Vjera ljekara u liječenje i pacijentova vjera u ljekara uzajamno djeluju jačajući učinak tretmana; rezultat je moćan lijek koji gotovo sigurno osigurava poboljšanje stanja, a ponekad i izlječenje.

Izraz placebo potiče od latinske riječi placere – ugađati, sviđati se, a doslovno znači – ugoditi. U prevodu 116. psalma izraz placebo glasi ovako: „Zadovoljiću gospoda Boga, radije nego da hodam ispred Njega.” U 19. vijeku „placebo” dobija značenje davanja lijeka, više sa namjerom da se zadovolji pacijent, nego da se on i izliječi, prenosi portal Internista.ba.

Placebo nije pravi lijek. To je sugestivan učinak na liječenje. Pacijent je uvjeren u ljekovitost sredstva koje koristi, tako da lijek, iako sam po sebi zaista ne predstavlja lijek, ipak ima blagotvoran učinak, čak i ako je taj lijek samo običan šećer.

Liječenje ovakvim tipom sredstava datira od davnih dana. Današnji ljekari namjerno propisuju ovakva sredstva kada, na primjer, kod virusnih infekcija daju antibiotik – da pacijent ne bi imao osjećaj da ljekar nije ništa preduzeo. Većina istraživanja pokazuje da 30 do 40 % pacijenata doživljava pozitivan placebo efekt. Fridman i Benson su pronašli placebo poboljšanja kod 60 do 90% bolesti.

Placebo učinkom se često označava i umišljanje ili zabluda. No, ono se javlja nezavisno od namjera laika ili zdravst­venih radnika i spontana je, autentična i potvrđena pojava. To je primjena lijekova u kojima nema nikakvih aktivnih hemijskih supstanci – često djeluju kao pravi ljekovi i izazivaju terapijske učinke kod davanja pacijentima.

Treba biti svjestan da ne postoji nijedan način izlječenja bez primjene placebo efekta. Svi lijekovi, osim svog farmakološkog djelovanja, imaju i placebo efekt. Placebo je od velike pomoći konvencionalnoj i nekonvencionalnoj medicini, jer može jako povećati postotak pozitivnih efekata primjene bilo koje terapije.

Istraživanje Medicinskog fakuleta u Bejloru (Baylor School of Medicine), koje je 2002. godine objavio New England Journal of Medicine, procjenjivalo je operacije pacijenata s teškim bolovima u koljenima.

Glavni autor studije dr Brus Mozeli, „znao” je da oper­acije koljena pomažu njegovim pacijentima: „Svi dobri hirurzi znaju da u hirurgiji nema placebo efekta.” Međutim, on je pokušavao da utvrdi koji je dio operacije pomogao njegovim pacijentima. Pacijenti koji su učestvovali u studiji podijeljeni su u tri grupe. Jednoj grupi pacijenata sastrugao je oštećenu hrskavicu na koljenu. Kod druge grupe isprao je koljenski zlob i tako odstranio materijale koji bi mogli uzrokovati upalni učinak. Ovo su standardni postupci za tretiranje artritičnih koljena. Treća grupa dobila je „lažnu operaciju”. Pacijent je bio stavljen pod narkozu, Mozeli je napravio tri standardna reza i zatim govorio i ponašao se kao što obično čini tokom operacija – čak je i bućkao po vodi kako bi simulirao zvuk procedure i spiranja koljena. Nakon 40 minuta Mozeli je zašio rezove kao da je dovršio oper­aciju. Svim trima grupama propisana je jednaka postoperativna njega koja je uključivala program fizikalne terapije. Rezultat je bio šokantan.

Da, pacijentima u grupama koje su operisane stanje se poboljšalo. Međutim, stanje grupe koja je primila placebo poboljšalo se kao i kod druge dvije grupe. Mozeliju su rezultati bili jasni: „Tim pacijentima nije nimalo pomoglo moje hirurško umijeće. Čitava korist od operacije osteoartritisa koljena bila je placebo učinak.”

Nema jedinstvenog, objektivnog modela objašnjenja mehanizma djelovanja placebo efekta. Studije pokazuju da očekivanja snažno utiču na tok ako osoba reaguje na uzimanje placeba, hemijski aktivnog lijeka ili tretmana. Psihološka teorija objašnjava kako misli, vjerovanja i pozitivna sugestija mogu imati efekt na poboljšanje zdravstvenog stanja. Senzorno iskustvo i misli osobe imaju uticaj na njegovu neurohemijsku reakciju koja dovodi do drugih promjena u biohemijskom sistemu (odgovor hormonalnog i imunološkog sistema). Nova naučna disciplina – psihoneuroimunologija proučava uticaj raznih psiholoških stanja i ponašanja na promjene u imunološkom odgovoru, te može dati mnoge odgovore o mehanizmu djelovanja placebo efekta.

