Povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu, u Tuzli je organizirana šetnja za djecu i osobe sa autizmom „zaJEDNO 2024.“. Još jednom danas je poručeno da je nužna podrška djeci i osobama sa invaliditetom i da zajedno treba radit na stvaranju društva koje je osjetljivije i inkluzivnije.

Autistični poremećaj globalni je razvojni poremećaj koji počinje u djetinjstvu, većinom u prve tri godine života, zahvata gotovo sve psihičke funkcije i traje cijeli život. Najbolje to zna Mitar Stojanović iz Srebrenika čiji je sin Bojan, teži slučaj.

“U posljednje vrijeme je imao česte napade epilepsije. Svakih pet dana. Ne smije sekundu ostati sam. Ne zna se čuvati opasnosti. To je teži slučaj. Slabo je i pokretan”, kaže roditelj Mitar Stojanović.

I drugi roditelji djece sa smetnjama u razvoju imaju brojne probleme, a neka djeca i od samog rođenja poput 11-godišnjeg Benjamina.

“Počela sam vaditi nalaze. Pitali su me jesam li kategorisala dijete. Rekla sam da nisam. Onda sam počela vaditi nalaze na to i sve što treba. Kategorisala sam ga i stavljena mu je 100 % invalidnost prve grupe. Međutim, ima višestruke smetnje, poremećaje u ponašanju. Ne znam ni ja više koje su”, kazala je roditelj Mirjana Pranjić Jusufović.

Kao jedini u državi, Edukcijsko-rehabilitacijski fakultet u Tuzli ima nastavne predmete vezane za autizam, ali stručni kadar nije dovoljno uključen, rečeno je danas.

“U ranoj intevenciji nas uopšte nema. U zdravstvenim ustanovama nas nema. Tamo gdje je najbitnije da nas ima, gdje su prvi koraci, gdje se ostvaruju najbolji rezultati, edukatora-rehabilitatora, nažalost, nema. Uključen je neki drugi kadar koji nije spreman suočiti se sa izazovima”, kazala je Alma Dizdarević, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Tuzla.

Danas je potpisana i peticija kojom se traži hitna sjednica Federalne vlade zbog Prijedloga zakona o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške osoba sa invaliditetom u FBiH. Najviše primjedbi ide na revizije rješenja i primanje invalidnine.

“Ponovo se ide na to da će biti osnovica definisana i fiksirana na 495 KM i to bi ans vratilo u onu situaciju od 2009. godine kada smo imali neku fiksnu osnovicu, a u nacrtu tog zakona, osnovica je bila 80% minimalne plate”, kazao je Vahidin, Nurkić, Udruženje građana “Imam pravo”, Lukavac.

“Mi u FBiH imamo nešto što je nekakav sukob nadležnosti između kantona, Federacije. Jako je teško snaći se u toj šumi propisa. Uzmite u obzir jednu porodicu koja ima, recimo, dvoje ili troje djece, a od kojih je jedno sa autizmom, da vi trebate biti vrhunski pravnik da biste se vi uopšte izborili za neka svoja osnovna prava”, kazao je Edo Čelebić, Vijeće roditelja Zavoda “Mjedenica” Sarajevo.

Tračak nade, bar u Tuzlanskom kantonu, daje jedini Centar za autizam u BiH koji je ove godine počeo sa radom u Tuzli i trenutno ima 20 korisnika koji dobijaju razne usluge.

“U okviru djelatnosti socijalne zaštite to su boravak i tretman, rehabilitacija, radno-okupacione terapije, praćenje razvoja. To su stručni radnici centra, logopedi, terapije, psiholške. Dakle, svako iz domena svoje struke”, kazala je Emina Altumbabić, Centar za autizam “Meho Sadiković” Tuzla.

“Bojan se dosta promijenio kako je krenuo tu. Išli smo mi prije u Zavod pa smo pauzirali dvije godine. Teško sam ga izvodio, ukoči se. Ovdje: neće da ide kući. Ima jako pozitivnih pomaka”, kazao je Mitar Stojanović, roditelj.

Od podizanja svjesnosti do uvažavanja i prihvatanja različitosti i uključivanja autističnih osoba kao korisnih članova društva, put je predug i pretežak. Ali njime ne trebaju samo koračati te osobe i njihovi roditelji već kompletno društvo, relevantne institucije i država koja je dužna zaštiti prava svakog svog građanina.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad