Kada je riječ o Srebrenici, iz pijeteta prema žrtvama genocida ja lično, a i Demokratska fronta ćemo uvijek poštovati odluku građana Srebrenice, poručio je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) Zlatan Begić, zamjenik predsjedavajućeg Kluba poslanika DF-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, profesor ustavnog prava na Univerzitetu u Tuzli i zvaničnik Demokratske fronte.

“Oni u nama imaju podršku po svim pitanjima pa i kada je riječ o posljednjoj odluci da se ide u bojkot ponovljenih lokalnih izbora. Sačekat ćemo da vidimo kakve će to političke posljedice da proizvede i naravno tu smo na raspolaganju za sljedeći korak. Smatram da iza bojkota, sasvim sigurno postoji namjera da se planira neki naredni korak s kojim bi se problematika i sva ona pitanja koja su u vezi sa Srebrenicom ponovno vratila u fokus, na mjesto gdje i pripadaju”, rekao je Begić.

Mišljenja je da je zakon o zabrani negiranja genocida davno morao biti donesen.

“Nažalost, politički lideri iz entiteta RS nisu razumjeli da je najbolji način borbe za vlastiti narod zapravo suočavanje s prošlošću i jasno distanciranje od svega onoga što se nije smjelo dogoditi, a dogodilo se. U izostanku takve vrste političke volje, koja nije slučajna, ona je dio strategije. U BiH je rat samo nominalno prestao oružanim sredstvima, a nastavljen je političkim, nastavljen je političkim projektima pa je i negiranje svake vrste uključujući i negiranje zločina i genocida u Srebrenici predstavlja dio strategije. Kao što je uporedo s tim prisutno i negiranje BiH, njenih institucija, državnosti, odluka ustavnih sudova, državnih zakona, blokada državnih institucija… Sve je to dio jedne strategije koja se u BiH intenzivno dešava još od 90-ih godina prošlog stoljeća”, kaže Begić.

– Negiranje genocida dio strategije –

I to negiranje genocida, navodi, jeste dio te iste strategije.

“Mislim da je takva vrsta politike pokazala svoju pogubnost još 90-ih godina prošlog stoljeća i mislim da to nikuda ne vodi na prvom mjestu srpski narod koji bi trebao doživjeti određenu vrstu katarze. Ne govorim ovdje o cjelokupnom narodu, ali na prvom mjestu imam u vidu političke lidere koji su se smjenjivali, smjenjivale su se i različite političke opcije, ali uvijek postoji jednoglasnost i konsenzus kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici koji je presuđen i presudama Međunarodnog suda. Mislim da to nije put kojim odgovorni lideri treba da vode svoj narod. Vidimo katastrofalne posljedice takve politike još od 90-ih godina do današnjih dana, gdje zbog pravne nesigurnosti, zbog širenja nacionalizama, zbog stalnog vrijeđanja žrtava, izazivanja netrpeljivosti upravo po tom osnovu i reakcija i kontra reakcija imamo situaciju da stanovništvo masovno napušta zemlje regiona”, ističe Begić.

Što se tiče budućeg statusa Srebrenice, kaže, smatra da ona treba da bude distrikt.

“Smatram da čak jedan vid harizme i suočavanje s prošlošću u BiH, sa svim onim negativnim što se dešavalo u bliskoj prošlosti bi bio kada bi jedna takva ideja i inicijativa došla od političara i političkih subjekata iz entiteta RS”, navodi Begić.

U javni diskurs u BiH, kaže, opet strategijski i ciljano gurnuta problematika legitimiteta i to na jedan prilično vulgaran način.

“Upravo dovršavam jednu trilogiju, tri knjige koje se bave problematikom legaliteta i legitimiteta. Riječ je o izuzetno složenoj teorijskoj, filozofskoj i pravnoj problematici. Na neki način se naježim kada vidim kako se to u političkom prostoru nedopušteno pojednostavljuje i vulgarizira opet u svrhu određenih političkih projekata. Nama je nasilno gurnuta priča o legitimitetu da mi ne bismo pričali o legalitetu. U demokratskom društvu ne možete biti legitimni, ako niste legalni. Prvo morate da budete legalni, na pravu zasnovani, da bi ste onda mogli da bude legitimni. Nema u demokratskom društvu legitimiteta bez legaliteta. A kod nas u BiH je upravo problem u deficitu legaliteta. Mi sa stanovišta općeprihvaćenih demokratskih standarda spram obaveza pravne naravi koje su stupile ratifikacijom Evropske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i njezinim protokola i drugih međunarodnih sporazuma imamo nelegalan sistem. To jer smo činom ratifikacije Evropske konvencije posebno njenog Protokola 12 koji podrazumijeva apsolutnu jednakost u svim oblastima, a posebno u oblastima biračkih prava, odakle počinje demokratija. To je izvor demokratije”, navodi Begić.

– Zahtjevi HDZ-a BiH virtuelni –

Dakle, kaže, mi smo bili u obavezi kao država da uskladimo naš ustavni poredak još prije 15 godina s preuzetim obavezama iz tih međunarodnih instrumenata.

“Mi to, međutim, nismo uradili. I pri tome ne samo da smo povrijedili međunarodno pravo, ne samo da kršimo Evropsku konvenciju i njene protokole, mi time kršimo i Ustav BiH koji u jednom svom dijelu zapravo govori o obaveznosti primjene načela Pakta sunt servanda koji podrazumijeva izvršavanje preuzetim međunarodnih ugovora u dobroj vjeri. To načelo postavlja na nivo ustavne norme. Mi takvim nečinjenjem zapravo kršimo i Ustav BiH, odnosno unutrašnji pravni poredak. Zbog toga imamo nelegalnu vlast koja se bira prema pravilima koja su davno morala biti promijenjena u skladu s činom ratifikacije Evropske konvencije i njenih protokola. To je ono na što je nas Evropski sud za ljudska prava upozorio”, tvrdi Begić.

Ističe da nije obaveza usaglašavanje ustavnog poretka BiH s Evropskom konvencijom i njenim protokolima, odnosno s opšteprihvaćenim međunarodnim demokratskim standardima nastala činom donošenja presude Evropskog suda za ljudska prava nego je nastala činom ratifikacije Evropske konvencije i njenih protokola.

“Ono što je veoma važno riječ je o obavezi pravnog karaktera. To je ono na što nas stalno upozoravaju – ustavna vladavina, odnosno vladavina prava. To nije obaveza čisto političkog karaktera. To je na prvom mjestu obaveza pravnog karaktera, a politika mora i treba da se kreće u granicama prava. Jer, i prema stavovima evropskih i svjetskih ustavnih i vrhovnih sudova izabrani zastupnici imaju legitimitet samo dotle dok se kreću u granicama ustava bilo da je riječ o činjenju i direktnom kršenju ustavne ili neke međunarodno pravne obaveze koja ima inače nadustavnu snagu, bilo da je riječ o nečinjenju koje dovodi do takvog stanja. Onog momenta kada izabrani zastupnik izađe izvan granica ustavnog okvira na osnovu kojeg je izabran on zapravo samim tim gubi kvalitet legaliteta, a kada nema, kada nestane legaliteta onda više ne možete biti ni legitimni”, ističe Begić.

Naglašava da je kod nas pojam legitimiteta i takozvanog legitimnog predstavljanja do krajnosti vulgariziran.

“On je zapravo sveden na formu koja je bila poznata u totalitarnim režimima. Ko su legitimni? Primjera Nijemci za vrijeme nacističke Njemačke. Ili legitimni pripadnici određene rase. Sada ovdje govorimo o legitimnim predstavnicima jednog naroda. Dakle, postoje pripadnici određenog naroda koji se tom logikom smatraju nelegitimnim, čija prava bi bila uskraćena. Sada u 21. vijeku različiti su mehanizmi, da tako kažemo, kapitacije te vrste ‘građana’ koji objektivno žive, postoje, plaćaju poreze BiH. Nekada su se takvi vodili u logore, a sada bi ih putem ustava i zakona lišili njihovih građanskih prava. To je naravno nedopustivo u 21. vijeku”, navodi Begić.

U tom smislu, kaže, ne postoje nekakve virtuelne izborne jedinice.

“Zahtjevi HDZ-a BiH su virtuelni. Oni kao takvi nikada neće biti prihvaćeni ne zato što ja to kažem, već zato što su anticivilizacijski, usmjereni na prvom mjestu protiv pripadnika vlastitog naroda. Ovdje više nisu smetnja komšije Srbi i Bošnjaci i mi koji dolazimo iz reda ostalih. Nego su sada glavna smetnja i glavni problem pripadnici hrvatskog naroda sa stanovišta pozicije HDZ-a BiH. Pitanje je dokle će ići u tome. Kada se pokušava neki vulgarizirani politički koncept osmisliti prvo se njemu nađe neko zvučno ime. Pogledajte, mi sada pričamo o legitimnom predstavljanju. A, ustvari kada uđete u taj politički koncept, odnosno projekat vidite da tu nema ništa legitimno i vidite u smislu predstavljanja da je riječ o tome da jedna politička partija zapravo privatizira pravo na predstavljanje čitavog jednog naroda i da je riječ o borbi čisto za političke pozicije pri čemu se svi oni građani koji se ne identificiraju sa jednim vođom i jednom partijom zapravo smatraju nelegitimnim pa čak bi se usudio reći i nepoželjnim”, tvrdi Begić.

– Konstitutivnost privremena mjera –

Moramo, kaže, da znamo da je princip konstitutivnosti naroda svojevrsna privremena mjera.

“Dakle, u pravu nisu sve vrijednosti jednakog nivoa intenziteta. Postoje neke apsolutne vrijednosti zarad kojih se neke druge pravne vrijednosti koje su također pravne vrijednosti mogu privremeno ograničiti. Tako po međunarodnom pravu najviši legitimni cilj je mir i sigurnost. Radi uspostavljanja mira i sigurnosti je uveden princip konstitutivnosti naroda u BiH na način kako je to pozicionirano Ustavom BiH i Dejtonskim mirovnim sporazumom. Zbog mira i sigurnosti kao najvišeg legitimnog cilja i do ostvarenja tog cilja, jer svaki cilj, ako je takav ima fazu svog ostvarenja, u pravnom smislu se može smatrati opravdanim kroz pozicioniranje posebnih prava konstitutivnih naroda u ustavnom poretku na određeno vrijeme. Vrlo je bitno naglasiti da takva vrsta ograničenja u skladu s opšteprihvaćenim demokratskim standardima imaju temporalni karakter, ona su na određeno vrijeme dok se cilj ne izvrši”, ističe Begić.

Na kraju krajeva, navodi, presudama Evropskog suda za ljudska prava je jasno kazano da ne postoje više razumni razlozi za održavanja stanja etničke diskriminacije zasnovanom na principu konstitutivnosti naroda budući da su mir i sigurnost kao najviši legitimni cilj uspostavljeni i da nema više niti jednog razumnog razloga za održavanje diskriminacije na snazi.

“Dakle, mi moramo shvatiti princip konstitutivnosti kao privremenu mjeru dok se ne uspostavi mir i sigurnost. U tom tonu su i na toj lini su i presude Evropskog suda za ljudska prava koji su za nas pravno obavezujući. Mi smo ratifikacijom Evropske konvencije i njenih protokola prihvatili i nadležnost Evropskog suda za ljudska prava kada je riječ o tumačenju odredbi konvencije i njenih protokola. Riječ je o pravnoj obavezi. Ukoliko je to u jednom vremenskom periodu bilo neophodno sada je suvišno, da ne kažem i zabranjeno spram pravnih obaveza koje su proizašle iz ratifikacije međunarodnih instrumenata, ali i činjeničnog stanja koje trenutno vlada. Dakle, može se smatrati čak i nedopuštenim, odnosno jeste nedopušteno održavanje takvog stanja diskriminacije i na to nas je jasno u nekoliko navrata upozorio Evropski sud za ljudska prava”, ističe Begić.

Što se tiče kolektivnih i individualnih prava, navodi, to je diskusija o kojoj bi se mogla voditi polemika satima, ako ne i danima.

“Suštinski je bitna jedna stvar, a to je da se nigdje na svijetu ne može kolektivna jednakost bilo kojeg kolektiviteta ostvarivati na način da se uskrate prava drugom kolektivitetu po bilo kom osnovu. To je tako bilo da li po etničkoj pripadnosti ili nečemu drugom. Kod nas imamo taj pokušaj i po osnovu stranačke pripadnosti, a prema pripadnicima istog naroda koji možda ne žive na određenom teritoriju gdje određena stranka ima apsolutnu vlast, koji ne pripadaju toj političkoj orijentaciji. Ne može se tako ostvarivati kolektivna jednakost. Vidjeli smo da se ona i ne ostvaruje. Zapravo se pokušavaju pod krinkom ostvarivanja kolektivne jednakosti očuvati vladajuće pozicije jedne političke stranke – njena kontrola nad finansijskim tokovima, njena kontrola na institucije pravosuđa, jer nemojmo zaboraviti da bi mnogi istaknuti nosioci političkih funkcija u vladajućim političkim partijama, svim u prethodnih 20 godina, se itekako mogli naći na optuženičkim klupama u slučaju da izgube pozicije moći”, navodi Begić.

I onda se tu, kaže, poziva na kolektivne interese pa se izmisli “lijep naziv” legitimno predstavljanje.

“Zapravo se radi o najgorem obliku zagovaranja i produbljivanja diskriminacije koja bi vodila daljnjem kršenju Evropske konvencije o ljudskim pravima i povredi već donesenih presuda Evropskog suda za ljudska prava. Na kraju krajeva vrlo je zanimljivo da krivično zakonodavstvo BiH inkriminiše kao krivično djelo svaki pokušaj, odnosno svako onemogućavanje provođenja presuda Ustavnog suda i presuda Evropskog suda za ljudska prava. Dakle, inkriminiše kao krivično djelo takvo ponašanje koje na bilo koji način onemogućava provođenje takvih presuda i zaprijećuje relativno visoku kaznu. Vidimo da institucije pravosuđa ne reaguju kada je o tome riječ mada je sasvim jasno s kojih adresa, s kojih pozicija moći i trgovine uticaja zapravo dolaze te blokade koje sprečavaju provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava. Onog momenta kada provedemo presude Evropskog suda za ljudska prava bez obzira na unutrašnji ustavni konstrukt otvorit će se okolnosti za potpuno drugačiju i političku sliku u BiH”, navodi Begić.

Ističe da kada se ne budu pripadnici određenih etničkih skupina vezivali za dijelove teritorija BiH, kada oni iz Banja Luke primjerice budu morali doći u Sarajevo da održe predizborni miting tada će se promijeniti i retorika, tada se mijenja krvna slika cjelokupnog političkog sistema.

“Tada umjerenije snage i umjerenije politike dolaze do izražaja. Odgovorno tvrdim da BiH jako brzo, u periodu od osam do 12 godina može postati vrlo prosperitetna zemlja u koju se vraćaju njeni građani. Ako to nije cilj politika, pa hajdemo reći i nacionalnih vođa da im se ljudi vraćaju, da ljudi ostaju, a ne da ljudi bježe pored silne njihove tolike brige za njihova kolektivna, nacionalna, etnička, vjerska i druga prava onda ja ne znam imamo li možda posla s licemjerima. Ako im nije stalo da održivu supstancu naroda bosanskohercegovačkog ili naroda, kako god, na ovom prostoru. Jer, dok se vodi politička borba za teritorije, za potencijalno prekrajanje linija razgraničenja unutar BiH, onda možda u nekim glavama i granica u regionu nestaju ljudi. Ti teritoriji se ubrzano prazne. I valjda to svima treba da bude motiv da sjednemo i da vidimo šta i kojim putem da idemo, ako smo iskreni. Ako štitimo samo sebe, svoje pozicije, moći, finansije, ako se štitimo od određenih progona pravosudnih i drugih onda ćemo pričati o narodima i stvari gurati da one budu što gore i gore”, kaže Begić.

