Udruženja preživjelih iz Bratunca, zahtjevaju od načelnika ove opštine da zaustavi radove na objektima Zemljoradničke zadruge u Kravici, gdje je ubijeno više od 1.300 Bošnjaka. Isto tako, ponovo podsjećaju na problem mjesta stradanja koja nemaju nikakvih obilježja.

Šuhra Sinanović ostala je udovica sa 27 godina kada su joj muža Muriza ubili u Kravici kao i druge brojne članove porodice.

“Još nikada niko nije odgovarao za taj zločin. Iako je onoj osmorci u Beogradu počelo suđenje. Međutim, od toga nema nikada ništa. Porodicama, pred 11.juli, svake godine naše komšije nešto prirede. Neko novo iznenađenje samo da nam stavljaju sol na ranu”, kaže Šuhra.

Građevinski radovi u krugu Zemljoradničke zadruge u Kravici, uznemirili su porodice žrtava koje su pisma uputila na brojne adrese da se to zaustavi, a posebno to zahtjevaju od Opštine Bratunac.

“Jučer smo dobili povratnu infromaciju da su zaprimili taj naš zahtjev i ništa više. I sve stoji. I svijet i Evropa je nepravedna prema nama. Ako su oni dozvolili, poslije genocida da ovo pripada entitetu RS, a da nije distrikt kao Brčko, to govori koliko su bili važni naži životi i naše djece”, navodi Munira Subašić iz Pokreta Majki enklava Srebrenica i Žepa.

Kada Hotić iz istog Udruženja navodi da nikada nije dozvoljeno da se obilježi mjesto stratišta.
“Iako imamo zakon usvojen na državnom nivou, svi smo ga zajedno usvojili da se sva mjesta obilježe da ostanu za trajno pamćenje i sjećanje. Ne da se neko nekome sveti. Mi se nismo svetili nikada. Niti bi.Ne bih poželjela njima ono zlo koje sam ja doživjela”, pojašnjava Hotić.

Reakcije na dopise majki za sada su došle od Ambasade SAD-a i poslanice u njemačakom Bundestagu. Memorijalizacija mjesta stradanja, mučenja i ubistava ljudi, tri decenije je problem u Podrinju.

“Ovo stratište ovdje u Podrinju, nama je ravno Jasenovcu, Aušvicu, svim logorima gdje su logoraši ubijani, ne selektivno, već masovno. I ovo je sramota grada. Čujem da hoće da se tu neko zaposli. Samo ne znam ko će raditi u ovim fabrikama”, pojasnio je Sakib Ahmetović iz Udruženja logoraša Bratunac.

Slično je kazala i Hiba Ramić iz Udruženja „Naše sjećanje” Bratunac.

“Ovo su dokazi, ovo su činjenice. To niko ne može izbrisati. Ukoliko misile da mogu gumicom izbrisati, ne mogu. To znaju i građani i srpske i bošnjačke nacionalnosti i čitav svijet zna za to. Bilo šta da urade ovdje. Ali je ružno što niko nije pozvao Bošnjake da pita. Mi po prvi put od povratka ovdje nemamo predstavnike bošnjačke nacionalnosti u opštini Bratunac pa i to nam je otežavajuća okolonost”, rekla je Ramić.

Načelnik Bratunca Srđan Rankić neće pred kamere, oglasio se saopštenjem. Optužuje Islamsku zajednicu , Memorijalni centar Potočari i udruženja za, kako kaže, orkestrirane napade na njega.

„Ko danas, u vrijeme velike ekonomske krize, ne razumije da su ljudima na našim prostorima potrebne fabrike, a ne jeftina nacionalistička demagogija i muzeji, takav sigurno ne misli dobro nikome, a još manje poštuje žrtve rata koje mu služe isključivo za ostvarivanje jeftinih političkih poena“, navedeno je u saopštenju Srđana Rankića.

Munira Subašić kazala je da se mora graditi bolje sutra.

“Kako? Ako ljudi ne znaju pravu istinu, ako žive u lažima, ako nema povjerenja, onda ne može biti ni pomirenje”, istakla je Subašić.

Mjesta stradanja u BiH moraju biti obilježena po Zakonu o nestalim osobama BiH. Ali on se ne sprovodi na terenu i za to su odgovorne lokalne zajednice.
Pet masovnih grobnoca na području Bratunca je dobilo spomen obilježje vodeći se Banjalučkim sporazumom. Ali 11 stratišta u Bratuncu, nisu obilježena među kojima je i Kravica gdje bi uskoro mogli nestati svi dokazi o strašnim zločinima koji su se ovdje desili.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad