Doc. dr. Đenita Tuce, psihologinja sa Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, za N1 govorila je o tome kako trenutne vanredne okolnosti utječu na djecu i mlade.

Pitanja na koje je odgovorila su, između ostalih, i kako na mentalno zdravlje djece utiče nagla promjena dinamike života, da li bi bilo dobro rješenje da djeca mogu izlaziti iz kuće kraći period tokom dana uz poštovanje mjera prevencije te kako djeci objasniti šta se trenutno događa bez da se kod njih izazove strah, panika i frustracija.

“Ovakve mjere mogu biti vrlo stresne za samu djecu, jer znamo da je djeci potrebno kretanje, zabava na otvorenom. Kad govorimo o potencijalnim psihološkim efektima na samu djecu, dvije su skupine posebno osjetljive i rizične. Prva skupina su oni najmlađi – oni koji ne mogu uopće da shvate smisao i svrhu ovakvih zabrana. Ono što jedan dvogodišnjak ili trogodišnjak čuje od svojih roditelja, jedino što može čuti jeste “ne možeš ići vani”. A ono što osjeća u sebi je ‘ja želim ići vani’. Druga dobna skupina koja je posebno osjetljiva su adolescenti – mladi od 12. do 18. godine živote, zato što se oni nalaze u jednom vrlo izazvnom razdoblju. Njima je potreba za slobodom u tom periodu u vrhuncu, a u ovom periodu je inhibirana i to može stvarati veliku frustraciju”, objašnjava doc. dr. Tuce.

 O mjerama zabrane i alternativama za uvođenje mogućnosti kraćih izlazaka, govori:

“Omogućiti djeci i mladima da barem na kraći period u toku dana mogu izaći iz svojih domova, naravno uz sve prateće mjere opreza koje se nalažu, svakako da bi bilo jako korisno i moglo bi pomoći da se bar donekle ublaže psihološke poteškoće. To naravno ne znači da se mladima treba omogućiti okupljanje u većim skupinama, da će djeca izlaziti na igrališta i parkove – to prosto znači omogućiti majci da prošeta sa dvogodišnjem djetetom, omogućiti adoloscenetima da samostalno prošetaju, da se odvoje od roditelja, da dozvole sebi slobodu da promišljaju o različitim stvarima.”

Kada govorimo o vremenskim ograničenjima – odgovor na pitanja koliko će trajati sve ovo, ističe ona, za malu djecu vremensko određenje i ne znači baš puno.

“Reći malom djetetu uskoro će proći ili proći će za mjesec dana malom djetetu ništa ne znači. Ono što znači je da mu se vrati struktura, rutina i da mu se dozvoli da izraze svoje emocije. To je ono što je ključno u ovoj situaciju – roditelji trebaju svojoj djeci dati slobodu da slobodno izraze emocije; ako su uplašeni – da to slobodno kažu, ako su uznemireni,  da to mogu podijeliti s roditeljima. I sasvim je uredu da u toj situaciji i roditelj kaže i ja sam uplašen, uznemiren i ja jedva čekam da se ovo sve završi – ali bit će sve u redu. I to je ona najvažnija poruka koju roditelj može poslati djetetu i to je ono najbitnije što dijete može čuti od roditelja”, navodi psihologinja Đenita Tuce. 

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad