Potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner zajedno s još osam muškaraca u crnim odijelima dostojanstveno je stupao prema oltaru zagrebačke katedrale, gdje ih je dočekao Veliki prior Magistralne delegacije Viteškog reda Svetog Groba Jeruzalemskog, zagrebački nadbiskup Josip Bozanić.

Muškarci u crnom postrojili su se potom pred oltarom, a onda im se s kićenog prijestolja obratio osobno Veliki meštar Reda, Njegova Ekselencijakardinal Edwin Frederick O'Brien, započevši obred svečane zakletve.

– Ponavljajte glasno za mnom – svečanim glasom pozvao ih je Veliki meštar. – „Kneže viteže…“

– Kneže viteže! – zagrmjeli su složni muški glasovi veličanstvenom zagrebačkom katedralom.

– „…kad te vidješe…“ – nastavio je kardinal.

– Kad te vidješe! – glasno su ponovili viteški regruti.

– „…razveseliše li ti se?“

– Razveseliše li ti se!

– …šelitiseee…!!! – odjekivalo je kamenim brodovima zagrebačke katedrale.

– Vrlo dobro – zadovoljno je podviknuo Veliki meštar. – Sad tri puta, brzo: „Kneževitežekadtevidješerazveselišelitise?“

Prema hrvatskoj Wikipediji, čini se da je riječ o tradicionalnom pozdravu iz historijskog pamćenja jeruzalemskih kršćana, što se navodno silno razveseliše kad onomad prvi put vidješe vitezove templare. Sve otada, evo već gotovo punih hiljadu godina, regrutiraju se vitezovi Reda Svetoga Groba Jeruzalemskog od najboljih muževa među odličnicima i izvrsnicima što nakon višegodišnje duhovne obuke, kontemplacije i treninga u franjevačkim samostanima Šaolina mogu tri puta brzo i bez greške izgovoriti „Kneže viteže kad te vidješe razveseliše li ti se“.

Tako nekako, kako sam shvatio – puni tekst prisege, jasno, viteška je vojna tajna – potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner ove je subote zajedno s još osam muškaraca položio zakletvu vjernosti Papi i posvećenosti Isusovu grobu. Veliki ih je meštar onda jednog po jednog ritualno blagoslovio blagim dodirom ceremonijalnom sabljom po ramenima, akademik Željko Reiner zajedno s ostalim posvećenicima kleknuo je i Velikom meštru poljubio ruku s kićenim zlatnim prstenom pečatnjakom, nakon čega je odjenuo bijelu tuniku s izvezenim grbom Jeruzalemskog Kraljevstva, navukao bijele rukavice, natakao na glavu svečanu crnu beretku i objesio oko vrata zlatnu medalju Reda – znakove pripadnosti redu čuvara Kristova groba – pa svečano tri puta glasno ponovio:

– Kneže viteže kad te vidješe raskiseliše li ti se opanci!

– Ne, ne – prijekornim glasom prekinuo ga je Veliki prior Josip Bozanić. – Razveseliše li ti se.

– Ispričavam se – zarumenio se u licu novi knez vitez. – Razveseliše li ti se opanci.

Tako je, eto, u subotu u zagrebačkoj katedrali devet muškaraca, na čelu s potpredsjednikom Hrvatskog sabora, uvedeno u Viteški red Svetog Groba Jeruzalemskog, kao prvi Hrvati u najstarijem i jedinom službenom vatikanskom viteškom redu, pod izravnom vrhovnom komandom Svetog Oca.

„Dali smo određene zavjete i prihvatili doživotne obaveze kojih se moramo pridržavati“, izjavio je nakon obreda knez vitez Željko Reiner. „Titula viteza Svetoga Groba temelji se na dva aspekta: jedan je izgrađivanje samoga sebe u duhovnom smislu, a drugi je skrb i pomoć kršćanima u Svetoj zemlji. Pritom ne mislim samo na državu Izrael, već na puno šire područje, jer vidite što se događa s kršćanima na Bliskom istoku, oni doslovce nestaju, pod nekim režimima ih i fizički istrebljuju, drugdje su gospodarski ozbiljno ugroženi i treba im pomoć. Prema tome, to je prvenstveno obaveza, a tek onda dolazi i čast“, objasnio je potpredsjednik Hrvatskog sabora novinarima sljedećeg jutra, nakon obrednog posjeta Svetom Grobu.

Ozbiljno naime shvativši oba aspekta svoje viteške titule – koncept obaveze Papinog viteza i koncept časti Čuvara Groba – knez se vitez Željko Reiner već sutradan, u nedjelju, uputio Spasiteljevu grobu na sakramentalno hodočašće. Nakon što je uz kapelicu Krista Kralja tronuto spustio buket cvijeća i zapalio svijeću na mramornoj ploči mitskoga Svetog Groba, vitez Željko kratko se okupljenima obratio s nekoliko riječi o otajstvu uskrsnuća.

„Sanjao je i uskrisio slobodnu, neovisnu i demokratsku Hrvatsku, kakvu mi danas, nakon mnogih stoljeća, imamo“, govorio je u televizijske kamere vitez Reiner. „Upravo Njegovom zaslugom, od samog početka u program HDZ-a ušlo je pripadanje Ujedinjenim narodima, euroatlantskim integracijama i Europskoj uniji.Sve je to ostvareno upravo pod vodstvom …“

– Kneže viteže – obazrivo ga je u to prekinuo netko.

– …kadtevidješerazveselišelitise! – spremno je knez vitez Svetog Groba Jeruzalemskog Željko Reiner odgovorio na lozinku bratstva, pa se osvrnuo raširivši srdačan osmijeh. – Kuzma, to si ti!

– Kneže viteže, ovo zapravo i nije Sveti Grob – oprezno je nastavio brat Kuzma Kovačić, jedan od devetorice novouviteženih hrvatskih vitezova. – Jeruzalemski grob je još dvije tisuće kilometara na istok.

– Dvije tisuće kilometara?! Šta ovo nije…?

– Nije. Ovo je Mirogoj.

Tako se, da skratim priču, potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner ove nedjelje – netom što je u zagrebačkoj katedrali zaređen za ovlaštenog Papinog čuvara Svetog Groba – o devedeset petoj obljetnici smrti dr. Franje Tuđmana ukazao kraj mirogojske kapelice Krista Kralja, na grobu Prvog Predsjednika Jedine Nam i Vječne Hrvatske. Uz dužno poštovanje Kristu Kralju, Svetom Ocu i Velikom meštru Viteškog reda Svetog Groba Jeruzalemskog, za nas Hrvate samo je jedan Sveti Grob.

Dobro, dva, ako računamo i onu madridsku „grobnicu od zlata“ u kojoj „leži vođa od Hrvata“.

Sad, je li bilo baš tako, ne držite me za riječ: je li akademik Željko Reiner krivo shvatio vatikanski koncept Svetoga Groba Jeruzalemskog, je li možda Veliki meštar kardinal O'Brien krivo shvatio hrvatski koncept Spasitelja, ili je i jedno i drugo, nije poznato – tek zgodno se, eto, poklopilo da je dan nakon inicijacije u posvećeni krug čuvara Spasiteljeva groba viteški gušter Željko Hadži-Reiner hodočastio grobu dr. Franje Tuđmana, ritualno se na njemu zaklevši na vjernost Bogočovjeku i Spasitelju našem.

Bit će, kažem, da je grubi nesporazum posrijedi, nema što drugo biti: teško je vjerovati da bi pedantne papinske kancelarije simboličku čast čuvanja Kristova groba i nimalo simboličku obavezu „skrbi i pomoći kršćanima u Svetoj zemlji“ – „jer na Bliskom istoku oni doslovce nestaju, pod nekim režimima ih i fizički istrebljuju, drugdje su gospodarski ozbiljno ugroženi i treba im pomoć“ – povjerila odličniku stranke koja ne samo da ne može pomoći ni „gospodarski ugroženim kršćanima“ u vlastitoj zemlji, već je vrlo aktivna u „režimu koji ih fizički istrebljuje“. Taman da je umjesto HDZ-a ovdje dvaput zaredom na izborima pobijedila Islamska država, manje bi ih iz Hrvatske „doslovce nestajalo“ i bježalo u kršćansku Europu.

Najzad, da nije tako, zar bi tradicionalna katolička Hrvatska, vjerna saveznica Vatikana i predziđe kršćanske Europe – razmislite malo – tek sad, nakon dvadeset pet godina, dobila Magistralnu delegaciju Viteškog reda Svetog Groba Jeruzalemskog, kakvu već odavno imaju, recimo, i Slovenija i Latvija i nekakav Guam, i ateistička Češka i agnostička Finska, pa čak i budističko-taoistički Tajvan, u kojemu je manje katolika nego u Siriji? Dala bi valjda Hrvatska, da nije pakao za kršćane, malo više od bijednih devet vitezova toga reda – ekskluzivnog, zatvorenog kluba koji u svijetu broji gotovo trideset hiljada članova.

Pa više je to kneževa viteževa nego što im se razveseliše kad ih vidješe u Svetoj Zemlji u Prvom križarskom ratu! Do Bagdada se ne bi zaustavili da ih Papa opet pozove pod štit i mač, koliko ih ima, cijeli maksimirski stadion napunili bi danas svi svjetski vitezovi Svetog Groba Jeruzalemskog – a slavne braće Hrvata među njima nema ni za klupu za rezerve.

Baulja tako šačica hrvatskih vitezova u golemoj, nepreglednoj gomili križara u Svetoj Zemlji, sve bojažljivo mrmoreći „Kneže viteže“ i čekajući da im tko uzvrati pozdrav, razveselivši se kad ih vidjevši.

„Ovo mjesto stradanja simbolizira sva stratišta, uključujući i ona za koja ni do danas nismo saznali“, započeo je knez vitez Svetoga Groba Jeruzalemskog Željko Reiner kad se tako na svome hodočašću u ponedjeljak konačno dokopao Svete Zemlje i Svetoga Groba. „Sve svete knjige različitih religija upozoravaju da tko ubije jednog nevinog, kao da je ubio cijelo čovječanstvo. Mi ovdje nismo došli izraziti žaljenje za NDH, a još manje slaviti ili opravdavati ustaške zločine, već iskazati duboki pijetet…“

– Kneže viteže – obazrivo ga je u to prekinuo netko. – Bleiburg je na drugoj strani, dvije tisuće kilometara na zapad.

– Dvije tisuće kilometara?! Šta ovo nije…?

– Nije. Ovo je Jeruzalem. Isusov grob.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.