Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) potvrdila je da je ovaj tjedan u Ekvatorijalnoj Gvineji izbila zaraza smrtonosnim virusom Marburg.

Zasad je potvrđeno da je od zaraze umrla jedna osoba, a povezuje se sa smrti još osam ljudi, rečeno je iz WHO-a. Sumnja se i na još 16 slučajeva zaraze u Ekvatorijalnoj Gvineji, a pacijenti imaju simptome koji uključuju vrućicu, iscrpljenost, kao i tragove krvi tijekom povraćanja i proljeva, piše Insider.

Prisutnost ovog virusa u istočnoj provinciji Ekvatorijalne Gvineje prvi je put da je Marburg u toj državi otkriven, i to šest mjeseci nakon što je potvrđena zaraza istim virusom u Gani, u srpnju 2022.
Virus Marburg rijedak je kod ljudi, no iznimno je zarazan kad pronađe ljudskog domaćina. Bolest može biti smrtonosna, a stopa smrtnosti iznosi čak 50 posto, kaže WHO. Kada je zaraza izbila u Angoli 2005., smrtnost među zaraženima iznosila je do 88 posto.

Koji su simptomi zaraze?

Uobičajeni simptomi uključuju hemoragijsku groznicu, iscrpljenost, iskašljavanje krvi tijekom povraćanja i tragove krvi u proljevu.

Bolest često počinje naglo, kaže WHO, s visokom temperaturom, teškom glavoboljom i malaksalošću. Na početku oboljeli često osjećaju bolove u mišićima i grčeve, a može doći i do žutice, mučnine i bolova u abdomenu.

Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) kaže da se oko pet dana od početka simptoma može pojaviti i osip na prsima, leđima i trbuhu oboljelih. Pacijenti počinju izgledati blijedo i ispijeno, kao duhovi s upalim očima i bezizražajnim licima, kaže WHO, a pojavljuje se i ekstremna letargija.

U fatalnim slučajevima smrt nastupa između osam i devet dana od početka simptoma, najčešće nakon gubitka krvi i padanja u šok.

Virus je iznimno zarazan, a tijela mogu ostati zarazna i nakon smrti.

Kako izgleda liječenje?

Ne postoje odobrena cjepiva ili antivirusne terapije za liječenje ovog virusa, kaže WHO, no medicinska skrb svodi se na tretiranje konkretnih simptoma i rehidraciju, što može poboljšati izglede za preživljavanje.

Zarazu Marburgom ponekad je teško točno dijagnosticirati, budući da ima slične simptome kao i neke druge zarazne bolesti, uključujući malariju, tifusnu groznicu, meningitis i Ebolu. Bolest je izazvana istim virusom koji izaziva Ebolu.

Virus Marburg na ljude prelazi preko voćnih šišmiša koji su prirodni nosioci, kaže WHO.
Marburg nije respiratorni virus. Jednom kada je osoba zaražena, on se širi direktnim kontaktom s tjelesnim tekućinama zaraženih, ali i preko kontaminiranih površina i materijala. Prvi put je prepoznat 1967., a otkrili su ga laboratorijski zaposlenici u Marburgu i Frankfurtu u Njemačkoj, kao i u Beogradu.

Kako je WHO odgovorio na izbijanje zaraze

Iz UN-ove zdravstvene agencije u ponedjeljak je rečeno da su u Ekvatorijalnu Gvineju poslali zdravstvene stručnjake iz područja epidemiologije, upravljanja i prevencije zaraze kako bi pokušali izbijanje zaraze staviti pod kontrolu.

Organizacija je također poslala timove kako bi pratili kontakte, izolirali one koji pokazuju znakove bolesti i pružili medicinsku skrb onima kojima je to potrebno.

Vlasti u susjednom Kamerunu u srijedu su izjavile da su u zemlji otkrivena dva slučaja bolesti za koje se sumnja da su izazvane ovim virusom. Oba slučaja otkrivena su u komuni na granici Kameruna i Ekvatorijalne Gvineje.