Stari most je oduvijek bio mjesto na koje se dolazi zbog njegove ljepote.

Kako je napisao slavni putopisac, Evlija Čelebija, “luk duge koji se pruža se s jedne litice na drugu. Kada je sazidan ovaj visoki most, od tada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. oni posmatraju kako mnoga smiona djeca šehera stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrče i skoče s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice praveći razne akrobacije.”

Zovemo ih Mostarima, a ovo je priča o njima.

Skakanje sa Starog mosta nije samo izraz želje za dokazivanjem sopstvene hrabrosti, već i oda tradiciji i zajedništvu koje su prenosili generacije. U trenutku kad se skakači odvaže stati na ivicu, mostom odjekuje uzbuđenje i podrška okupljenih posjetitelja.

Stari most je od nastanka bio izazov dječacima i mladićima koji su rasli sa gradom. Počinjali su s pećina, mostarskih stijena da bi na kraju osvojili Stari most i rubove kula. Durađuk, Beša, Đinovac, Trokut, Zelenika, Jastreb, Gvozden; stijene na kojima se učilo, ispit hrabrosti koje je trebalo preći prije Starog.

Sokovi se izvode u dvije kategorije: na noge i na glavu. Više je stilova. Skače se na glavu stilovima „Lasta“, Prevoj“ i „Avion“ , skokovi na noge „Polulet“, „Let“, „Čupica“.„Štanga“

U skokovima na noge poželjno je da skakač prilikom ulaska u vodu napravi što manji pljusak (štrâp) dok je u skokovima na glavu obrnuto.

Od 1952. godine počinje zvanično organizacija takmičenja u visinskim skokovima. I to na Titovom mostu, koji se nalazi sjevernije od Starog mosta. Tradicija je promjenjena 1968.godine.

Sokovi s s mosta bili su i ostali privilegija najodvažnijih. Neodvojivi su dio tradicije Mostara i Starog mosta.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad