Profesor Medicinskog fakulteta u Beogradu dr. Radan Stojanović za N1 objašnjava šta sve građani sami u kućnim uslovima mogu da urade ako imaju koronavirus i upozorava da pacijenti nikako ne bi trebalo da uzimaju lijekove na svoju ruku. Oko izbora vakcina koje su se pojavile kaže da one ne bi trebalo da budu stvar emocija ni politike, kao i da funkcionišu po sličnom principu.

Činjenica je da je veliki broj ljudi suočen sa situacijom da se kod kuće bori sa koronavirusom, ali doktor Stojanović kaže da ne preporučuje da građani sami koriste bilo kakve lekove koje im ljekar nije prepisao.

Naglašava da su brojna klinička ispitivanja pokazala da je suverena primjena kiseonika i kortiko steroida efikasna terapija a da o tome građani nemaju dovoljno znanja da bi mogli to kod kuće da koriste. Ne preporučuje ni upotrebu hemomicina i drugih antibiotika na svoju ruku pošto je pitanje da li je to potrebno i korisno.

Antibiotici se, ističe, koriste za liječenje bakterijskih infekcija, a ne virusnih, te nema mjesta njihovoj primjeni osim kod bakterijske upale pluća.”Tu se vode polemike da li se na terenu virusne upale pluća razvija bakterijska, ali to lekari treba da odluče”, kaže dr.

Na pitanje šta onda da rade pacijenti koji su zbunjeni i dobijaju poruke da ne idu ljekaru ako ne osjete teže simptome, a potom im, kada odu sa simptomima kažu da su prekasno stigli, on navodi načine kako pacijent ispravno da procijeni kada da se javi ljekaru.

“Pacijent može da prati u kućnim uslovima vitalne parametre – može da meri temperaturu, svaki porast iznad 38, 5 je alarm. Može da meri broj udisaja u minuti – sve preko 20 udisaja u minuti je crvena lampica. Može da meri broj otkucaja srca u minuti, a sve preko 100 otkucaja srca je signal”, kaže doktor Stojanović i dodaje da postoje i oni građani koji su kupili kućne aparate za mjerenje kiseonika, i da je za njih svaki nagli pad saturacije signal da se jave ljekaru.

Da li je vitamin D čarobni štapić?

Upitan da li zaista postoji “čarobni štapić” zvani vitamin D, on objašnjava da bilo kakvi suplementi, pa ni vitamin D nisu registrovani za liječenje infekcija, ali da je zapaženo u studijama kod pacijenata sa teškom kliničkom slikom da su imali nizak nivo vitamina D u krvi.

Savjet, kaže, nije da zbog toga navalimo svi u apoteke i kupujemo vitamin D, ali da s obzirom na to da su zimski mjeseci, možemo posmatrati našu populaciju globalno da postoji deficit vitamina D i da se zato između 800 i 1.000 internacionalnih jedinica vitamina D dnevno može preporučiti.

Najbolje bi, dodaje, bilo da građani izmjere nivo vitamina D u krvi i da se, ako postoji deficit, tek onda daju veće terapijske jedinice ovog vitamina od doze koju je prethodno spomenuo.

Profesor ističe da ljudski organizam funkcioniše kao dosta precizna mašina i da je za građane najvažnije da se adekvatno hrane, spavaju i sprovode fizičku aktivnost, a da ne treba očekivati čuda od suplemenata.

Istraživanja su, naime, pokazala da organizam pravilno iskorišćava vitamine tek poslije njihove primjene putem hrane i zato ne treba pretjerivati sa suplementima, već ih koristiti ih samo u slučaju deficita.

Ivermektin se pokazao efikasnim, nema ga u našem protokolu

Na pitanje šta misli o upotrebi lieka ivermektin, koji se inače koristi protiv parazita, u terapiji pacijenata oboljelih od korone, on kaže da je to stari lijek i da se nalazi u protokolima određenih zemalja za liječenje korone, ali i u prevenciji kod osoba koje imaju visok rizik od kovida ili koje su bile u kontaktu sa oboljelim.

Lijek je, dodaje, pokazao i korisne efekte kod pacijenata koji su već oboljeli.

On ističe da tog lijeka nema u našem protokolu, ali da postoje zemlje koje ga imaju, SAD na primjer.

Objašnjava i da neki lijek ne može da se nađe u protokolu neke zemlje dok se ne sprovedu njegova klinička ispitivanja.

PCR test je zlatni standard

Što se testiranja tiče, kaže da je najvažnije upotrijebiti pravi test u pravo vrijeme, a da se PCR test smatra “zlatnim standardom” i kod pacijenata koji imaju simptome i kod onih koji nemaju a bili su u kontaktu sa zaraženim.

Kaže i da je greška što su se kod nas koristili serološki testovi kao dokaz da neko nema koronavirus i da su neosnovano proglašavani zdravim, posle čega se širila zaraza, a neki su i primani u bolnice kao kovid negativni.

Antigenski testovi su, kaže, korak naprijed ali i kod njih postoji šansa greške, te je jedino PCR test pouzdan.

Svaka vakcina djeluje po istom principu

Povodom različitih vakcina koje su se pojavile, on ističe da pitanje vakcinacije i izbora vakcine nije stvar emocija niti politike, i da bi najljepše bilo da se one zovu vakcina 1, 2 i 3 ili vakcina a, b i c, nego ovako kako ih sada nazivaju – ruska, kineska, američka…

“Taj subjektivni doživljaj bi se otklonio i imali bismo realniji pristup”.

Naglašava da svaka vakcina djeluje po istom principu, pobuđuje funkcionisanje našeg imunog sistema, a da je cilj sticanje kolektivnog imuniteta. “On se može steći prokužavanjem, što se ne preporučuje i sistematski, planski – vakcinacijom”, kaže.

Profesor ističe da vakcine koje su se pojavile djeluju različitim mehanizmima i da Fajzerova i Modernina funkcionišu tako što se u organizam ubacuje informacioni RNK, a da ruska vakcina, koju mnogi greškom proglašavaju vakcinom stare tehnologije, je u stvari vektorka vakcina koja podrazumijeva da se u jedan poznati adenovirus ubaci dio novog koronavirusa i to podstiče organizam da stvara antitijela.

U pitanju su, kaže vrlo slične vakcine, a zajedničko im je da se nisu do sada davale ljudima i zato ljudi i imaju zadršku prema njima.

Dodaje da su ove vakcine prošle i pretklinička i kilinička istraživanja i da je pokazana i njihova efikasnost i bezbijednost, ali u kraćem vremenskom periodu nego inače, već koliko su trajala istraživanja – oko dva tri mjeseca. Kaže i da se svakim danom sve više saznaje o njima, kao i da će ih kliničke studije pratiti naredne dvije godine.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad