Srbija
Hrvatska
Slovenija
Jasno je da “novi poredak”, kako analitičari često nazivaju geopolitičku situaciju koja se razvija nakon izbora Donalda Trumpa u Bijelu kuću, zahtijeva od svjetskih blokova i pojedinačnih zemalja da se adaptiraju i utvrde “svoje mjesto pod suncem”. Ovo posebno vrijedi za Evropsku uniju, koja počinje da shvata da se više ne može osloniti na Sjedinjene Američke Države - kako u sigurnosnom, tako i u vrijednosnom smislu. U svijetu koji je sve manje siguran, a sve više neizvjestan, EU mora da se bori za to da ostane - ili čak, moglo bi se reći - postane relevantna. Sada ima priliku da to pokaže - na Bliskom istoku i na Balkanu.
Vrijednosti
Rezultati najnovije ankete agencije za ispitivanje javnog mnijenja YouGov pokazuju da je podrška javnosti Izraelu u zemljama zapadne Evrope dostigla najniži nivo otkako se provode istraživanja - Izrael ima podršku manje od petine ispitanika u šest zemalja te regije.
Rezultati dolaze u trenutku kada EU razmatra da li da suspenduje Sporazum o pridruživanju s Izraelom koji toj zemlji omogućava povlašteni pristup najvećem jedinstvenom tržištu na svijetu.
Kako piše Martin Konečný, koji vodi European Middle East Project (EuMEP), nevladinu organizaciju sa sjedištem u Briselu, jasna većina u EU – 17 članica – podržala je nizozemsku inicijativu za reviziju sporazuma koji u svom članu 2. zahtijeva “poštivanje ljudskih prava”.
Ono što Izrael radi u Gazi je sada postalo previše teško za ignorisati. S obzirom na očigledne, gotovo svakodnevne, jasno dokumentovane dokaze izraelskog kršenja međunarodnog prava, ishod revizije će konačno staviti tačku na pitanje da li EU zaista i sama vjeruje u vlastite vrijednosti. Ali što je možda još bitnije - da li ih je sposobna braniti i održavati?
Da li će u budućnosti bilo kakav ukor ili kritika koja dolazi iz EU imati ikakvu moralnu ili praktičnu težinu, uzmijaći u obzir šta se sve toleriše na Bliskom istoku?
Sigurnost
Otprilike 2.000 km dalje od Gaze, na vlastitoj granici, EU se suočava sa sigurnosnim problemom koji i za Trumpa i za ruskog predsjendika Vladimira Putina može biti indikator toga koliko EU treba “uzeti za ozbiljno”.
Trumpova administracija je više puta jasno poručila Evropi da se mora “osamostaliti” u smislu vlastite odbrane. Novoimenovani američki ministar odbrane rekao je otvoreno saveznicima na svom prvom međunarodnom putovanju da SAD više nisu "primarno fokusirane" na sigurnost Evrope i da će Evropa morati preuzeti vodeću ulogu u odbrani Ukrajine.
Naravno, sve to posmatra Putin.
Još i mnogo prije izbora Trumpa, ili čak nagovještaja da bi on mogao biti izabran, mnogi analitičari su upozoravali na ruski “hibridni rat” na Bakanu koji ima za cilj skrenuti pažnju od Ukrajine. Kako tvrdi saradnica u Fondaciji za odbranu demokratija Ivana Stradner, cilj je “stvoriti haos”.
Gledajući na tok događaja posljednjih godina, a pogotovo posljednjih mjeseci, moglo bi se reći da su napori koji vode ka tom cilju bili relativno uspješni.
A kako je nedavno pisao Ismet Fatih Čančar, bivši savjetnik ministra sigurnosti BiH i istraživač na Johns Hopkins univerzitetu, posljednje što Evropi sada treba jeste još jedna kriza.
On je u svojoj analizi za Foreign Policy naveo da postupci predsjednika bh. entiteta Republika Srpska “predstavljaju ključni test za britanskog premijera Kier Starmera, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, njemačkog kancelara Friedricha Merza i druge evropske lidere koji su tvrdili da mogu preuzeti odgovornost i popuniti vakuum koji je ostavio Washington”.
Iste prepreke, ista dilema
Uspon krajnje desnice širom Evrope posljednjih godina - negdje više a negdje manje - je doveo do paralize po mnogim pitanjima, uključujući vanjsku politiku.
Ne ulazeći u razloge, ili potencijalne “izvore” tog uspona (hibridni rat?), jasno je da manjina u EU ima sposobnost da blokira mnogo toga - i to upravo iskorištavajući pravila koja je EU sama sebi odredila kako bi svačiji stav bio ispoštovan.
A u vrijeme kada se čini da je Francuska sve bliža priznanju palestinske države, nakon što su to učinile druge članice poput Španije i Slovenije, Mađarska se povlači iz Međunarodnog krivičnog suda u znak solidarnosti s Izraelom zbog naloga za hapšenje premijera Benjamina Netanyahua.
Ovaj sticaj okolnosti će se odraziti i na gore navedenu reviziju sporazuma između EU i Izraela. Kako piše Konečný, puna suspenzija zahtijevala bi jednoglasnu odluku svih 27 članica – što je nemoguće zbog država poput Mađarske.
A isto vrijedi i za pitanje uvođenja evropskih sankcija Dodiku (i njegovog hapšenja) - što sve više evropskih zemalja podržava.
Kako bi se zaobišle ove blokade, u vezi oba pitanja, članice EU počinju pojedinačno donositi odluke.
No to dovodi evropske lidere, i to možda najvatrenije zagovornike EU, u dilemu.
Nedostatak djelovanja zbog blokade čini EU sve manje relevantnom, a potezi pojedinačnih članica, upravo kako bi se zaobišla ta blokada, šalju poruku da EU nije ujedinjena u svojim stavovima.
Šta sada žrtvovati - jedinstvo ili vrijednosti? Šta bi bio teži udarac za ugled Evrope? Nekako se čini da jedno ide nauštrb drugog.
Ključni test
Nedostatak “jedinstva” možda šalje poruku “slabosti” nekog bloka. Međutim, taj pojam vanjske sile jednostavno apliciraju na kompletan blok - a pojam “nedostatak jedinstva” ne govori ništa o tome ko je kriv za taj nedostatak. Ili ko je “izdao” to jedinstvo.
Moglo bi se reći da je to irelevantno, jer svjetske sile - poput Rusije ili SAD - samo interesuje kolko jedan blok može da drži svoje članove “pod kontrolom”.
Slijedeći tu logiku, zaključak je da je Evropa trenutno irelevantna.
No, može li neko ko je irelevantan uopšte preživjeti u ovom “novom poretku”, u kojem sve više (ili očiglednije?) međunarodne odnose i poziciju pojedinačnih zemalja i blokova diriguje surova sila? U svijetu u kojem jači jednostavno “ušetaju” na teritoriju slabijih? U svijetu u kojem sad Donald Trump odjednom hoće da uzme Grenland?
“Biti relevantan” je za Evropu sada egzistencijalno pitanje.
A na njega može odgovoriti u BiH i u Gazi.
Kako piše Konečný, ako bi EU odlučila ignorisati nalaze poštene revizije sporazuma s Izraelom, to bi učinilo član 2. tog sporazuma potpuno besmislenim i potkopalo klauzule o ljudskim pravima u sporazumima EU širom svijeta.
“Za Evropu, ovo je prilika da izađe iz samonametnute irelevantnosti i počne ponovo igrati ulogu", piše on.
A kako navodi Čančar:
“Ako Evropa može zaustaviti Dodikov pokušaj preuzimanja moći, kontinent će pokazati da je ozbiljan u vezi sa samoodbranom. No, ako to ne uspije, Evropa će biti u opasnosti od fragmentacije. Uostalom, teško je zamisliti kako će kontinent moći zaustaviti Putina—ili Trumpa—ako ne uspije zaustaviti Dodika”.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije N1.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