– Za vakcine odgovorni Parlament i Vijeće ministara BiH –

Govorio je i o izostanku procesa imunizacije u BiH kada je u pitanju COVID-19.

“Postoji jedna institucija koja jednako odgovorna kao i Vijeće ministara BiH, ako nije i odgovornija od njega, a to je Parlamentarna skupština BiH. Mi očigledno imamo problem u normativu, u legislativi, u zakonskim aktima gdje određene norme na potpuno maglovit način regulišu proceduru nabavki medicinske opreme, uključujući i lijekove i vakcine u određenim vanrednim okolnostima kada nastupe vanredne okolnosti kao što smo imali slučaj pandemije COVID-19. I određeni drugi zakoni stvaraju određene poteškoće u tom smislu. Prva je odgovornost bila Parlamentarne skupštine BiH da prilagodi postojeći zakonski okvir i da olakša Vijeću ministara BiH da može da provede te postupke. Naravno, i Vijeće ministara BiH ima ogromnu odgovornost. I u postojećem stanju legislative je moralo i moglo pronaći izlaz iz ove situacije”, navodi Begić.

Također, Vijeće ministara BiH, navodi, se moglo pojaviti kao predlagač izmjena određenih zakonskih akata da bi se omogućila nabavka vakcina.

“Taj posao Vijeća ministara BiH radimo mi iz DF-a. Predložili smo drugi put kompletan zakon o javnim nabavkama. Napisali smo ga, predložili i dali u parlamentarnu proceduru. Kada smo prvi put predložili taj zakon otprilike u vidu smo imali i potrebu nabavljanja vakcina, da će to vrijeme vrlo brzo doći i da treba omogućiti ljudima koji će obavljati te poslove da kao prvo zbog maglovite, nejasne zakonske regulative ne dođu na udar pravosuđa, da ne kažemo sutra da su povrijedili neki propis pa da budu uhapšeni, da se protiv njih vodi postupak, a oni su možda u najboljoj namjeri krenuli da nabave vakcine za građane BiH”, ističe Begić.

– Spriječiti zloupotrebe –

Cilj je, navodi, i da se spriječe zloupotrebe jer postojeće stanje regulative itekako odgovara pojedinim centrima moći, jer upravo zahvaljujući takvom stanju u oblasti regulative tog segmenta moguće je vršiti određene finansijske malverzacije.

“Iz tog razloga mi smo prije sedam-osam mjeseci predložili potpuno novi zakon o javnim nabavkama. Međutim, on je tada odbijen. Zaustavili su ga zastupnici SNSD-a i HDZ-a BiH. To je dio one strategije, jedna od poluga strategije obesmišljavanja države i njenih institucija. Građani moraju znati da država to su njene institucije, država je normativna pojava. Domovina je nešto drugo. To je nešto što nosimo u srcima. Ali država živi preko svojih institucija. Ako hoćete da ugušite državu, udavite joj institucije, ogadite te institucije narodu, neka one izgube svaki legitimitet i vi ste time dokinuli jednu državu. Nažalost, glasovima SNSD-a i HDZ-a BiH taj zakon o javnim nabavkama koji smo predložili je oboren. Mi smo ponovo predali taj zakon u parlamentarnu proceduru, između ostalog, i zbog nabavke vakcina. Vidjet ćemo kakve će sada biti reakcije. Međutim, čini mi se da ovdje uticaja ima i finansijski lobij, jer se između države i proizvođača umeću posrednici koji basnoslovno zarađuju na nabavci medicinske opreme i lijekova, a u ovom slučaju vakcina”, kaže Begić.

Njima, posrednicima, kaže, itekako odgovaraju postojeća zakonska rješenja.

“Ustvari, nažalost izgleda da su Marks i Engels bili u pravu kada su izašli sa tvrdnjom da onaj koji drži kapital ili sredstva za proizvodnju zapravo predstavlja stvarnu vlast u jednom društvu i državi. Nekada gledajući naše institucije čini mi se da je ova demokratija koju mi imamo, ali ne samo mi, to je prisutno i u zemljama regiona i nekim razvijenijim evropskim zemljama, čini kao igrokaz, predstava da bi se ubijedio narod da on nešto odlučuje i vlada. A, ustvari iza vladajućih političkih elita stoje sivi centri moći. Jer, demokratija je skupa. Neko mora da finansira kampanje, neko mora sve da plati ove silne bilborde koje smo imali. Šta mislite odakle ta sredstva dolaze? I onda sutra kada dođe u proceduru neki zakon, kao primjer ovaj o javnim nabavkama kojeg smo predložili da bismo olakšali nabavku, između ostalog, i nabavku vakcina i pomogli čestitim ljudima u institucijama da te procedure provedu na jedan transparentan, zakonit način, bez mogućnosti za manipulacije i bez straha da će sutra biti optuženi da su nešto uradili zbog same norme jer je ona nejasna. Onda se pojave zastupnici koji neće da glasaju za taj zakon bez ikakvog razumnog obrazloženja. Samo se desi da se ne dignu ruke. I zakon ne može da prođe. I to čak je uvedena praksa da se sprečava da zakon uopšte dođe pred poslanike. Nego se na Ustavno-pravnoj komisiji zaustavlja taj zakon, u konkretnom slučaju glasovima SNSD-a i HDZ-a BiH se blokiralo usvajanje jednog transparentnog zakona o javnim nabavkama koji bi spriječio malverzacije i koji bi omogućio ljudima da unutar institucija, koji su čestiti, a kojih ima, da u skladu sa zakonskim normama, čestito urade svoj posao”, navodi Begić.

Vidim tu, kaže, i određenu vrstu veze između sivih centara finansijske moći koji stoje već godinama u pozadini određenih vladajućih nomenklatura i struktura.

“I doista na prvom mjestu treba pitati poslanike koji su glasali protiv zakona koji je ponuđen zašto su to uradili, zašto su oborili jedan takav zakon. To je jedan od važnih razloga zašto sada nemamo vakcine. A, onda treba pitati i Vijeće ministara BiH zašto vi gospodo niste predložili taj zakon prije nego ga je DF predložio. Ili nakon toga zašto se nije izvršio pritisak da to treba uraditi, ne samo taj, nego i za druge zakone koji predstavljaju objektivu smetnju u tom smislu. Naravno, ja sve to vidim kao dio jedne šire strategije. Stvari u politici ne možete posmatrati izolovano. U politici se ništa slučajno ne dešava. To posmatram kao dio jedne šire strategije na obesmišljavanju i urušavanju institucija BiH, a kada podavite institucije države vi ste time dokinuli i samu državu”, navodi Begić.

– Parlamentarna skupština BiH zakazala u pandemiji –

Parlamentarnu skupštinu BiH smatra odgovornom, jer nije reagirala na nastalu situaciju nakon pandemije u BiH.

“Parlamentarna skupština BiH nije nikako reagirala. Apsolutno nije reagirala. Treba imati u vidu da godinu dana nakon izbora Parlamentarna skupština BiH, odnosno zakonodavna vlast je bila u stanju potpune blokade. I tu i mediji pomalo mislim da ne posmatraju na adekvatan način sve te pojave koje se dešavaju. Uglavnom je bilo riječi o neradu Parlamentarne skupštine BiH. Nije riječ o neradu. Riječ je o političkoj, totalnoj blokadi rada. Zamislite Parlament koji je godinu dana blokiran u jednoj državi, evropskoj u 21. vijeku. To u situaciji i stanju kakvo vlada u BiH, kada bi morao maltene svaki dan da zasjeda. To posebno imajući u vidu obaveze iz evropskog integracionog procesa, NATO put, sva druga pitanja i probleme koji su pred građanima BiH. I onda nažalost imate određene političke opcije koje strategijski djeluju na urušavanju čitavog ustavnog poretka i koje jednostavno blokiraju formiranje parlamentarnih komisija, a samim tim i parlamentarni rad”, kaže Begić.

Navodi da u svakoj zemlji sistem ima mehanizme da sam sebe odbrani.

“I u svakoj zemlji ništa nije jače od sistema. Zbog toga jer je samo gore i od najgore vlasti da je nema nikako. Tu nastupa anarhija. Tu nastupa gubitak povjerenja u institucije sistema. Nažalost, oni koji su zagovornici politike destrukcije BiH pa i njenog nestanka da budemo realni i otvoreni, su kroz Dejtonski mirovni sporazum dobili mehanizme putem kojih apsolutna manjina ne samo može nametati volju nego i blokirati rad ostatka, odnosno apsolutne većine, odnosno institucija sistema u cjelini. Ne možemo reći da je Dejtonski mirovni sporazum za sve kriv. Politike koje su se vodile ovdje su morale biti svjesne toga. Ustavnopravni sistem RBiH se mogao institucionalno odbraniti. Mogao je sam sebe da odbrani, mogao je da funkcioniše. Jer je to demokratija”, ističe Begić.

– Na djelu partiokratija –

Činjenica napuštanja, kaže, nije mogla uticati da te institucije izgube svoj legalitet ili legitimitet.

“Nego upravo legalitet i legitimitet su gubili oni koji su vaninstitucionalno djelovali ili koji su koristili, ako je uopšte i bilo, a nije bilo ovakvih mehanizama blokade, gdje dva čovjeka u Domu naroda PS BiH koji je posredno izabran, koji nema nikakav legitimitet demokratski mogu da zaustave donošenje bilo kojeg zakona. Ustvari taj dom se samo zove Dom naroda. On je ustvari dom političkih stranaka. On ne predstavlja narode. Članove tog doma delegiraju pobjedničke političke stranke. I zato mi imamo partiokratiju umjesto demokratije. Taj dom može da zaustavi donošenje bilo koje odluke, bilo kojeg zakona pa makar ona bila donesena i jednoglasno na Predstavničkom domu. To nemate nigdje na svijetu. Nigdje na svijetu ne postoji ustavni sistem koji ne može sam da odbrani od blokada, od opstrukcija. To ne oslobađa od odgovornosti ljude koji su vodili politiku u BiH”, navodi Begić.

Mi moramo shvatiti, kaže, da imamo trenutno sada na snazi pravila koja ovoj državi i njenim građanima ne idu u prilog i da ovaj put moramo pobijediti po tim pravilima koja jesu nepovoljnija, ali ne predstavljaju apsolutnu prepreku da se dođe do pobjede.

“Kad kažem do pobjede prvenstveno mislim do mira, do prosperitet, do odgovornih institucija, do normalnog funkcionisanja sistema u interesu svih građana i naroda i na kraju krajeva do dokidanja svake mogućnosti za širenje bilo koje vrste ekstremizma, netrpeljivosti među komšijama koji žive u istoj zemlji. Nekada su neprijatelji ove zemlje i zagovornici velikodržavnih projekata morali napustiti institucije ove zemlje i otići na brda i odozgo gađati građane BiH. Njima sistem nije dozvoljavao da iznutra uruše. Trenutno, mi unutar sistema imamo poluge i mehanizme koji su propisani Dejtonskim mirovnim sporazumom koji omogućavaju neprijateljima ove zemlje da ne moraju izlaziti iz institucija. Nego taj sistem mogu srušiti iznutra sve po slovu i normi Dejtonskog ustava. Time je zadatak odgovornih politika i političara koji u fokusu imaju sve građane i narode, a ne realizaciju nekih zamišljenih velikodržavnih projekata ili daljih podjela i diskriminacije, iza čega zapravo stoje lični interesi pa i finansijski i očuvanje pozicija moći, jeste da se fokusiraju i da u interesu građana sačuvaju demokratske vrijednosti po pravila koja sada imamo, a to nije nemoguće. Samo treba malo više dijaloga, treba više pameti u tome, treba malo manje ega i sujete i onda stvari mogu krenuti korak po korak”, poručio je Begić.