"Imunitet potrebno držati pod kontrolom - ako se rasplamsa postaje štetan za organizam"

Rajić na početku gostovanja ističe da se radi o nevjerovatnom otkriću, koje donosi jako puno u terapiji.

"Nekad se čeka godinama da otkrića dodju u kliničku praksu, ali sada već baštinimo dosta terapijskih modaliteta. Najjednostavnije za objasniti je tako da kada se sve imunokompetentnee stanice 'nalože' i krenu u imunitet, regulirajuće stanice im govore: 'polako, pazite'. Jer sam imunitet ako se rasplamsa do krajnjih granica on postaje štetan za organizam, treba ga imati tačno dovoljno da bi se riješio vanjski uzročnik ili infekcija. Kada se infekcija prevlada, ta imunološka reakcija mora biti zaustavljena, ili imate autoimune boelsti. T regulatorne stanice su te koje doziraju i zaustavljaju imunološku reakciju", pojasnio je.

Na pitanje da li to znači da naš imunitet može biti i saveznik i neprijatelj, odgovara da je pravilno doziran imunitet uvijek saveznik, te da je poenta u dozi.

A kako znati koja je doza prava?

"Teško pitanje za jednostavan odgovor. U pravom medicinskom smislu previše imuniteta je previše, treb ga tačno onoliko koliko treba. Problem je u jako puno stanica, molekula, regulacija... Imamo dva regulatorna puta - TH1 i TH 2, ali imamo i nekoliko efektorskih puteva kojima se izvršava imunost, a u svih tih nekoliko efektorskih puteva postoje 10 različitih molekula koji imaju neku igru. Zbog velikog broja učesnika teško je izmjeriti imunitet i reći: sad imate normalan imunitet. Zato provjeravamo razine stanica, provjeravamo imunoglobine. Ali, mogućnost odgovora stanica, to tek provjerimo kod nekih koji imaju imunodeficijenciju, nakon transplantacija i slično jer je proces kompliciran", ističe Rajić i dodaje da je imunitet vjerovatno zadovoljavaajući ako se osoba ponaša normalno i ne oboljeva prečesto u odnosu na okruženje, ali ako je svako dvije sedmice na bolovanju onda je prisutan problem.

Šta kada ovaj mehanizam zakaže i kako dolazi do autoimunih bolesti?

Odgovara da je osim regulatornih stanicaotkriven i takozvani FOXP3 protein koji "regulira cijelu priču".

"Ako mi imamo potrebu za imunitetom, taj imunitet se mora upaliti, ali pali se s odgodom - to je situacija kad se osjećate bolje nakon dan-dva, ali kad se on pali pale se i T-regulatorne stanice koji drže imunitet na odgovarajucoj razini. Javlja se situacija koju nazivamo periferna senzbilizacija, jer naše imunološke stanice moraju prepozanti naše proteine, naše stanice kao naše, jer ako ih prepoznaju kao tuđe one će reagirati. Stanice koje reagiraju na stanice npr. bubrega imaju signal da umru. Ako se to poremeti, to je mali broj stanica ali kroz određeno vrijeme se povećava i te stanice stvaraju kroničnu upalu, napadaju dio organizma pa tako imamo lupus - gdje se stvaraju protutijela protiv nekakvih dijelova naše stanice - najčešće bubrega ali mogu napadati bilo koji organ. Tako je i sa drugim autoimunim bolestima", naglašava.

Pojasnio je i pojam periferne tolerancije, koja govori o t-limfocitima.

"Imamo T-regulatorne i T-rex, koji se ponašaju tako da će 'pojesti' sve što im se ne sviđa. Ako ih ne držimo na kratkoj uzici može se desiti da imunitet osteti naše tkivo, ako se to desi nadomješta ih vezivo, a vezivo nema takvu kavalitetu", podvukao je.

Na pitanje šta hrani T-rex i da li su to stres, genetika ili nešto drugo, odgovara da može biti sve od navedenog.

"Ako T-rex nije sit, on će htjeti nešto pojesti i što je gladniji sve je skloniji da nešto napada. Ljudi koji se bave imunitetom će se naježiti kada ovo čuju ali ako živimo u sterilnim uvjetima T-rexu postaje dosadno, moraju postojati bakterije, virusi, zanimacija. Mi smo stvoreni da živimo u vanjskim uvjetima", mišljenja je Rajić.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad