Negativizam ili pesimizam opisuje mračno shvaćanje i doživljavanje svijeta oko sebe. Riječ je o filozofskom učenju po kojem sve u svijetu nije dobro, točnije, najgore je što može biti.

Ovaj svjetonazor stječe se obično u procesu socijalizacije te u tom periodu pojedinci sebe negativno procjenjuju te sumnjaju u svoje sposobnosti i mogućnosti.

Kao filozofski nazor pesimizam se temelji na ideji da u svijetu ima više zla nego dobra. Radi se o učenju A. Schopenhauera koji smatra da svijet ne bi mogao postojati kada bi bio gori. Kako se navodi u Hrvatskoj enciklopediji, temelj pesimizma je ljudskog djelovanja otklanjanje nedostatka i boli, ali kada do toga i dođe, čovjek ostaje u žudnji jer je glavna karakterizacija ljudskog života nestalnost i prolaznost.

Pesimizam ima svoje mjesto i u brojnim religijama kao suprotnost pozitivnom shvaćanju svijeta. Suprotnost pesimizmu je optimizam, vjerovanje da u svijetu postoji više dobrog nego zla.

Kakvi su pesimistični ljudi?

Svi u životu ponekad možemo podlegnuti pesimističnim razmišljanjima zbog nekih životnih razočaranja ili trauma. Nije nimalo neobično ponekad imati pesimistične misli, međutim, ako su negativne misli i pesimizam sve što nam je na umu, to treba sagledati kao problem koji treba riješiti.

Razlog za to je što je jedan dio depresije kao psihološkog poremećaja upravo pesimizam. Postoje podaci i kako osobe koje imaju višu razinu pesimizma imaju veći rizik za umiranje od bolesti srca. Pesimizam može pojačavati simptome depresije i tjeskobe, posebice kod starijih osoba kod kojih to dodatno utječe na njihovo tjelesno stanje.

Kako prepoznati pesimističnu osobu?

Osobe koje žive pesimizam imaju mračno shvaćanje života oko sebe, a mogu se prepoznati i po ovim simptomima:

– vjerovanje da je stvarnost besmislena

– manjak povjerenja u ljude oko sebe

– vjerovanje kako život nema smisla

– zatvorenost, manjak društvenog života

– vrijeđanje svega dobrog

– vjerovanje u vlastitu bezvrijednost

– smanjena vjera u vlastite sposobnosti

– rijetko i slabo ispunjen život

Sve je češća povezanost i sve se više govori upravo o povezanosti lošeg osjećaja i pesimizma s raznim tjelesnim bolestima. Tako primjerice osobe koje pate od teških bolesti pokazuju duži oporavak od osoba koje se karakteriziraju kao optimistične.

Pesimizam i bolesti

Povezanost između nastanka bolesti i pesimizma nije nova ideja te istraživanja po tom pitanju postoje još od početka 1900. godina. Jedno periodično istraživanje koje je započelo 1920. pokazalo je kako djeca koja su u ranijim godinama označavana kao veselija i radosnija imaju duži vijek života od onih koja su okarakterizirana kao pesimistična. Znanstvenici su slične podatke dokazali i drugim istraživanjima.

Podaci pokazuju kako bi pesimizam mogao biti povezan s višim mortalitetom, ali i da pesimistične osobe imaju veće šanse za razvijanje rizičnih faktora za preranu smrtnost kao što je povišeni krvni tlak. Jedan od razloga za povećanje bolesti kod pesimističnih osoba je i činjenica da će oni u starijem životu biti skloniji lošijim životnim navikama te konzumiranju alkohola i cigareta.

Analize preživljavanja koje su provedene na osobama oboljelim od karcinoma i AIDS-a pokazuju da je optimizam bio faktor za duže preživljavanje, a pesimizam je bio faktor za loše i kraće preživljavanje kod težih bolesti. Velik dio oporavka od bolesti vezan je uz pozitivno psihološko stanje osobe i volju za životom, a pesimisti te karakteristike ne pokazuju, već su kod njih suprotne. Analize pokazuju i da se optimisti nakon bolesti i operacija značajno brže vraćaju različitim aktivnostima nego pesimisti. Zanimljivo je kako su ovi podaci orijentirani na čitav svijet, ne samo zapadne zemlje.

Pesimizam i bolesti srca, kako pokazuju podaci, su usko povezani. Istraživanje provedeno na muškarcima koji su podvrgnuti kirurškoj intervenciji ugradnje premosnica na koronarnim arterijama pokazalo je da optimisti brže prolaze oporavak. Također se pokazalo da optimistične osobe imaju manje fizioloških znakova koji upućuju na infarkt miokarda tijekom operacije. Što se tiče povrata bolesti, bol koju izaziva angina pektoris je opisana kao značajno manja kod optimista nego pesimista. Drugo, kasnije provedeno istraživanje, pokazalo je slične rezultate te da je niži pesimizam povezan s boljim stanjem pacijenta.

Premda ne postoji velik broj istraživanja, pronalaze se visoke povezanosti između pozitivnog emocionalnog stanja ili optimizma i dužeg života. Također se pokazalo da pesimizam predviđa mortalitet te da je značajan rizični faktor mortaliteta, posebice kod mlađih bolesnika. Pokazalo se kako je pesimizam povezan s djelovanjem tableta te da direktno utječe na endokrini i imunološki sustav.

Također, pesimizam stvara mnogo veći rizik za razvoj psiholoških poteškoća poput depresije, anksioznosti, panike i sličnih tegoba. Sve navedene mogu otežavati svakodnevno funkcioniranje, a ako se ne liječe i ne tretiraju mogu izazvati i kronične bolesti te dugotrajne probleme s organizmom.

Može li se pesimizam liječiti?

S obzirom na to da niti optimizam niti pesimizam nisu klasificirani kao mentalni poremećaji ili poteškoće, u pravilu nije potrebno njihovo tretiranje ili liječenje. No to ne znači da se pesimizam ne može liječiti.

Stvaranje pozitivnog pogleda na svijet se može naučiti, no obično je riječ o dugotrajnom procesu. Ako pesimizam utječe na svakodnevni život u smislu da se osoba zatvara, ima manjak društvenog života ili vjere u život, ne bi bilo loše potražiti psihološku pomoć kako isto ne bi utjecalo na stvaranje tjeskobe i depresije. Negativno gledanje na svijet, stvari i ljude oko sebe može generalno negativno utjecati na razvijanje života i iskorištavanje životnih prilika.