Sa svime čime se u životu može žonglirati, lako je pretpostaviti da svatko iskusi osjećaj utonuća dok plovi kroz još jedan naporni dan. Ali, ako ustanovite da je ovaj osjećaj uparen s ekstremnim razinama neorganiziranosti, nepažnje i preopterećenosti, to bi mogli biti znakovi poremećaja pažnje/hiperaktivnosti.

Smatra se da otprilike 10 milijuna odraslih Amerikanaca (i više od 365 milijuna ljudi na svijetu) ima ADHD – a budući da su simptomi kod djece i odraslih različiti, spoznaja da možda imate poremećaj obično je spora, no njegovo dijagnosticiranje može vam uvelike olakšati život.

“Odrasli koji traže dijagnozu za svoje ponašanje često pokazuju mnogo suptilnih znakova umjesto da u potpunosti zakažu”, rekao je za HuffPost neuropsiholog Dede O’Shea iz Cambridgea u Massachusettsu.

Glavni simptomi ADHD-a – nepažnja, impulzivnost i hiperaktivnost – obično nisu toliko vidljivi u odrasloj dobi, vjerojatno zato što su odrasli čiji ADHD nije dijagnosticiran u djetinjstvu imali cijeli život da raščlane vještine potrebne za kompenzaciju svojih simptoma, piše HuffPost.

“Neki simptomi ADHD-a također oponašaju simptome tjeskobe ili depresije”, rekla je Cristina Louk, klinička psihologinja iz države Washington pa dodala: “Većini ljudi prvo će se dijagnosticirati ti poremećaji i bit će izrazito frustrirani kada liječenje ne uspije ublažiti njihove simptome”.

Ovo su neki od znakova ADHDA-a u odrasloj dobi koje biste mogli previdjeti:

1. Odugovlačenje do krajnjih granica

Mozak s ADHD-om uvijek je u potrazi za aktivnostima koje će izazvati navalu dopamina, kemikalije u mozgu koja dovodi do osjećaja nagrade i zadovoljstva, a koja je kod osoba s poremećajem obično niža.

Budući da osobe s ADHD-om imaju problema s održavanjem dovoljne količine dopamina tijekom rutinskih zadataka koji im nisu toliko zanimljivi, mogli bi se naći u situaciji da čine sve što mogu kako bi ih izbjegli.

Ovaj je simptom vrlo lako propustiti kao potencijalni simptom ADHD-a jer izgleda kao namjerna lijenost i nedostatak motivacije.

2. Hiperfokusiranje na isti zadatak satima

Ako imate ADHD, započeti zadaci mogu biti naporni — osobito zadaci za koje smatrate da su zastrašujući ili za koje vjerujete da će vam oduzeti puno vremena — ali nakon što počnete, mogli biste biti toliko zaokupljeni onime što radite da drugi važni zadaci na kraju ostanu zanemareni.

“Hiperfokus je simptom koji se lako može propustiti jer izgleda kao da je osoba motivirana samo za određene aktivnosti”, rekao je O’Shea. “To se ponekad pogrešno smatra sebičnošću i pretjeranom revnošću.”

Što ste više zadubljeni u zadatak, to je veći porast dopamina.

“Hiperfokus u svom najgorem slučaju može izgledati nemogućnost prijelaza na novi zadatak ili propuštanje važnog događaja jer se ne možete povući iz radnog projekta”, rekla je Louk.

3. Impulzivno trošenje

Odrasli s ADHD-om imaju veću vjerojatnost da će donositi loše financijske odluke – recimo, impulzivne kupnje za tu dozu dopamina, odgađanje plaćanja računa ili gubljenje poimanja o njihovom dospijeću.

Nedostaci u bazalnim ganglijima — skupu struktura u mozgu koje obrađuju način na koji procjenjujete emocije, motivacije, ciljeve i rizike — mogu biti faktor.

Ove strukture djeluju kao komunikacijska autocesta za različita područja mozga koja trebaju raditi zajedno kako bi vam pomogla u učenju i stvaranju navika (poput pridržavanja proračuna), kao i planiranja i izvršavanja zadataka (poput štednje za budućnost).

“Na neki način, bazalni gangliji kod osoba s ADHD-om mogu biti skoro u kratkom spoju kada je u pitanju njihova sposobnost upravljanja signalima koji prolaze”, rekao je za HuffPost dr. Zishan Khan, psihijatar iz Mindpath Healtha.

