Najčešće je zovu bolest sa 1000 lica. Oboljeli imaju različite vrste simptoma koji mogu zahvatiti gotovo svaki dio tijela i uma. Najačešće se dijagnosticira kod mlađih od 20-40 godina, a češće kod žena nego muškaraca. Govorimo o multiplesklerozi. Moje gošće su bile dr. Jasminka Dželilović - Vranić, predsjednica Saveza udruženja oboljelih od MS-a, Ilda Hanić, sekretarka udruženja i oboljela od MS-a i Salkuna Isanović, oboljela od MS-a.

Dr. Jasminka Dželilović – Vranić za N1 kaže da se multipla skleroza zove bolest sa hiljadu lica upravo zbog različite kliničke slike kod pacijenata.

“Ako imamo dvije osobe ili dvije sa multiplom. Ne moraju imati apsolutno nikakav zajednički znak u nalazima. Kad razgovaramo sa pacijentima imamo vrlo različite simptome kako je počela bolest, a sa druge strane kako bolest napreduje, jer se radi o bolesti hroničkog karaktera, češća je kod žena nego kod muškarca, i klinička slika se mijenja”, navela je Dželilović – Vranić.

Prvi opis multiple skleroze bio je sa karakteristikama, trzaj očnih jabučica, trzaj u ekstremitetima i poremećaj govora.

Dželilović – Vranić navodi da je bolest promjenjivog karaktera, obzirom da se radi o autoimunoj bolesti, dešava se da naš organizam ne prepoznaje vlastite dijelove kao svoje.

“Bolest se može javiti u dobi od 10 do 60 godina”, napominje ona.

Salkuni Isanović je prije 22 godine dijagnosticirana multipla.

“Problem je što ne želimo da prihvatimo pomoć. Pomoć i nemamo, društvo nas sabotira. Zbog naše nemogućnosti ukidaju nam način na egzistenciju. Ko je zaposlen i dobije dijagnozu, škartira se. Ne osjećamo se kao građani drugog reda, nego petnaestog. Živimo u takvom dobu da je još uvijek sramota reći da si bolestan. Kod nas su motoričke radnje svedene na minimum”, navela je Isanović.

Ilda Hanić bila je pripadnica Oružanih snaga, profesionalno vojno lice, od 2009. do 2019. godine.

“Mutipla skleroza se desila prije, samo se aktivirala 2015. godine. To su bili sitni simptomi, ja sam išla ljekaru opće prakse i to je upućivalo na nešto drugo. Uvijek je bilo tih neki sitnica, dupla slova, osjećaj propadanja, vid kao kroz neku storu, trnci, i neku dužu riječ ne mogu da izgovorim, blokiram… Kontala sam da je od čizama od vojske, uvijek nešto, dok se nije desio centar poremećaja za ravnotežu. Trebali smo stati u vojsci, ja nisam uspjela skupiti noge, pala sam. I od tada je počela moja borba“, ispričala je Hanić.

Kad je bila bolje vratila se na posao. Međutim, dešavalo se da tri dana dobra bude, a četvrti ne može ustati na posao.

“Otišla sam na procjenu radne sposobnosti gdje mi je određen stepen invalidnosti 90 posto, druge kategorije, sa promjenom radnog mjesta. Međutim, sistem Oružanih snaga ne prepoznaje invalide druge kategorije, uopšte ne prepoznaje promjenu radne sposobnosti. Oni su mi našli papir pošteda od nekih aktivnosti. Tada prestaje moj rad“, kazala je Hanić.

Na kraju, naše gošće zaključuju da se ne zna šta je uzorak ove bolesti, te da se mora naučiti živjeti sa drugim načinom života.