Prof. Mirjana Mavrak sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, za N1 je objasnila, šta našem mentalnom zdravlju čini izolacija i socijalna distanca.

“Sve osjećaje trebamo prihvatit, jer su naši i ljudski. Ne mislim samo na ljubav, radost i veselje, nego i na tugu, bijes, mržnju i zavist. Sve one osjećaje koje tretiramo kao negativne, treba prihvatiti i to je ono što najprije možemo uraditi u situaciji izoliranosti”, kazala je prof. Mavrak. 

Poseban dječiji jezik

Mišljenja je i da one grupe koje su najranjivije – djeca i stari ljudi, nisu samoizolirani, nego smo ih mi represivnom mjerom izolirali.

“I još im serviramo da smo ih samoizolirali. Mi to nismo uradili radi njih, nego radi sebe. Kad razmišljamo o uredbama, ta priča da neke stvari radimo zbog sebe, a ne zbog drugih me povrijeđuje“, navela je prof. Mavrak. 

S obzirom da ne idemo na posao, u školu, imamo više vremena za sebe i svi čekamo vrijeme kad ćemo biti bolje, naglasila je da je još jedna stvar važna kod izoliranosti.

“U toj situaciji zbližavanja obitelji, moguće je da nasilje u porodici poraste”, istaknula je profesorica.

Mi ne možemo birati hoćemo li izaći, ali možemo birati kako ćemo provoditi vrijeme u kući, i zbog toga, mišljenja je, šira zajednica treba otvoriti još kanala za one koji moraju biti izolirani.

Roditeljima je poručila da im ne treba neki poseban dječiji jezik kako bi djeci objasnili ovu situaciju, već da iskoriste svoju moć i kažu “to je sada tako i tako mora biti”.

“Jako vjerujem u to da ne treba ići direktnim uputama, koliko treba poraditi na sebi i na svom odnosu. Naša fokusiranost da pipkamo ima li dijete temperaturu i je li se nakašljalo može doprinijeti nervozi”, istaknula je i dodala da roditelji i odrasli ljudi trebaju puno više podrške od profesionalaca i struke, nego što to trebaju djeca. 

“Kada su roditelji zbrinuti i djeca tada bolje funkcioniraju”, podcrtala je. 

Nemoćni postaju moćni

Na pitanje, kako vratiti obrazovanje na pijedestal koje zaslužuje, odgovara da obrazovanje ima svoju značajnu ulogu i ovom momentu, te da je jako važan ključ za održavanje strukture ličnosti. 

“I nastavnici i roditelji se u komunikaciji trebaju bolje čuti, i naravno, bitno je održati nakon ove krizne situacije. Pred obrazovanjem stoje mnogi izazovi, gdje se uloge i roditelja i nastavnika umnožavaju. One koje smo promatrali do jučer nemoćnima, postaju sada moćni”, kazala je prof. Mavrak. 

Zaključila je da obrazovanje ima šansu za mnogo više empatije, te da se nada da će taj senzibilitet ostati i nakon ovog vremena.