4. Gubljenje pojma o vremenu

Poznatiji kao vremensko sljepilo, osobama s ADHD-om teško je pratiti vrijeme ili znati koliko će im vremena trebati za obavljanje neke aktivnosti.

Do sada niti jedno područje mozga nije identificirano kao ono odgovorno za percepciju vremena, ali čini se da je procjena vremena povezana s prefrontalnim korteksom (dio mozga koji pomaže u izvršnom funkcioniranju, fokusu i pažnji, kao i organizacijskim vještinama), koji se oslanja na signale iz putova povezanih s dopaminom kako bi pravilno funkcionirao.

“To bi se moglo prevesti u stalno kašnjenje – misleći da imate dovoljno vremena, a onda žurite”, rekao je O’Shea.

5. Doživljavanje emocionalnih ispada

Od tjeskobnih i razdražljivih preko sretnih i brbljavih pa do ljutitih i agresivnih emocija, osobe s ADHD-om mogu doživjeti disregulaciju koja uzrokuje snažne emocionalne reakcije čak i ako ih ne primjećuju.

“To je povezano s poteškoćama koje mogu nastati s upravljanjem pažnjom i usmjeravanjem energije, kao i s pronalaženjem odgovarajuće razine mentalne stimulacije”, rekao je O’Shea. “Fokusirajući se samo na rezultat – koji izgleda kao emocionalni poremećaj, a ne na temeljni problem, to je još jedan simptom ADHD-a kod odraslih koji se lako previdi”, kaže.

6. Problemi s prehranom

Istraživanja sugeriraju snažnu vezu između ADHD-a i abnormalnih obrazaca prehrane, pri čemu su istaknutiji obrasci prejedanje i potpuno zaboravljanje hrane.

Istraživači tek trebaju utvrditi točne mehanizme, ali to bi mogla biti kombinacija čimbenika, uključujući oslabljenu aktivnost mozga u prefrontalnom korteksu i limbičkom sustavu.

Kada prefrontalnom korteksu nedostaje dopamina potrebnog za pravilno funkcioniranje, to može utjecati na vašu sposobnost organiziranja, planiranja i provedbe zdravih obroka i općenito održavanje dosljednih prehrambenih navika.

Suša dopamina također može povećati vjerojatnost da ćete posezati za brzom hranom kako biste zadovoljili moždane centre za nagrađivanje i dali mu stimulaciju potrebnu da se usredotoči.

U međuvremenu, limbički sustav je zadužen za regulaciju naših emocija, osim pažnje, rekao je Khan. Kao rezultat toga, možete koristiti hranu kao način da se nesvjesno nosite s dosadom i emocionalnim stresom – ili biti uvučeni u zadatak do točke kada zaboravite jesti satima, zahvaljujući osjećaju nepovezanosti s tjelesnim signalima gladi i sitosti.

7. Problemi sa spavanjem
Nesanica ne mora nužno značiti da imate ADHD, ali istraživanje sugerira da odrasli s ADHD-om mogu biti predisponirani za probleme sa spavanjem. To bi mogla biti nuspojava oslabljene aktivnosti u retikularnom aktivirajućem sustavu (RAS) — mreži živčanih putova u moždanom deblu koji su ključni u posredovanju razine svijesti osobe.

Samo za osobe s ADHD-om, disregulacija RAS-a otežava razlikovanje između važnih senzornih informacija i onoga što je samo buka. Rezultat? “Poteškoće s reguliranjem uzbuđenja i prijelaza između spavanja i budnosti”, rekao je Khan.

Neki ljudi s ADHD-om također mogu imati biološke poremećaje u svom cirkadijalnom ritmu, rekao je O’Shea. Dva takva poremećaja su poremećaj odgođene faze spavanja – gdje vam san uporno kasni za dva ili više sati nakon što se smatra standardnim vremenom spavanja – i odgođeni početak proizvodnje melatonina, hormona sna koji se aktivira noću kako bi vam pomogao da zadrijemate.

8. Sporo donošenje odluka

“Ljudi s ADHD-om mogu iskusiti sporiju brzinu obrade”, rekla je Louk. Brzina obrade odnosi se na to koliko brzo možete reagirati na dati podražaj (u ovom slučaju, skup izbora) unutar ograničenog vremenskog okvira.

To nije nužno znak da ste neodlučni – nego da vam treba više vremena da se snađete u procesu donošenja odluka.

Možda ćete imati poteškoća sa stvarima kao što je sastavljanje detalja potrebnih za sagledavanje velike slike, predviđanje mogućih ishoda svake opcije ili zaglaviti na jednoj ideji i imati problema s vaganjem svih opcija za donošenje odluke.

“Ovo je rezultat dovoljno dobrog kontroliranja pažnje da razvrstate prednosti i mane odluke i zapamtite što ste mislili”, rekao je O’Shea.

9. Osjećaj trajnog nemira

Nemir je obično jedan od skrivenijih znakova ADHD-a u odrasloj dobi, uglavnom zbog toga koliko se vanjsko ponašanje nemira lako može pripisati drugim stvarima, poput intenzivnog opterećenja na poslu ili ispijanja previše kave.

“Odrasli će najvjerojatnije pokazati nemir tako što moraju ustati i koračati uokolo”, rekao je O’Shea. “Možda neće moći gledati film bez razgovora ili vađenja telefona. Neki čak mogu u potpunosti izbjegavati prigušenije aktivnosti poput ove”, rekao je psiholog.

Uporno vrpoljenje ruku, nogu i stopala, kao i čačkanje po koži, također mogu biti suptilni znakovi nemira.

10. Brbljanje i monopoliziranje razgovora

Osobe s ADHD-om mogu imati problema s praćenjem razgovora zahvaljujući slaboj kontroli pažnje i zadržavanju informacija u trenutku.

“To može dovesti do čestog prekidanja jer se možda ne sjećaju što žele reći ili što je druga osoba rekla”, rekao je O’Shea te dodao: “Također se mogu osjećati nemirno i imati potrebu uskočiti s mišlju koja im je relevantna za razgovor”.

Evo kada biste se trebali testirati na ADHD

Možda biste željeli proći procjenu ADHD-a ako imate pet ili više simptoma ADHD-a — i ti simptomi traju dulje od šest mjeseci, prisutni su u dva ili više okruženja (recimo, na poslu i u vašim vezama) i smanjuju kvalitetu vašeg funkcioniranja u životu.

“Razgovor s liječnikom primarne zdravstvene zaštite dobro je mjesto za početak s početnim pregledom vaših simptoma, nakon čega slijedi povezivanje sa stručnjakom za ADHD”, rekao je O’Shea.

Dijagnoza ADHD-a postavlja se uzimanjem odgovarajuće anamneze i prikupljanjem relevantnih informacija i podataka kako bi se pomoglo ne samo dijagnosticirati ADHD, već i isključiti druge uzroke prisutnih simptoma.

Važni aspekti pregleda uključuju prikupljanje detalja u vezi s prisutnim tegobama, potpuni psihijatrijski pregled simptoma te osobne i obiteljske psihijatrijske i medicinske povijesti.

Ljestvice ocjenjivanja ADHD-a i psihološki testovi također se mogu koristiti za daljnju potvrdu dijagnoze ADHD-a.

“Psihološko testiranje obično se koristi kod odraslih osoba gdje samo iz povijesti nije jasno da simptomatologija ukazuje na ADHD”, rekao je Khan. “To je zato što mnoge ljestvice ocjenjivanja i testovi koji bi pomogli u dijagnosticiranju ADHD-a nisu proučavani kod odraslih i stoga se ne mogu koristiti kao jedini dijagnostički alati ili dokaz da odrasla osoba ima ADHD”, napominje.

Kada vam dijagnosticiraju ADHD, što je sljedeće?

Službena dijagnoza ADHD-a može promijeniti situaciju za mnoge odrasle osobe koje su se s time borile cijeli život. Postavljanjem dijagnoze započinje put ka povratku samopouzdanja i motivacije.

“Možda su vas nazivali ili smatrali da ste ‘lijeni’ ili ‘neuspješni’, a dijagnoza može pružiti okvir za vaše cjeloživotne borbe”, rekla je za HuffPost psihijatrica Heather Goodman.

Liječenje ADHD-a u odrasloj dobi slično je liječenju ADHD-a u djetinjstvu i uključuje lijekove, psihoterapiju usmjerenu na poboljšanje organizacije i funkcioniranja u vašem svakodnevnom životu te liječenje bilo kojeg stanja mentalnog zdravlja koje imate uz ADHD.

“Razjašnjavanje kao rezultat dijagnoze ADHD-a prvi je korak na putu ozdravljenja”, rekao je O’Shea. “Konačno, ono što slijedi može biti pod vašom kontrolom”, rekla je.