Psihoneuroimunologija podrazumijeva sprovođenje studije dvosmjerne komunikacije između nervnog, endokrinog i imunološkog sistema. Isti mehanizam nastanka mnogih psihoso­matskih bolesti, zbog negativnih stavova i ponašanja, može biti obrnut po učinku u odnosu na pozitivnu sugestiju koja je rezultat placebo efekta. Dakle, vidimo kako naše razmišljanje i psihički život imaju uticaj na neuroimunobiohemijske promjene koje utiču na cijelo tijelo i mogu dovesti do organskih promjena. Tako nastaju bolesti, ali isto tako, u obrnutom smjeru, i izlječenja. Nave­dena disciplina daje odgovore u vezi sa tim kako djeluje placebo, ali i mnogi drugi pozitivni rezultati iscjeljenja koji su posljedica primjene alternativnih terapija, jer nema jasne granice među njima.

Negativna očekivanja dovode do tzv. nocebo efekta ili pogoršanja toka bolesti. Poznato je da neki pacijenti u eksperi­mentu, iz placebo grupe, dobiju medikamentozni osip ili alergijsku reakciju, koja je uočena u isto vrijeme kao nuspojava kod osoba koje su zaista dobile biohemijski aktivnu supstancu. 80% pacije­nata koji su umjesto emetika (sredstva koje izaziva povraćanje) dobili slatku vodu, reagovali su povraćanjem. Postoje čak i izvještaji o zavisnosti nekih osoba od placeba. Očekivanja terapeuta i njegova vjera u efikasnost tretmana, te fiziološki odgo­vor na smanjenje anksioznosti kod pacijenta važni su elementi placebo efekta. Model uslovnog refleksa naučeni je odgovor na medicinsku intervenciju. Prethodno iskustvo poboljšanja oduzi­manja pilula ili kontakta sa bijelim mantilom, djeluje kao uslovni stimulus (upoređenje sa zvonom kao stimulusom u poznatom Pavlovljevom eksperimentu). To znači da svaki idući kontakt sa ljekarom ili novo uzimanje pilula refleksno aktivira proces poboljšanja, tj. placebo efekt.

Placebo efekt je prisutan u svakom procesu izlječenja, bez obzira na to da li je podstaknut toplim razgovorom, akupunk­turom, homeopatskim lijekom, alopatskim lijekom ili hirurškim tretmanom. Samim tim što neko dođe po pomoć, počne uzimati lijek ili prihvati tretman, postoji određeni stepen pozitivnog vjero­vanja da će biti izliječen. Vjerovanje, tj. očekivanje pokreće placebo efekt ili, kako često kažemo, samoiscjeljenje. Što je pozitivnije očekivanje, to je i placebo pozitivni efekt veći.

Ukoliko čovjek radi na jačanju svoje volje, moguće je napraviti velike promjene u načinu razmišljanja i vođenja života. Najdominantnija sila u čovjekovom životu je sila odlučivanja -sve u čovjekovom životu zavisi od pravilnog izbora. Kao što pažljivo biramo ulje i tip goriva koje sipamo u svoje auto, i nikada ne kažemo: „Bog je odredio kada će moje auto da umre i ne moram se brinuti o njemu”, tako bi snagom izbora trebalo odabrati ono što unosimo u svoj mozak i želudac.

Nikola Tesla je tvrdio da sve što možemo zamisliti, to možemo i napraviti. Tijelo je u neraskidivoj vezi sa umom i ono ocrtava stanje uma. Ono će biti zdravo ako je um zdrav.

Promjene u načinu života mogu da spriječe ili odlože nastanak bolesti za koju smo genetski predodređeni. U vezi sa tim dr Lemont Mardok, Medicinski fakultet Loma Linda, rekao je: „Loša genetika puni pištolj, način života povlači okidač.”

Izreka „Menssana in corpore sano! – U zdra­vom tijelu zdrav duh!” mogla bi se tumačiti drugačije: „Sa zdravim duhom zdravo tijelo!”

Mentalno zdravlje je važnije od fizičkog. Ako je um zdrav i tijelo će biti. Ako je um čist, ako su vam misli čiste, bićete oslobođeni bolesti, primarnih i sekundarnih. Misao ljubavi trenutno neutralizuje misao mržnje. Misao hrabrosti služi nam kao moćni protivotrov protiv misli straha.

Vedrina je najprirodnije stanje svakog ljudskog bića. Zapamtite! Pozitivno uvijek nadvladava negativno! To je jedan od glavnih i djelotvornih zakona prirode.

Život je izazov i divna pustolovina. Najvažnije sredstvo da se ostane zdrav i u starijoj dobi jeste ovo: „Učite uvijek nove stvari i izgovarajte samo afirmativne misli. To je pravi način da ostanemo mladi u mislima, a time i zdravi u tijelu”, prenosi Internista.ba u tekstu kojeg potpisuje doktorica Jasmina Ćorović – Kuburović.