U nedavno objavljenoj studiji, naučnici sa Stanforda otkrivaju da ne starimo postepeno, kako se tradicionalno vjeruje. Umjesto toga, starimo u dva značajna "naleta" tokom našeg života nakon puberteta: jednom u srednjim 40-ima, drugi put u ranim 60-ima.

Molekularne promjene koje se događaju tokom svakog razdoblja mogle bi objasniti naizgled iznenadne znakove starenja poput pojave bora, opuštene kože, sijede kose, bolova u mišićima i zglobovima te povećane osjetljivosti na virusne infekcije, piše magazin National Geographic.

“Ova studija otkriva zašto mnogi ljudi počinju ‘osjećati’ svoje godine prilično iznenada,” objašnjava John Whyte, doktor porodične medicine i bivši direktor američke Uprave za hranu i lijekove, koji nije bio uključen u istraživanje. Dodao je kako to “dovodi u pitanje tradicionalno stajalište da je starenje spor, kontinuiran proces”.

David Sinclair, molekularni genetičar, istraživač dugovječnosti i profesor na Medicinskom fakultetu Harvard, koji također nije bio uključen u istraživanje, kaže to malo oštrijim riječima: “Čini se da se istraživanje protivi trenutnim modelima starenja, posebno epigenetskom satu i drugim postupnim i linearnim promjenama kao što su stalni porasti razine šećera u krvi”.

I dok se studija možda neće odnositi na sve, Sinclair svoja otkrića naziva “provokativnim” i kaže da doista pokazuju “velike promjene u našoj biologiji u našim 40-ima i 60-ima u odnosu na druga razdoblja života nakon puberteta”.

Studija također prati razvoj naučnog stajališta o tome kako starimo jer su druge studije ukazale na slična razdoblja u kojima se čini da dolazi do iznenadnog starenja. “Mnoga su istraživanja pokazala da se promjene povezane sa starenjem mogu pojaviti iznenada tokom određenih razdoblja u našim životima”, objašnjava Mitch McVey, biolog sa Univerziteta Tufts koji se specijalizirao za popravak DNK i molekularne mehanizme povezane sa starenjem, koji nije bio uključen u istraživanje.

Jedan od autora Stanfordove studije, mikrobiomski naučnik Xiaotao Shen, kaže da se rad tima također nadovezuje na prethodna otkrića, “kolektivno pokazujući da je starenje nelinearno”.

Ali ova otkrića ne moraju vas natjerati da strahujete od svojih 40-ih i 60-ih. Razumijevanje toga kako i kada starimo može pomoći pojedincima i zdravstvenim radnicima da poduzmu određene korake kako bi spriječili – ili se barem pripremili za – neke od najnepoželjnijih ishoda starenja.

Kako promjene na molekularnom nivou utječu na vas

Skoro dvije godine naučnici sa Stanforda koji stoje iza istraživanja mjerili su molekularnu aktivnost analizirajući mikroorganizme sadržane u uzorcima krvi, kože, nosa, usta i crijeva koji su uzimani svaka tri do šest mjeseci od 108 sudionika istraživanja različitog etničkog porijekla, čija je dob u rasponu od 25 do 75.

Naučnici su upotrijebili uzorke za ispitivanje više od 135.000 različitih molekula i mikroba uključujući metabolite, lipide, proteine ​​i prekursore proteina (RNA molekule) za koje se zna da su povezani s imunološkim zdravljem, kardiovaskularnom funkcijom, metabolizmom, funkcijom bubrega i mišićima, strukturom kože.

Sveukupno, uzorci su formirali oko 246 milijardi biomarkera koje je tim mogao izmjeriti u dobnom rasponu od 50 godina sudionika. “Tražili smo kada se promjene i poremećaji najčešće javljaju na molekularnoj i biohemijskoj razini”, objašnjava Michael Snyder, koautor studije i voditelj odjela za genetiku na Stanford Medicine.

Rezultati pokazuju da se 81 posto molekula nije kontinuirano mijenjalo – kao što bi se očekivalo kod linearnog starenja – nego se umjesto toga značajno transformiralo oko 44. i 60. godine života.

U dobi od 44 godine neke od uočenih promjena dogodile su se u stanicama koje utječu na metabolizam—što bi moglo objasniti zašto nam je sve teže apsorbirati i preraditi kofein i alkohol kako starimo; proteini masnog tkiva—što bi moglo objasniti višu razinu kolesterola i neočekivano debljanje u srednjim godinama; i proteini vezivnog tkiva povezani sa strukturom kože i mišića—što bi moglo objasniti zašto koža počinje opadati, pojavljuju se bore i “zašto ljudi imaju više problema povezanih s istezanjem mišića i ozljedama”, objašnjava Snyder.

U dobi od 60 godina, tim je primijetio više istih molekularnih promjena zajedno s primjetnim novim fluktuacijama u molekulama povezanim s radom bubrega i imunološkim zdravljem. To bi, kaže Snyder, moglo objasniti zašto su starije osobe osjetljivije na bolesti poput COVID-19 i zašto se stope raka, bubrežnih problema i kardiovaskularnih poremećaja tako dramatično povećavaju u našim 60-ima.

Samuel Lin, vanredni profesor kirurgije na Medicinskom fakultetu Harvard i plastični kirurg u Medicinskom centru Beth Israel Deaconess u Bostonu, koji nije bio uključen u istraživanje, objašnjava da se molekularne promjene koje se iznenada događaju tokom prvog naleta starenja mogu dodatno pogoršati. kada uđemo u 60-te — pri čemu svaka mjesečnica rezultira vidljivim ishodima kao što su smanjenje proizvodnje kolagena i elastina, smanjeni melanin i hormonalne promjene koje pridonose smanjenoj kvaliteti kože te sijeđenju i stanjivanju kose.

“Ovi vidljivi znakovi starenja izravni su rezultat temeljnih molekularnih i mikrobnih promjena koje se događaju u našim tijelima”, kaže on.

Osim vidljivog, Lin primjećuje da promjene u mikrobnim zajednicama u cijelom tijelu također mogu pospješiti upalu – ključni faktor u mnogim poremećajima povezanim sa starenjem i hroničnim stanjima.

Identificiranje takvih molekularnih promjena koje se događaju u ova dva različita razdoblja “korisno je jer nam govori koje će stvari vjerojatno poći po zlu u tim fazama naših života”, kaže Venki Ramakrishnan, dobitnik Nobelove nagrade i autor knjige Why We Die: The New Science of Ageing and the Quest for Immortality, koji nije bio uključen u istraživanje.

Ograničenja i pitanja bez odgovora

Uprkos prednostima koje bi ovo znanje moglo donijeti, studija ima niz ograničenja i ostavlja važna pitanja bez odgovora.

Na primjer, jedno glavno upozorenje je da svi sudionici studije žive u Kaliforniji – povećavajući vjerojatnost da imaju zajedničko porijeklo, stil života i slične faktore okoline. “Zbog toga naša kohorta možda neće u potpunosti predstavljati raznolikost šire populacije”, kaže Shen.

Molekularne promjene opažene u studiji također su praćene samo kod više pojedinaca različite dobi, a ne unutar istih pojedinaca tokom vremena. Ovaj dio koji nedostaje mogao bi biti bitan jer prethodno objavljeno istraživanje Stanforda pokazuje da svatko stari drugačije, pa rezultati studije mogu biti različiti kod iste osobe praćene desetljećima.

Studija također nije uključila sudionike starije od 75 godina, “što znači da ne uzima u obzir obrasce starenja u kasnijim fazama života”, dodaje Lin.

Važno je napomenuti da istraživanje također ne dolazi do korijena uzroka ovih promjena i ne uzima u obzir varijacije u prehrani ili promjene u ponašanju kao što je neko to je pod velikim stresom ili smanjena kvaliteta sna. Također se ne uzima u obzir puši li osoba, pije li ili uzima lijekove na recept koji također mogu objasniti neke od ovih molekularnih promjena.

Zapravo, druga istraživanja pokazuju da neki ljudi doživljavaju “krizu srednjih godina” u svojim kasnim 30-ima i ranim 40-ima ili “krizu kasnih godina” u svojim kasnim 50-ima i ranim 60-ima – dva vremenska razdoblja koja se podudaraju s tim “naletima” starenja. Drugim riječima, “moguće je da povezane psihološke promjene i promjene načina života mogu biti odgovorne za ove promjene u starenju, a ne zbog naše inherentne biologije”, objašnjava Sinclair.

Mogu li se ovi naleti starenja spriječiti?

Bez obzira na to šta stoji iza ovih molekularnih promjena, “temeljni uzroci starenja su vrlo vjerovatno oni koje smo već identificirali”, kaže Ramakrishnan, tako da imamo dobru ideju o tome što se može učiniti da spriječimo neke od njegovih najnepoželjnijih ishoda.

Kao prvo, Shen savjetuje smanjenje unosa alkohola i kofeina kada se približite 40-im ili 60-im godinama jer tijelu postaje teže metabolizirati obje tvari.

Snyder preporučuje posebno pažljivo praćenje razine holesterola i razgovor sa svojim doktorom kada uđete u 40-te o lijekovima koji bi mogli biti učinkoviti u kontroli i smanjenju ostalih masnoća u krvi.

Također naglašava važnost redovite tjelovježbe, “posebno dizanja utega kako bi se zadržala mišićna masa”, kao i pijenja više vode kako bi se suzbili problemi s bubrezima povezanim sa starenjem i konzumiranja više hrane bogate antioksidansima kako bi se smanjili štetni učinci oksidativnog stresa.

Sinclair predlaže ograničavanje unosa crvenog mesa i mesnih prerađevina, jedenje više povrća, davanje prioriteta snu, minimiziranje stresa, smanjenje viška kilograma i ostanak aktivan.

Također razmislite o korištenju proizvoda za njegu kože koji sadrže retinoide ili antioksidanse poput vitamina C, “koji mogu pomoći u održavanju zdravlja kože poticanjem proizvodnje kolagena i smanjenjem oštećenja slobodnih radikala”, savjetuje Lin.

“Iako ne možemo zaustaviti proces starenja“, dodaje on, “razumijevanje molekularnih promjena istaknutih u ovom istraživanju daje nam snagu da poduzmemo korake koji mogu poboljšati našu kvalitetu života i pomoći nam da starimo gracioznije”.