pripreme su dva puta dnevno. Prvi trening je terena, drugi je šuterski. Drugi trening je dosta zanimljiv i ono što želim. Po šuterskom treningu znam 550 lopti po treningu. Ukoliko želite ostvariti snove morate izaći u teren, nema ostvarenja snova na daljinski. Roditelji djece sa invalditetom da puste se razvijaju i njihove snove da njeguju”, zaključio je Denis Agović za N1.