Stanovnici Egipta su vjerovatno prije više od 4.300 godina operativnim putem pokušavali ukloniti zloćudne tumore. To pokazuje nova studija.

Ljudi u drevnom Egiptu su imali obimno medicinsko znanje. Poznato je da su pravili proteze i liječili zube te koristili medikamente. Međutim, do sada nije bilo dokaza da su posjedovali znanje o liječenju karcinoma. Nova studija u stručnom časopisu “Frontiers in Medicine” provedena na dvije lobanje pruža iznenađuje rezultate o mogućim tragovima operacije raka.

Vjerovatno najraniji dokaz operacije raka

Jedna od lobanja iz Duckworth-ove kolekcije sa Univerziteta Cambridge u Engleskoj pripada muškarcu u ranim tridesetim godinama, koji je vjerovatno bio pogođen uznapredovalim oboljenjem od tumora u nosno-usnoj šupljini. Lobanja stara preko 4.300 godina predstavlja jedan je od najstarijih poznatih slučajeva raka. Na kosti na nepcu postoji velika rupa, kao i još tridesetak manjih oštećenja kostiju na lobanji koja su vjerovatno uzrokovana rakom u metastazi.

Kada je naučnica iz Tübingena i glavna autorka studije, Tatiana Tondini, detaljnije pregledala patološke promjene na kostima, otkrila je, na sopstveno iznenađenje, tragove rezova.

“To nisam očekivala. Pozvala sam svog mentora i pitali smo se da li su to tragovi reza i odakle bi mogli poticati? Okupili smo pola odjeljenja u laboratoriji, bilo je vrlo uzbudljivo”, kaže Tatiana Tondini sa Arheološkog instituta Univerziteta Tübingen.

Otkriveni tragovi reza na području oboljelih mjesta mogli su, prema procjeni ove naučnice, biti uzrokovani oštrim alatom, poput skalpela. To bi bio najraniji dokaz hirurškog tretiranja raka u istoriji čovječanstva – iako on nije bio spasonosan, jer je muškarac preminuo – neposredno prije ili nakon operacije.

“Ne možemo reći da li je osoba umrla zbog operacionog zahvata ili je već bila mrtva i da li su drevni Egipćani pokušavali bolje spoznati od čega je ona bolovala,” objašnjava Tondini. “Da je taj muškarac preživio, morali bismo vidjeti reakciju u kosti, koju pak ne primjetimo.”

Nove metode omogućile iznenađujuće otkriće

Ovu lobanju još 1963. je proučavao naučnik Calvin Wells, koji je prepoznao rak, ali nije primijetio tragove operacije. Razlog je što su se metode analize u posljednjim decenijama značajno razvile. Pomoću digitalne mikroskopije i mikro-kompjuterske tomografije, tj. posebno visoko rezolucione slikovne tehnologije, istraživački tim je sada mogao uočiti rezove na kosti, koji nisu vidljivi golim okom.

Dokaz tretiranja po život opasnih povreda na glavi

Druga proučavana lobanja pripada ženi starijoj od pedeset godina, koja je takođe bolovala od raka. I nju su autori studije proučavali u namjeri da saznaju više o vrstama raka koje su postojale u antičkom svijetu i kako je egipatska medicina prije više od 4.000 godina pokušavala istražiti ovu bolest.

Pored tragova oboljenja od raka, dvije dodatne zarasle povrede ukazuju na nasilne sukobe. Jedna povreda je, prema riječima naučnice, uzrokovana oštrim predmetom, poput mača. To je omogućilo dolazak do zaključaka o medicinskom znanju iz tog vremena: “Vidimo na osnovu formacija kostiju oko povrede da je žena uspjela preživjeti povredu”, rekla je Tondini. To znači da su tadašnji Egipćani bili sposobni uspješno izliječiti po život opasne frakture lobanje.

Iznenađujuće borbene povrede na lobanji žene

Iznenađujuće i novo za naučnike u proučavanju oštećenja kostiju bilo je otkriće da se radi o lobanji žene.

Takve povrede su tipičnije za muške lobanje iz vremena oko 600. godine prije nove ere u Egiptu. Riječ je o periodu koji su obilježile brojne invazije. “Ne možemo sa sigurnošću reći da li je žena bila ratnica ili su to tragovi porodičnog nasilja”, kaže Tondini i dodaje da ipak smatra da je hipoteza o ratnicama vjerovatnija, jer je povreda vjerovatno uzrokovana predmetom nalik maču.

Rak nije moderna bolest

Ona se, na temelju studije, osvrnula i na predodžbu da je rak bolest modernog doba: Bolest je bila česta i među drevnim Egipćanima, jer su i oni pili alkohol, njihove kuće su bile loše prozračene, tako da su ljudi vjerovatno bili izloženi dimu. “I tada su postojali uticaji iz životne okoline i modaliteti ponašanja koji su potencijalno izazivali rak,” smatra Tondini.

Analizom tkiva do novih saznanja

Analize tkiva i DNK dviju lobanja mogle bi dovesti do važnih novih saznanja. Tondini se nada spoznajama o tome da li su se markeri raka mijenjali tokom vremena i da će doći do više spoznaja o istoriji bolesti i životnim okolnostima u ova dva slučaja. Kod lobanje muškarca, nada se da će moći dokazati Epstein-Barr virus, koji se danas povezuje s rakom u nosno-usnoj šupljini.

Međutim, za prikupljanje uzoraka tkiva potrebno je oštetiti lobanje. Ako Univerzitet Cambridge to odobri, istraživačka grupa planira provesti dodatne analize na lobanjama.