U mitomanskom mentalitetu balkanskih prostora svašta se kroz vrijeme podvodilo pod patriotizam.

Ljudi su ratovali, tugovali za svojim krajem u tuđini, dernjali se na utakmicama raznih reprezentacija kao da im život zavisi od toga, priznavali i pili samo šljivovicu ili jeli janjetinu – sve zbog dubokih patriotskih osjećaja. Nekad je to, kažu, bila stvar ponosa – patriotizam nije imao cijenu.

Vremena se, međutim, mijenjaju, a s njima i navike i shvatanja. Otkako, ni krivi ni dužni, zakoračismo u kapitalizam, gdje nema baš ničega što nema cijenu, odnekud isploviše ljudi koji, doduše sa različitih pozicija i iz različitih dresova, ali sa istim nakanama, nijednu riječ nisu u stanju progovoriti, a da to nema duboki patriotski prizvuk. 

Patriotski obojene poruke svakodnevno slušamo od visokih zvaničnika, sa skupštinskih govornica, sa izbornih tribina, sa stranačkih konvencija… Većina ljudi, kojima je partiotizam stalno na usnama, završila je, a da to običan čovjek nije stigao ni primijetiti, u skupštinskim klupama, na ministarskim i direktorskim pozicijama, u javnim preduzećima i u diplomatiji.

Praksa masovnog unovčavanja patriotizma zaživjela je još u vrijeme rata, kad su razni krugovi i pojedinci, uglavnom po dijaspori, gorljivim patriotskim porukama za narod ili državu, kako gdje, debelo naplaćivali patriotske porive svojih sunarodnika da daleko od mnogobrojnih bojišnica novcem podebljaju svoju klimavu ulogu u odbrani naroda i države.

Poslije rata ta trgovina dobila je još mnogo različitih formi, postala je sofisticiranija i raznovrsnija, pa su mnogi u ime države, naroda, ratnih zasluga i ko zna još čega, jurišali na razne pozicije s ubojitim oružjem – partiotskim parolama. Kursna lista koja vlada na tom tržištu je jednostavna – što je čovjek rječitiji i glasniji u odbrani i isticanju svojih patriotskih vrijednosti, njegov uspon na društvenoj skali je brži.

U raslojenom bosanskohercegovačkom društvu, gdje se golim okom vide neshvatljive socijalne razlike, dovoljno je samo zaviriti u elitna naselja i vile izgrađene u njima, u privatne škole za novopečenu aristokratiju, u samozvani bosanskohercegovački džet set, pa shvatiti da tamo glavnu riječ vode upravo oni koji se na svakom koraku i gromoglasno bore za državu, za prava naroda, za vjeru i naciju, za sve one pojmove koji se danas mogu strpati u elastičnu kategoriju patriotskih vrijednosti. Ima među njima, naravno, različitih kategorija, ali jedno im je zajedničko: to su ljudi koji su najuspješnije i najbolje unovčili svoj patriotizam ili, kako svojevremeno reče jedan politički lider – koji su se snašli.

Teško bi se moglo definisati kad je patriotizam postao izrazito ekonomska kategorija u Bosni i Hercegovini, ali da je njegovo unovčavanje najunosniji biznis u ovoj zemlji, to je već odavno jasno.

Tako je u Bosni i Hercegovini zaživjelo jedno zanimanje kojeg nema u ekonomskim udžbenicima, niti na spisku zanimanja za koja se učenici i studenti osposobljavaju u obrazovnim ustanovama – profesionalni patriota. Nije nužno da to bude čovjek iz vrha institucija, nije neophodno ni da ima zvanje i diplomu jer je dobrodušni vrijednosni sistem, koji su stvorili upravo oni, omogućio i onima sa nižih nivoa da sasvim pristojno žive od kolektivnog i sistemskog krčmljenja patriotskih ideja.

Njihovo je samo da budu odani hijerarhiji patriotskih sljedbenika, pogotovo u vrijeme izbora. Taj iščašeni, iskrivljeni patriotizam, zapravo karikatura patriotizma na balkanski način u kojoj domovinu zamjenjuje lider, a stranka preuzima ulogu naroda, postala je glavni kriterij i ulaznica za posao, za napredak, za mjesto i poziciju u društvu, za politički angažman i karijeru.

Beskrupulozna trgovina patriotizmom i njegovo unovčavanje ostavljaju brojne moralne dileme, koje bi Bosnu i Hercegovinu u budućnosti mogle dramatično koštati. Šta bi u ovoj zemlji uopšte trebalo da bude patriotizam, da nije možda ljubav prema svojim vođama, partiji, svom etničkom toru??? Da li su mladi i sposobni ljudi, koji svakog dana odlaze iz ove zemlje u potrazi za boljim životom, možda manji patrioti i manje vole ovu zemlju od onih koji od svog patriotizma u zemlji dobro žive?

Je li patriotizam danas, ovakav kakav nude gospodari političkih i ekonomskih tokova, doista nešto čime običan čovjek može da se ponosi, ako nigdje drugo onda bar na utakmici fudbalske reprezentacije.

Novopečena bosanskohercegovačka elita, koju je od devedestih godina prošlog vijeka donio talas tranzicije, nije razorila i obezvrijedila samo privredu, zdravstvo, školstvo, kulturu, nego i sam pojam patriotizma.

Na svaki prijekor i optužbu da su jednu kategoriju, koja za obične ljude treba da znači ponos, isprali do neprepoznatljivosti imaju isti odgovor – ignorišu sve odreda, uživajući u privilegijama unosne trgovine patriotskim vrijednostima.

Zašto bi se i sekirali za takve sitnice kad živimo u vremenu u kojem je, kako bi rekao pokojni zvonar Špiro iz Trogira, izjela guzica dušu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mrežaTwitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.