Pandemija covida-19 uveliko je utjecala na životne navike učenika poput druženja, ishrane ili vremena koje provode ispred računara u zatvorenom prostoru, a prekid rada škola i prilagođena metoda učenja na daljinu doveli su do toga da djeca i tinejdžeri počnu gubiti fokus i želju za učenjem.

Mentalno zdravlje djece tokom pandemije covida 19, ugroženo je smatraju stručnjaci i ističu kako bi se posljedice mogle osjetiti tek za nekoliko godina.

Anksioznost i depresija

“Prošle godine mi smo u BiH imali jedno istraživanje koji radi centar za obrazovne inicijative Step by step gdje su pitali roditelje, djecu i nastavnike kako su oni proživjeli početak pandemije i u početku je bila i euforija ne ide se u školu, sjedi se kod kuće, međutim kako je vrijeme prolazilo tako su vrlo brzo i djeca izjasnila da im nedostaju vršnjaci da im nedostaje učiteljica, da im fali taj živi kontakt i ustvari ta povećana briga za zdravlje za bližnje svoje, za mogućnost da će se zaraziti je povećala direktno i osjećaj napetosti, anksioznosti, brige”, kazala je psihologinja Mirjana Gavrić.

Istraživanje poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba o posljedicama Covida 19 na mentalno zdravlje školske djece pokazalo je pojavu aksioznosti i depresije kod devet posto školaraca. 14 posto djece imalo je posttraumatski stres, 50 posto ih osjeća tugu i prazninu, dok je 60 posto školaraca zabrinuto zbog mogućeg neuspjeha.

I iz UNICEF-a upozoravaju da je zatvaranje škola zabrinjavajuće utjecalo na najranjivije kategorije.

“Suštinski je to veliko uništenje društvene kohezije u društvu dugoročno, jer pogađa najranjiviju djecu, djecu s poteškoćama u razvoju, onu koja žive u ruralnim područjima, djevojčice, djecu migrante i izbjeglice, djece iz manjina kao što je romska”, rekao je direktor UNICEF-a za Evropu i centralnu Aziju Philippe Cori.

Osim na mentalno zdravlje, posljedice zatvorenosti, predugog sjedenja za računarom i nedovoljnog kretanja utjecale su i na problem pretilosti. Osamdesetih godina Američka akademija za pedijatriju proglasila je pretilost kugom modernog doba, a na ovaj problem utiče više faktora.

“Ti faktori su prije svega genetski, osim genetike imamo metaboličke poremećaje, naravno socijalno kulturološke, znači prehrambene navike. Pretilost može da bude jednostavna, u 99% slučajeva kod djece se radi o jednostavnoj pretilosti. O čemu se radi… znači vi imate povećan unos energije koja se pretvara u masti koje nam se talože, mi ih ne trošimo i može biti sekundarna pretilost koja nastaje pod uticajem neke bolesti”, kazala je Jasmina Šlaku, šefica Odjeljenja pedijatrije Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš.

Zdrava ishrana

Preciznih podataka o broju pretile djece u BiH nema, određena istraživanja UNICEF-a u BiH pokazuju da je više od 17% djece pretilo.

“Mi nemamo životnu kulturu gdje sjednemo sa djecom za obrok, gdje mi objasnimo zašto se treba jesti povrće, ne da ih tjeramo jer ako vas neko natjera da nešt uradite, vi to nećete uraditi jer mi ne volimo ni mi odrasli kada nam neko nešto nametne. Ali ako mi djecu uključimo u proces pripreme hrane, kupovinu hrane, razgovarao o tom procesu, probamo drugačije i po defaultu ne mora se svakome sve svidjeti ali trebamo probati i učestvovati u procesu kulture življenja, gdje mi dijelimo obroke sa porodicom, gdje pričamo o hrani, zaista se dešava jedna ogromna pozitivna promjena, tako što će se djeca zdravije hraniti”, navela je nutricionistica Amela Ivković.

Kvalitetna i zdrava ishrana ključna je za pravilan rast i razvoj djece, a disciplina koju steknemo tokom obroka za stolom, prenosi se i na druge sfere života. Razgovor, kada je u pitanju mentalno i fizičko zdravlje djece je pola posla, za onu drugu polovinu treba se i pokrenuti, djelovati kako ne bi bilo kasno.