Zašto mladi imaju otpor prema vakcinisanju? U redovima za vakcinaciju protiv koronavirusa u Srbiji najmanje je srednjoškolaca i studenata i pored toga što ljekari i zvaničnici na vakcinisanje pozivaju sve punoljetne građane. Na pitanje šta mlade odvraća od odluke da vakcinom zaštite sebe i druge, socijalna psihologinja i univerzitetska profesorica Aleksandra Kostić navodi mnoge razloge.

Najznačajniji su nedovoljna informisanost o virusu i posljedicama vakcinisanja. Idealizovana predstava o sebi. Kao i sklonost buntu i protestu koji su karakteristični za to životno doba.

Oprečni stavovi i otpor mladih prema vakcinisanju

Masovna vakcinacija protiv koronavirusa koji može dovesti do komplikacija ili smrtnog ishoda, u Srbiji je počela sredinom januara ove godine. Deset mjeseci nakon proglašenja vanrednog stanja u martu prošle godine. Tadašnje epidemiološke mjere, koje su se odnosile na starije od 65 godina, nalagale su zabranu izlaska iz kuća. Dok su mladi, koji su morali da poštuju policijski sat, na konferencijama Kriznog štaba slušali da su potpuno zaštićeni.

Od tada do danas, građani su od predstavnika struke i vlasti često slušali oprečne stavove.

“Fenomeni koji traju jako dugo. Više od godinu dana. Koji proizvode različite fizičke, psihičke i socijalne efekte. mogu zaista da podijele javno mnjenje. Različite grupacije mogu da na različite načine doživljavaju ovo stanje. Ne samo kad su u pitanju uzroci, nego kada su u pitanju posljedice. Mladi ljudi traže prave informacije i vjerujem da su, kao i mnogi drugi, zbunjeni početnim informacijama o zdravstvenoj bezbijednosti svoje populacije.

Sjetimo se prošlogodišnjeg stava da se COVID-19 ne povezuje sa mladima. Da je vjerovatnoća da se oni inficiraju – mala. Ali, to se nije ispostavilo kao tačno. Poslije više od godinu dana, ni mladi, ni stariji ne raspolažu sasvim pouzdanim i preciznim informacijama o samom virusu. Kao i o mogućim kasnijim dejstvima raznih vakcina. Ovo također doprinosi neodlučnosti mladih da se vakcinišu”, kaže Kostić.

Slika svemoći

Osim nedostatka jasnih i preciznih informacija, na izbor i odluke mladih ljudi, objašnjava profesorica, utiče i njihov osjećaj omnipotentnosti. Odnosno slika svemoći i neograničenog povjerenja u funkcionisanje njihovog organizma.

“Oni smatraju da im se mnogo toga ne može dogoditi. Jer su njihovi organizmi savršeno organizovani. Obično neopterećeni različitim bolestima i da je infekcija ono u šta se neće ‘uvaliti’. S druge strane, što je potpuno razumljivo, mladi ljudi idu u susret zadovoljenju svojih socijalnih i emocionalnih potreba. Težeći hedonističkim aspektima života i interakciji s drugima. Što ih može približiti rizičnim situacijama. Oni možda prave iskorak u odnosu na ono što su zapravo zaštitne i zdravstvene mjere. Iskorak u odnosu na ono što nam drugi preporučuju. Drugi kojima bi trebalo vjerovati”, objašnjava Kostić.

Kod mladih je prisutna i potreba da se opiru autoritetima i ne podlegnu pritisku.

“Ponekad postoji veoma naglašena tendencija mladih da pripadaju buntovnom segmentu društva. Što je također razumljivo. Ako uzmemo u obzir njihovu fazu životnog razvoja. Takva borba ponekad jeste opravdana. Naročito kada je riječ o nejasnoj, neizvjesnoj, nesigurnoj i konfuznoj situaciji. Koja blokira racionalno djelovanje. Ako kažete da bi određena vakcina mogla djelovati na sterilitet, zar ne mislite da je to informacija koja plaši mlade ljude i koja ih, kroz reakciju bježanja ili izbjegavanja, drži daleko od svega toga što bi trebalo da preduzmu?”, govori Kostić.

Vjerovati ljekarima

U vezi s koronavirusom, dodaje ona, postoji mnogo nepoznanica. To svakog čovjeka stavlja u poziciju da se opredijeli u odnosu na ono čemu želi da vjeruje.

“Ja sam odabrala da vjerujem ljekarima koji preporučuju vakcine. To se zasniva na mom uvjerenju da su vakcine civilizacijska dostignuća. Ja sam psiholog, nisam ljekar. Ja ne ulazim u strukturu procesa stvaranja vakcine i načina funkcionisanja. Ne ulazim u tu materiju koju ne poznajem i ne razumijem. Želim da poštujem profesionalce koji se time bave i koji imaju naučno-stručnu reputaciju i ugled. Pa ipak, mora se priznati postojanje važnih otvorenih i još uvijek neodgovorenih pitanja. Jer su informacije koje smo dobijali bile nepotpune, nestabilne, a ponekad i oprečne”, govori Kostićeva.

Značajan uticaj na mlade imaju i društvene mreže. One su preplavljene lažnim informacijama. Pogrešnim savjetima i teorijama zavjere. Kostić uočava da obična, od konzumenta neprepoznata manipulacija, izabranim i vješto kombinovanim informacijama na društvenim mrežama može da ostvari moćne i ubjedljive efekte. To se, dodaje ona, može dogoditi zahvaljujući upotrebi i zloupotrebi bilo koje vrste ekstremnih stavova.

“Ne bih dopustila, bez obzira na mladost, da na mene utiču ljudi koji imaju ekstremne stavove. Koji ne prihvataju mogućnost da neke vakcine, naravno, mogu imati prednosti. Dakle, mnogo je teško izdvojiti izvor informacija. Koji će na vas djelovati dovoljno ubjedljivo”, kaže Kostić.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad