Rafinisani, smeđi, melasa, lista naziva šećera je dugačka, ali nije svaki šećer štetan i nema jednako djelovanje, a mnogi od njih sadrže važne nutrijente koji nam koriste.
Na deklaraciji proizvoda mora da stoji njegov sastav, a tu je i podatak o količini i vrsti šećera sadržanoj u toj namirnici. Ali u čemu je razlika između šećera i kakve su posljedice njihove konzumacije?
VEZANE VIJESTI
Što je šećer?
Šećer je oblik ugljikohidrata i sadrži molekule ugljika, vodika i kisika. Kada konzumiramo ugljikohidrate, naše tijelo ih probavlja i razgrađuje u glukozu. Ona služi kao izvor energije za stanice u cjelom ljudskom tijelu, uključujući mozak i centralni nervni sistem.
Vrste šećera
Ugljikohidrati dolaze u dva oblika: prosti i složeni. Razlika među njima je u tome koliko ih brzo možemo probaviti i apsorbovati, a to određuje njihova hemijska struktura.
Složeni ugljikohidrati sastoje se od tri ili više molekula šećera, dok prosti ugljeni hidrato imaju samo jedan molekul i to su monosaharidi, ili dva pa ih zovemo disaharidima.
Najučestalija četiri oblika prostih šećera su glukoza, fruktoza ili voćni šećer, saharoza ili stolni šećer i laktoza ili mlječni šećer.
Dodatno ih može kategorizovati u prirodne izvore šećera i dodate oblike.
Razlika između prirodnog i dodatog šećera
Kad pomislimo na šećer, obično nam na pamet padnu poslastice. Oblik šećera koji se koristi za slatkiše i zaslađene napitke obično se naziva dodatim šećerom.
Riječ je o šećeru koji se tokom proizvodnje dodaje namirnicama da bi imale bolji ukus, boju, teksturu ili duži rok trajanja. On nema nikakvu nutritivnu vrednost, ali dodaje kalorije hrani i često se naziva praznim kalorijama.
Ako ga konzumirate umjereno, takav šećer ne predstavlja problem. Ali činjenica je da ga većina ljudi nesvjesno unosi više nego što bi trebalo. Izvori dodatog šećera su zaslađena pića, pahuljice, kolači, torte, slatkiši, jogurti s ukusom i procesuirana hrana.
Pretjerano konzumiranje takvog šećera vodi do naglih skokova nivoa šećera u krvi, taloženju viška kilograma i pojačavanju rizika za razvoj više hroničnih bolesti, piše Good House Keeping.
Treba imati na umu da nisu svi šećeri dodati hrani. Prirodni šećer se prirodno nalazi u namirnicama poput voća i mlijeka. Iako sam po sebi šećer ne donosi neke benefite, dio je nutritivnog paketa s vitaminima, mineralima i antioksidansima.
Hrana koja sadrži prirodni šećer bogata je vlaknima i nutrijentima i telu donosi niz zdravstvenih benefita. Problem je što pojedine namirnice koje sadrže prirodni šećer takođe sadrže i dodati šećer.
Različiti nazivi za dodati šećer
Na deklaraciji najčešće neće jasno stajati da je reč o dodatom šećeru, već se prikriva drugim imenima koja vam možda nisu toliko poznata.
Tako će navesti kao dodatak agavin sirup, smeđi šećer, rižin sirup, kokosov šećer, kukuruzni sirup, med, maltodekstrin, melasa, palmin šećer ili pirinčani sirup.
Odaberite najbolje za sebe
Uvijek dajte prednost prirodnim šećerima iz voća jer oni dolaze uz lepezu nutritivnih benefita i sadrže vlakna za razliku od pretjeranih količina dodatih šećera u drugim namirnicama.
Prilikom kupovine čitajte deklaraciju i imajte na umu preporuku stručnjaka da na dan ne bi trebalo da unesemo više od šest kašičica šećera, odnosno 25 grama.
Kad je riječ o zdravijim izborima dodatog šećera poput meda ili kokosovog sirupa, oni imaju malu prednost jer sadrže male količine vitamina i minerala. Ali to ne znači da ih možete uvrstiti u ishranu u velikim količinama.
Oni mogu da budu dobra zamjena za šećer u poslasticama i drugim receptima, ali ako odlučite da ih koristite, uzimajte ih u malim količinama.
