U Hrvatskoj je zabilježen broj od oko 40 tisuća ljudi koji pate od nekog poremećaja u prehrani. Najčešći poremećaji u prehrani su anoreksija, bulimija i prekomjerno hranjenje koje dovodi do gojaznosti.

Ne postoji jedan i jasan uzrok poremećaja u prehrani, te se obično radi o kombinaciji nekoliko različitih uzroka. Međutim, sve osobe koje doživljavaju poremećaj hranjenja trebaju stručnu pomoć i što raniju intervenciju.

Kako nastaju poremećaji u prehrani?

Ne postoji jedan jasan uzrok nastanka poremećaja u prehrani, već na nastanak utječu različiti psihološki i fizički čimbenici. Podaci pokazuju kako se češće javljaju kod žena, no mogući su i kod muškaraca. Smatra se kako oko 10% svih oboljelih čine muškarci, a broj je možda i veći samo oni rjeđe traže pomoć.

Poremećaj u prehrani se obično javlja u ranijoj, adolescentskoj dobi kada dolazi do promjene u samopouzdanju, iskrivljenih percepcija zbog očekivanja vršnjaka, trendova i slično. Kod osoba kod kojih je netko u obitelji imao poremećaj u prehrani je povećan rizik od nastanka. Utjecaj često imaju i stresne situacije u životu, velike promjene, emocionalne promjene te se poremećaj u prehrani može javiti kao zakašnjela reakcija na traumu ili stres.

U nastavku ćemo pobliže objasniti najčešće poremećaje u prehrani – anoreksiju, bulimiju i prekomjerno prejedanje.

Poremećaji u prehrani – anoreksija

Anoreksija nervoza je poremećaj u prehrani koji karakterizira iskrivljena slika tijela, prekomjerni strah od debljine te odbijanje održavanja normalne težine. Ovaj poremećaj hranjenja u većem mjerilu pogađa žene nego muškarce, a obično počinje u pubertetskoj i adolescentskoj dobi, ali se može pojaviti i u kasnijim godinama.

Uzrok anoreksije kao i drugih poremećaja u prehrani nije jasno poznat, no iskustvo medicine pokazuje kako su vrlo važni društveni čimbenici, posebice u zapadnim zajednicama. Ovaj poremećaj u prehrani može biti blag i prolaza ili težak i dugotrajan čemu u prilog idu i postoci o smrtnosti koja dolazi do 20%.

Iako se, neumjesno, mnogim mršavim osobama koje ne dobivaju na težini govori da su anoreksične, anoreksija nervoza ima jasne simptome koji su socijalni i fizički. Ovo su najčešći i najprepoznatljiviji:

– povećana briga o dijeti i tjelesnoj težini, a osoba je već mršava

– vjerovanje da je osoba debela, a mršavi

– glad i zaokupljenost hranom

– proučavanje dijeta i kalorija

– prejedanje pa povraćanje sadržaja

– uzimanje sredstava za čišćenje i diuretika

– ograničavanje hrane koja se konzumira

– prekomjerno vježbanje

– nervoza

– gubitak seksualne želje

– gubitak menstruacije kod žena

– nizak krvni tlak, niža temperatura i niži otkucaji srca

Kod osoba koje pate od ovog poremećaja u prehrani se simptomi ne prepoznaju odmah, a osoba ih često sama ne vidi. Opsesivno razmišljanje i postupanje s hranom su obično prvi znakovi da nešto nije u redu. Kod nekih se s vremenom mogu pojaviti otekline i prekomjerna dlakavost tijela i lica. Anoreksične osobe često razviju depresiju i opsesivno lažu.

Anoreksija kod žena može izazvati velike hormonalne promjene pa tako i gubitak normalnog menstrualnog ciklusa. Može postati sklona nesvjestici, dehidraciji, a može doći i do nagle smrti.

Liječenje se provodi uspostavljanjem normalne tjelesne težine pa psihoterapijom.

Poremećaj u prehrani – bulimija

Bulimija je drugi najčešći poremećaj u prehrani. Rjeđe je pojavnosti od anoreksije, a karakterizira je prekomjerno hranjenje pa povraćanje sadržaja ili izbacivanje na neki drugi način. U bulimiji je moguće i gladovanje te naporno vježbanje kako se ne bi nakupljali kilogrami.

Kao i anoreksija, ovaj poremećaj prehrane ima tjelesne i psihološke simptome. Bulimične osobe kod prejedanja hranu jedu brzo, posebno onu visokih kalorijskih vrijednosti.

Obično jedu u tajnosti jer se toga srame, a hranjenje je potaknuto psihosocijalnim stresom. Ovo su još neki od simptoma koji se pojavljuju:

– prejedanje u napadima i u tajnosti

– čišćenje tijela povraćanjem ili diureticima nakon hranjenja

– uništavanje zubne cakline prednjih zuba

– povećanje žlijezdi slinovnica

– poremećaji želuca

– ruptura želuca i jednjaka

– osjećaj krivnje

Za razliku od anoreksije, osobe koje pate od bulimije su manje sklone impulzivnom ponašanju poput uzimanja droga i alkohola. Također, manja je pojava depresije. I kod ovog poremećaja u prehrani može doći do po život opasnih komplikacija poput rupture želuca ili jednjaka te problema sa srcem.

Liječenje bulimije se provodi dobivanjem na težini te psihoterapijom.

Poremećaj u prehrani – kompulzivno prejedanje

Kao suprotnost anoreksiji i bulimiji, jedna od vrsta poremećaja u prehrani je kompulzivno prejedanje. Osoba koja ima ovaj poremećaj ne mora nužno biti gojazna ili pretila, a mogu imati i premalo kilograma od preporučenog. Međutim, većina osoba koja pati od ovog poremećaja je pretila što je dodatan rizik za cjelokupno zdravlje.

Poremećaj kompulzivnog prejedanja se obično javlja kroz adolescenciju, ali se može razviti u bilo kojoj dobi. Kao i drugi poremećaji u prehrani, češće se javlja kod žena nego kod muškaraca, ali je moguć kod oba spola. Kod muškaraca se ovaj poremećaj javlja češće nego anoreksija ili bulimija.

Simptomi kompulzivnog prejedanja su:

– prekomjerno konzumiranje hrane u kraćim intervalima

– prekomjerno hranjenje i kad nema gladi

– prekomjerno hranjenje kao reakcija na neki stresni događaj

– osjećaj krivnje i srama nakon jela

– uznemirenost za vrijeme hranjenja umjesto ugode

– nemogućnost prestajanja prejedanja

– stvaranje zdravstvenih poteškoća zbog prejedanja

Osobe koje doživljavaju prekomjerno prejedanje kao poremećaj hranjenja, obično nisu svjesne da to čine iako za vrijeme konzumiranja hrane ne osjećaju ugodu već nervozu. Nesvjesnost može ići do te razine da osoba ne zna što je jela dan prije. Također, osjećaj krivnje nakon hranjenja je intenzivan. Osobe jedu brzo, nastavljaju jesti nakon osjećaja sitosti te jedu i kada nisu gladni.

Ovaj poremećaj u prehrani također ima psihološke simptome poput osjećaja gađenja prema sebi, depresivnost i veliku krivnju. Nije neobično da imaju nisko samopouzdanje i samopoštovanje.

Liječenje kompulzivnog prejedanja se provodi ako osoba održava ponašanje prekomjernog prejedanja barem jednom tjedno tijekom tri mjeseca. Ako je bolesnik razvio dodatne zdravstvene poteškoće zbog pretilosti i one se moraju liječiti, a pristupa se i psihoterapiji te se radi na rješavanju uzroka prejedanja.